Darovitost dece za matematiku
1 . U V O D
Deca koja su nadarena i nadprosečne inteligencije pripadaju delu populacije „dece
sa posebnim potrebama“ te kao takva trebaju da budu obuhvaćena inkluzivnom
nastavom u školskom sistemu. Inkluzija je kao relativno noviji koncept u
organizaciji savremene nastave i škole je nastala iz potrebe da se učenici sa
posebnim potrebama uključe u redovnu nastavu. Međutim, u dosadašnjoj praksi
malo vremena ili skoro nikako se nije posvećivalo darovitoj deci jer su nastavnici,
a i pedagozi više vremena posvećivali deci sa određenim invaliditetom ili onima
koji ostvaruju najslabije rezultate.
Stoga, cilj ovog rada je da definiše šta je to nadarenost za matematiku, kako
idenitifikovati nadarene učenike te da jasnije sagleda načine i mogućnosti rada sa
darovitim učenicima u toku školovanja.
Ključne reči: darovitost, inkluzija, nadarenost, definicija darovitosti,
identifikacija nadarenosti, individualni pristup, mogućnost rada sa nadarenim za
matematiku.
1
2. DEFINICIJE DAROVITOSTI ZA MATEMATIKU
Postoje brojne definicije darovitosti, a najčešći termini kojima se označavaju
pojednici sa visoko razvijenim sposobnostima jesu nadarenost i talenat. Neki autori
upotrebljavaju jedan termin ili drugi termin i pod njima podrazumevaju isto, dok
drugi autori prave razliku između jednog i drugog pojma pa pod nadarenošću
podrazumevaju ono potencijalno u pojedincu, a pod talentom podrazumevaju ono
pojavno tj. manifestno ili onaj dEo aktiviranog, upotrebljenog.
Analizirajući različite teorije darovitosti, postoje klasične tj. starije definicije
i tzv. savremene koncepcije.
Klasične definicije naglašavaju uticaj iznad prosečne sposobnosti kao što je
predstavio Terman (1916), po kojem je darovitost jednaka izrazito visokim
stepenom inteligencije (IQ). Marland (1971) navodi da darovita deca ona koja
zbog svojih iznimnih sposobnosti mogu očekivati visoka postignuća, a
identifikovana su od strane stručnjaka. Takva deca pokazuju potencijal u nekom od
područja sposobnosti: opće intelektualne sposobnosti, specifične akademske
sposobnosti, kreativne sposobnosti, sposobnosti vođenja i rukovođenja, umetničke
sposobnosti i psihomotorne sposobnosti.
Savremene koncepcije ističu da su daroviti đaci oni koji se ističu ili svojim
vrlo visokim stepenom opšteg intelektualnog razvoja ili izrazitim razvijem samo
određenih sposobnosti koje ih, u odnosu na ostale đake čine naprednijim (Grgin
1996).
Prema Gardnerovoj (1983) teoriji, postoji sedam različitih tipova
inteligencije i da svaka normalna osoba poseduje mešavinu svih tih inteligencija.
Nadarena decu su najčešće napredna u jednom od sljedećih područja:
2

ono što deca poseduju od intelektualnog i drugog potencijala, već koliko je to što
poseduju aktivno i koliko je u funkciji progresivnog razvoja. On zagovara da sa
decom treba uvežbavati veštine rešavanja problem i strategije mišljenja.
Sternbergova teorija je trodelna i čine je tri vrste inteligencije koje su međusobno
usko povezane:
analitička
kreativna
praktična
Analitički tip inteligencije odnosi se na uočavanje problema do donošenja
rešenja različitih vrsta problema. Kreativni tip inteligencije karakteriše iznad
prosečnost i neuobičajenost. Kreativna deca rešavaju probleme na nov način,
fleksibilni su i poseduju visoku volje i motivaciju. Praktični tip inteligencije
obuhvata primenu stečenog znanja u rešavanju praktičnih životnih problema.
3. PREPOZNAVANJE DAROVITIH UČENIKA
Jedan od glavnih ciljeva obrazovanje bi trebao biti da svako dete, kroz nastavu,
ima pravo napredovati u onolikoj meri i onoliko brzo koliko mu je potrebno kako
bi iskoristilo svoje potencijale. Stoga je vrlo važna identifikacija dece koja imaju
potencijal za „darovitost“, tj. identifikacija dece koja bi se po nečemu mogla
isticati, kao i dece koja su već pokazala izvrsnost u nekom području.
Identifikacija i prepoznavanje darovitih je stručan i kontinuiran proces koji
obuhvata sve učenike u svim dobima odgojno obrazovnog sistema. To je samo
jedna etapa tj. deo procesa i aktivnosti ukupnog odgojnog tretiranja nadarenih.
Međutim, prepoznavanje ili identifikacija je vrlo važna posebno za praksu
odgojnog rada sa nadarenim. Ovo je veoma slozena i odgovorna aktivnost jer
svaka greška u identifikaciji direktno odražava druge etape rada.
4
U procesu identifikacije treba poći od stava da je nadarenost realnost u svim
sredinama, da ima svoju društvenu važnost i da je moguće pedagoški osmisliti
strategiju i pravac usmerenja nadarenih. Neki od pristupa u identifikaciji darovitih
sui:
Verbalnim testovima (Lewis M. Terman) i merenjem stepena
inteligencije (IQ), gde se nadarenim smatra učenik sa stepenom
inteligencije iznad 140.
Posmatranje i nominacija nastavnika,
Postignuće na testovima znanja,
Grupni testovi inteligencije,
Rezultati na individualnim testovima inteligencije,
Rezultati na testovima stvaralaštva itd.
I.Koren je konstruisao instrument za identifikaciju nadarenih. Tim
instrumentima se identifikuju osobine i ponašanje pojedinca od strane nastavnika,
zatim razvojni put i ponašanje viđeno od strane roditelja te od samog učenika.
Identifikaciju treba početi još u preškolskim ustanovama, a većina autora smatra
da je to pre 12 godina.
U zemljama Zapadne Evrope, identifikacija se vrši putem različitih testova
inteligencije ili putam raznih takmičenja kao jedan od puteva identifikacije
nadarenih učenika. Pojedine zemlje kombinuju testiranje i takmičenje učenika. U
SAD, u procesu identifikacije nadarenih, pretežno se uzimaju standardizovani
testovi inteligencije, testovi postignuća u pojednim oblastima (prema Gardnerovoj
teoriji), te se po tim kriterijima odabere 2% uspešnih učenika.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti