Nastavne strategije u radu sa nadarenom djecom Edina Krilić
1
1. UVOD
Uobičajena školska nastava i nastavni programi podešeni su za djecu sa prosječnim
intelektualnim sposobnostima. Isto tako, kao što je rad sa djecom koja imaju problema u
učenju prilično složen, ali i nedovoljno organiziran (eventualno časovi dopunske
nastave iz pojedinih predmeta, tako je i rad sa darovitom djecom, dakle onom koja
imaju razvijenije sposobnosti učenja od druge djece vrlo nepovoljno riješen. Smatra se
da naša reforma obrazovanja najviše je zatajila kad je u pitanju rad sa darovitom
djecom, tj njihovom pravovremenom identificiranju i razvijanju darovitosti putem
školskih aktivnosti. (Selimović, 2001).
Osnova svake nadarenosti su sposobnosti, a iz dosadašnjih saznanja iz psihologije
sposobnosti raspoređene su tako da većina pojedinaca ima određenu sposobnost
razvijenu na nekoj prosječnoj razini, dok se broj pojedinaca prema višem ili nižem
stupnju razvijenosti te sposobnosti simetrično smanjuje. One pojedince koji imaju jednu
ili više sposobnosti značajno natprosječno razvijenim nazivamo
nadarenim
u toj ili tim
sposobnostima. Sposobnosti su temelj i jedna od glavnih odrednica odgojno-
obrazovnog razvoja svakog učenika, ali su istovremeno na neki način i rezultat odgojno-
obrazovnog procesa. Iz toga proizilazi potreba za identifikacijom nadarenih učenika, te
utvrđivanjem vrste i stupnja nadarenosti, kako bi se kod njih mogao poticati razvoj tih
sposobnosti. Otkrivanje i identifikaciju možemo smatrati naročitim slučajem
individualiziranog pristupa učeniku u kojem se u potpunosti prihvata specifična
struktura njegove ličnosti. (Alema Bajrović, Rad sa nadarenim učenicima u nastavnom
procesu, Zenica, 2006,str 29. i 30.)
Rani uzrast do polaska djeteta u školu uzima se kao najpogodniji metod identificiranja
darovite djece i to prije svega posmatranjem takve djece u svakodnevnim situacijama,
igri i drugim aktivnostima. Istina, za to je potrebno i odgovarajuće osposobljavanje
odgajatelja i roditelja za takav rad. (Stojaković, 2000)
Nastavne strategije u radu sa nadarenom djecom Edina Krilić
2
2. DEFINICIJE DAROVITOSTI
Postoje brojne definicije darovitosti, a najčešći termini kojima se označavaju pojednici
sa visoko razvijenim sposobnostima jesu nadarenost i talenat. Neki autori upotrebljavaju
jedan termin ili drugi termin i pod njima podrazumijevaju isto, dok drugi autori prave
razliku između jednog i drugog pojma pa pod nadarenošću podrazumijevaju ono
potencijalno u pojedincu, a pod talentom podrazumijevaju ono pojavno tj. manifestno ili
onaj dio aktiviranog, upotrebljenog.
Analizirajući različite teorije darovitosti, postoje klasične tj. starije definicije i tzv.
savremene koncepcije.
Klasične definicije naglašavaju uticaj iznad prosječne sposobnosti kao što je predstavio
Terman (1916), po kojem je darovitost jednaka izrazito visokim stepenom inteligencije
(IQ). Marland (1971) navodi da darovita djeca ona koja zbog svojih iznimnih
sposobnosti mogu očekivati visoka postignuća, a identifikovana su od strane stručnjaka.
Takva djeca pokazuju potencijal u nekom od područja sposobnosti: opće intelektualne
sposobnosti, specifične akademske sposobnosti, kreativne sposobnosti, sposobnosti
vođenja i rukovođenja, umjetničke sposobnosti i psihomotorne sposobnosti.
Savremene koncepcije ističu da su daroviti đaci oni koji se ističu ili svojim vrlo visokim
stepenom općeg intelektualnog razvoja ili izrazitim razvijem samo određenih
sposobnosti koje ih, u odnosu na ostale đake čine naprednijim (Grgin 1996).
Prema Gardnerovoj (1983) teoriji, postoji sedam različitih tipova inteligencije i da
svaka normalna osoba posjeduje mješavinu svih tih inteligencija. Nadarena djecu su
najčešće napredna u jednom od sljedećih područja:
-
logičko-matematička
-
lingvistička
-
vizualno - prostorna,
-
muzička
-
tjelesno - kinestetička,
-
socijalna (interpersonalna i intrapersonalna)
Nastavne strategije u radu sa nadarenom djecom Edina Krilić
4
NADARENOST
KAO :
STVARALAČKA
SPOSOBNOST
SPOSOBNOST
UPRAVLJANJA
PROCESIMA
MIŠLJENJA
PODRUČNO
SPECIFIČNA
STVARALAČKA
SPOSOBNOST
PSIHOLOŠKE
KATEGORIJE
Visoka
opća
intelektualna
sposobnost+velika
kreativnost
+
predanost zadatku
(motivacija)
Kvaliteta mišljenja :
-metakognicija
-strategije rješavanja
problema
-opća baza znanja
-specifična baza znanj
-uvid
Stvaralačka
sposobnost unutar
specifičnog područja:
-talenat
unutar
spoznajnog područja,
umjetničkog
izražavanja,..
KRITERIJ
NADARENOSTI
Postizanje vlastitih i
originalnih rezultata
Velika
sposobnost
korištenja strategija
mišljenja
Visoka
opća
intelektualna
sposobnost + vrlo
visoke specifične
sposobnosti unutar
društveno definiranog
područja nadarenosti
METODE
IDENTIFIKACIJE
Obogaćivanje
iskustva + opažanje
ponašanja
u
obogaćenim
uslovima
Testovi i intervjui za
otkrivanje
načina
mišljenja
-opažanje okoline
-testovi općih i
secifičnih sposobnosti
-obogaćivanje
iskustva + opažanje
ponašanja
u
obogaćenim uvjetima
VANJSKE
KARAKTERISTIKE
NADARENIH
Upotreba znanja u
produktu
Vještina dolaženja do
rješenja problema
Brzo i lahko
ovladavanje
specifičnom bazom
znanjado stepena
njenog proširenja
ODGOJNO
–
OBRAZOVNI
PROCESI
Obogaćenje iskustva
Razvoj motivacije
Razvoj kreativnosti
-razvijanje aktivne baze
znanja
-metakognitivni trening
Razvijanje specifične
baze znanja +
razvijanje elastične
upotrebespecifične
baze znanja
Nastavne strategije u radu sa nadarenom djecom Edina Krilić
5
Kasnije je predložena i osma vrsta inteligencije, prirodoslovna inteligencija koja
pretpostavlja vještinu baratanja pojmovima flore i faune (prema Petz, 2001.). Iako
Gardnerova teorija tip inteligencije nije imala potpunu naučnu verifikaciju, ona daje
značajan doprinos u sagledavanju nadarenosti. To je zbog toga što se u polju
nadarenosti pojavljuju ove sposobnosti i one su prepoznatljive u praktičnom životu.
Renzullijeva definicija darovitosti (Renzulli 1986.) usmjerena je na postignuće. Prema
njegovoj troprstenastoj koncepciji darovitosti, darovito ponašanje pokazuje interakciju
tri osnovne skupine ljudskih osobina:
-
natprosječne opće i/ili specifične sposobnosti
-
visoke usmjerenosti na zadatke
-
visoki stepen kreativnosti
Samo postojanje jedne od navedenih osobina ne podrazumjena darovitost. Interakcija
među njima će rezultirati darovitim ponašanjem. Dakle,djeca koja pokazuju darovito
ponašanje su ona koja imaju ili mogu razviti ovu kombinaciju osobina i primjeniti je u
nekom području ljudske aktivnosti.
Sternbergova (1999.) teorija usmjerena je na kognitivne modele darovitosti, te daje
naglasak na uspješno rješavanje problema i usvajanje znanja. On vreduje ne ono što
djeca posjeduju od intelektualnog i drugog potencijala, već koliko je to što posjeduju
aktivno i koliko je u funkciji progresivnog razvoja. On zagovara da sa djecom treba
uvježbavati vještine rješavanja problem i strategije mišljenja. Sternbergova teorija je
trodijelna i čine je tri vrste inteligencije koje su međusobno usko povezane:
-
analitička
-
kreativna
-
praktična
Analitički tip inteligencije odnosi se na uočavanje problema do donošenja rješenja
različitih vrsta problema. Kreativni tip inteligencije karakteriše iznadprosječnost i
neuobičajenost. Kreativna djeca rješavaju probleme na nov način, fleksibilni su i
posjeduju visoku volje i motivaciju. Praktični tip inteligencije obuhvata primjenu
stečenog znanja u rješavanju praktičnih životnih problema.
