Dadaizam i književnost avangarde
Rijeka, 31. kolovoza 2015. godine
SVEUČILIŠTE U RIJECI
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za kroatistiku
GLORIJA MAVRINAC
JMBAG: 0081127942
DADAIZAM I KNJIŢEVNOST
AVANGARDE
(ZAVRŠNI RAD)
Rijeka, 31. kolovoza 2015. godine
SVEUČILIŠTE U RIJECI
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za kroatistiku
GLORIJA MAVRINAC
JMBAG: 0081127942
DADAIZAM I KNJIŢEVNOST
AVANGARDE
(ZAVRŠNI RAD)
Preddiplomski studij: Hrvatski jezik i knjiţevnost
Mentor: doc. dr. sc. Dejan Durić

1
1. UVOD
Dvadeseto stoljeće rezultiralo je potpuno novim tendencijama i
svjetonazorima u svjetskoj knjiţevnosti. Osnovna misao je teţnja prema novom
i modernom. Svijet se udaljava od tradicionalnih dogmi i tendencija i kreće u
smjeru potpuno novih mogućnosti i ostvarenja. Takvo stanje u svijetu zrcali se i
na knjiţevnost pa se u knjiţevnosti obraĎuju pojmovi koji nikad prije nisu bili
obraĎeni, koriste se forme koje su do tada bile nepoznate. Svijet se nalazi u
kaotičnom ratnom stanju naime Prvi svjetski rat uzrokuje velika stradavanja i
stvara se intenzivan prkos prema takvom svijetu. U knjiţevnosti će se sukladno s
tim javiti i nepoštivanje jezičnih zakonitosti i normi. Razlog takvom
nepoštivanju je jasan; smatra se da je jezik odraz svijeta koji je doveo do
spomenutog stanja i kao takvog treba ga negirati. Često je odbacivanje
dotadašnjih ideala ljepote, takvo što izrazito je vidljivo u slikarstvu i raznim
performansima. Kao plod takvih svjetonazora iznjedrili su potpuno drugačiji
pravci, moglo bi se reći i pokreti u knjiţevnosti, a oni se nazivaju avangardnim
izmima. Oni sebi za zadatak uzimaju fascinirati, hrabrije rečeno šokirati publiku.
Pridaju osudu ratu i načinu ţivota koji je egzistirao u Europi tih godina. Koriste
razne načine da bi to učinili od već spomenutog kršenja jezičnih normi,
ignoriranja konvencija, preuzimanja kubističkog kolaţiranja do kontroverznih
performansa koji su bili na meti mnogih kritika. Ovaj će se rad baviti
dadaizmom i njegovim postupcima.
Dadaisti su već samim imenom privukli paţnju, a upravo su na paţnji
inzistirali kroz čitavo postojanje pravca. Za njih će ono što je nesavršeno postati
idealom ljepote, nelinearan izraz u knjiţevnosti bit će onaj koji će koristiti,
dadaisti ističu da nitko ne moţe postaviti ideal ljepote pa će tako na izloţbama
pisoari zamijeniti cvijeće ili neke slične predmete koje su do tada izloţbe
predstavljale. U prvom dijelu rada će biti riječi o avangardi kao kolijevci
dadaizma, bit će objašnjene društveno-političke situacije koje su zahvatile
2
Europu, kao i glavne odlike pravca, bit će riječi o njegovim osnivačima i
najistaknutijim imenima koja se veţu uz pravac, govorit će se o manifestima
dade
, o
dadi
u svijetu, ali i u Hrvatskoj, pokušat će se napraviti usporedba
dadaizma s ostalim avangardnim izmima te će biti izneseni stavovi povjesničara
knjiţevnosti o tom pravcu. Nezaobilazni Tristan Tzara i
Cabaret Voltaire
takoĎer će biti temom rada. U drugom dijelu rada paţnja će biti posvećena
dadaističkom performansu. Bit će govora o Emmy Hennings i Hugu Ballu i
njihovim provokativnim nastupima koji će se pokušati interpretirati. Rad će
govoriti o duhu dadaizma koji je ostavio duboke korijene u knjiţevnosti i
pomaknuo granice koje je do tada bilo nezamislivo prijeći. U radu će se pokušati
interpretirati ideje glavnih predstavnika dadaizma koji su svoje ţivote podredili
ţelji za promjenom u svijetu, onih koji su odlučili okrenuti leĎa licemjernom
svijetu koji ne mari za ništa doli svojih interesa.
Poetika dadaizma hrabro se suprotstavila kaotičnom stanju u koji je svijet
doveden, suprotstavila se ratovima i njihovim omalovaţavanjima ljudskih
ţivota. Ta je poetika pronašla svoj put upravo u istraţivanju granica ljepote
kaosa. Zadatak ovoga rada je propitati koliko se zaista dadaizam kao pravac
našao na samoj margini društva i koliko ga je s tog (ne)povlaštenoga mjesta
uspio propitati i ismijati. Moţda će te tendencije ismijavanja i prkošenja svijetu
kojeg postrance posmatra, biti mnogima začudne, nekonvencionalne ili
vulgarne, ali mora se imati na umu da se takvim tendencijama dalo osudu onome
što je svijet dovelo do samog ruba i tendencije kao takve daju smisao, ljepotu i
bit prkošenja kaosu koji je uništio svijet.

4
dovode i pojam dekadencije. On je oprečan pojmu avangarde i upravo je zbog te
oprečnosti toliko i vezan za sam pojam.
Avangarda se smatrala novim početkom, svijet je bio zasićen zakonitostima
društva koje su bile na snazi, avangardisti su vjerovali da sve treba porušiti i
krenuti ispočetka. Solar navodi da Rilke ističe kako se treba odreći tradicije i
osporiti sva ranija ostvarenja i vjerovanja (vidi Solar, 2005: 82). Takav pristup
svjetonazorima i društvenim normama zahtijevao je potpuno novo oblikovanje
svijeta kakvo se u povijesti još nije ostvarilo.
Pojam koji je usko vezan za razdoblje avangarde jest avangardni izmi. U
sljedećem dijelu rada predstavit će se odreĎeni avangardni izmi koji će biti
usporeĎeni s dadaizmom.
Pod avangardnim izmima smatraju se odreĎeni pravci koji su se razvili
pod okriljem avangarde. Zanimljivo je da su se njihovi najistaknutiji
predstavnici vrlo često meĎusobno sukobljavali, no njihove su teţnje i ideje u
samoj njihovoj srţi bile vrlo slične samo su načini reprezentacije istih bili
različiti. Avangardni izmi naglasak su stavljali na traganje za najboljim načinom
ostvarivanja sebe. Problem jastva vezan je uz čovjekovu nutrinu koja je u
avangardi stavljena u prvi plan. Iako su uglavnom svi avangardni izmi teţili
razumijevanju unutarnjega u čovjeku ne moţe se ne primijetiti da je
ekspresionizam u takvom pothvatu ipak otišao korak dalje od ostalih (vidi Solar,
2005: 89).
Za ekspresioniste unutrašnjost je jedino ono vaţno. Poznata Munchova slika
Krik
takoĎer aludira na ono najdublje u čovjeku. Ekspresionisti su drţali da je
impresionizam laţan, da je njegova bjelina neiskrena, da poimanje samo
vanjskog aspekta svijeta nije dovoljno da bi se prikazalo realno stanje stvari.
Zanimljiv je stav prema društvenim konvencijama i normama. Drţalo se da
društvene norme treba propitati jer su upravo takve norme svijet dovele u
strahovito stanje rata. Rat je taj koji će biti središnja misao svih ekspresionista.
Georg Trakl i Gottfried Benn svojim su djelima dali najveću zaslugu
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti