Društva kapitala: društvo sa ograničenom odgovornošću
Fakultet za menadžment Herceg Novi
Seminarski rad
Iz predmeta: Osnovi menadžmenta
TEMA: Društva kapitala: Društvo sa ograničenom
odgovornošću
Studenti:
Mentori:
Ana Dajević 2/17
Prof.dr Siniša Kusovac
Herceg Novi, novembar 2017.godine
DRUŠTVA KAPITALA: DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
1
SADRŽAJ :
Uvod ......................................................................................................
2
1. DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ......................
3
2. OSNIVANJE DRUŠTVA SA OGRANIČENOM
ODGOVORNOŠĆU .............................................................................
5
3. PRAVA I OBAVEZE ČLANOVA DRUŠTVA SA
OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ..............................................
8
3.1 Raspolaganje udijelima i istupanje člana ...............................
8
3.2 Promjena oblika društva ..........................................................
10
4. PRESTANAK RADA DRUŠTVA SA
OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU .........................................
11
ZAKLJUČAK ......................................................................................
13
Literatura ..........................................................................................
14

DRUŠTVA KAPITALA: DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
3
1. DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
D.o.o. je u stvari društvo sa ograničenom odgovornošću, tj. jedna vrsta privrednih društava. Ipak,
da bi dobili potpuniju sliku ovakvog društva, treba objasniti koje vrste privrednih društava,
odnosno preduzeća, postoje i kako ta preduzeća funkcionišu. Postoje tri pravne forme preduzeća:
1.
Lična ili individualna preduzeća,
2.
Društva lica ili partnerska preduzeća,
3.
Društva kapitala.
Lična ili individualna preduzeća karakteristična su po tome što imaju samo jednog valsnika, pa
se često nazivaju i jednopersonalna. Taj vlasnik za poslovanje preduzeća odgovara svojom
cijelokupnom imovinom – poslovnom i privatnom. Neograničena odgovornost vlasnika za
poslovanje ovih preduzeća se propisuje većini država u svijetu. Vlasnik najčešće samostalno
upravlja preduzećem. Kako se većina ličnih preduzeća svrstava u grupu malih preduzeća, vlasnik
može efikasno sam da upravlja. Kod velikih preduzeća, koja imaju više stotina ili hiljada
zaposlenih i bave se različitim poslovima na velikom broju tržišta, jedan vlasnik najčešće ne
može uspiješno da vodi preduzeće. Važna karakteristika individualnih preduzeća ističe se
ograničena mogućnost prikupljanja kapitala. Na početku poslovanja vlasnik može da računa
samo na sopstveni novac i eventualno na pozajmice rođaka ili prijatelja. Zaduživanje kod banaka
je najčešće skupo i veoma rizično. Kod odobravanja kredita, banke procijenjuju bonitet lica koje
traži kredit. Da bi odobrile kredit ovako malom preduzeću, banke će uobičajeno tražiti višu
kamatnu stopu i hipotekarne garancije. Većina ličnih preduzeća ostaju relativno mala i
nerazvijena, iz razloga što ne mogu da ostvare veliki rast uslijed nedovoljno visokog profita.
Ograničeni izvori finansiranja predstavljaju gotovo nepremostivu prepreku za bitniji rast ovih
preduzeća. Kao nedostatak ovih preduzeća mogao bi se navesti i diskontinuitet, jer se ova
preduzeća često gase odlaskom vlasnika u penziju ili sa njegovom smrću.
Partnerska preduzeća imaju najmanje dva ili više vlasnika. Sopstveni kapital partnerskih
preduzeća čine ulozi članova. I u ovom slučaju vlasnici odgovaraju za poslovanje preduzeća
svojom cijelokupnom imovinom, uključujući i ličnu imovinu – svi vlasnici odgovaraju solidarno
i neograničeno. Ortaci ili partneri, po pravilu, mogu biti ne samo fizička, već i pravna lica.
Društvenim ugovorom se određuje početak poslovanja društva, kao i unutrašnji odnosi u
ortačkom preduzeću: visina i vrsta uloga u društvu, trajanje društva, otkazni rok ortacima,
upravljanje i zastupanje društva, učešće u dobitku i gubitku, poravnanje potraživanja ortaka koji
je istupio iz društva isl. Za riješavanje pitanja koja nisu regulisana društvenim ugovorom važe
zakonski propisi. Ulozi ortaka ne moraju biti jednaki, a mogu biti u novcu, stvarima ili
kombinovano. Odredba neograničene i solidarne odgovornosti, može stvarati velike poteškoće
prilikom donošenja značajnih poslovnih odluka. Pogrešne investicije mogu dovesti do stečaja, a
tada partneri gube značajan dio ili čak cijelokupnu imovinu. Najveći broj partnerskih preduzeća
se osniva u oblasti profesionalnih usluga, gde je važno znanje i kapital partnera.
DRUŠTVA KAPITALA: DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
4
Diskontinuitet je takođe izražen i kod ovih preduzeća. Napuštanje preduzeća od strane samo
jednog partnera može uzrokovati likvidaciju preduzeća, ukoliko takav slučaj nije precizno
određen u društvenom ugovoru. Osnivanje ovakvih preduzeća je relativno jednostavno i jeftino,
što je zajednička karakteristika sa ličnim preduzećima.
Društva kapitala imaju dvije osnovne forme, i to:
društvo sa ograničenom odgovornošću – d.o.o.
akcionarska društva ( preduzeća ) – a.d.
U praksi se najčešće osnivaju društva sa ograničenom odgovornošću. Ovo društvo osniva jedan
ili više vlasnika, a ulog može biti novčani ili nenovčani. Društvo sa ograničenom odgovornošću
je društvo kapitala koje se najčešće bira prilikom organizovanja malih i srednjih preduzeća. Ono
predstavlja prelazni oblik između ortakluka i akcionarskog društva. Prednost ovog društva je
znatno manji nivo formalnosti procedura unutar organizacije, i u funkcionisanju društva, u
odnosu na akcionarsko društvo. D.o.o. osnivaju pravna i fizička lica ulaganjem svojih novčanih
ili nenovčanih sredstava radi obavljanja zajedničke dijelatnosti i ostvarivanja profita. Ulozi
članova predstavljaju početni kapital. Upravljačka prava u ovim društvima su u visini uloga
članova. Udijelima članova može da se trguje, ali obično postoje ograničenja, kao što je prednost
ostalih članova pred drugim kupcima isl. Udijelima se ne može trgovati na berzi.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti