DJECA OŠTEĆENOG VIDA
(SEMINARSKI RAD )
www.BesplatniSeminarskiRadovi.com
SADRŽAJ:
UVOD……………………..…………………………………….……………………………..3
OŠTEĆENJE VIDA………...……………………………….………………………………....4
SLABOVIDNA OSOBA…….………………………………………………………………5-6
REAKCIJE DJETETAI PRILAGOĐAVANJE NA VLASTITO OŠTEĆENJE VIDA………7
RAZVOJ I PSIHOLOŠKE KARAKTERISTIKE…………………………………….……….9
VJEŠTINE I SPOSOBNOSTI…………………………………………………………9
TAKTILNO – KINESTETIČKA PERCEPCIJA………………………………….….10
AUDITIVNA PERCEPCIJA……………………………………………………..…..10
KOGNITIVNI PROCESI ILI KOGNICIJA…………………………………….……10
RAZVOJ MOTORIKE……………………………………………………………….12
MOBILITET………………………………………………………………………….12
ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………….…..14
LITERATURA………………………………………………………………………………..15
3
OŠTEĆENJE VIDA
„Oštećenje vida „ je termin kojim se obilježava stupnjevitost oštećenja, od potpune
sljepoće, visoke slabovidnosti u jednom slijedu do približno normalnog vida.
Dvije su subkategorije smetnji vida :
1. sljepoća
2. slabovidnost
Definiraju se s različitih aspekata , a mi ćemo se zadržati na medicinskoj- kvantitativnoj i
pedagoško- kvantitativnoj (funkcionalnoj) definiciji.
Prema medicinskoj definiciji usvojenoj na kongresu oftalmologa bivše Jugoslavije
1955. god. na Bledu slijepom se smatra svaka osoba koja ima ostatak vida do 10 %, a
dopunjena je na kongresu istih stručnjaka u Opatiji, 1972. god. i glasi :“
Slijepom osobom
smatra se ona osoba koja na bolje oku s korekcijom ima oštrinu vida manju od 10 % (0, 10) i
osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom do 25 % ( 0, 25) ,ali vidno polje suženo
na 20 stepeni ili manje „.
( G. Zovko, 1993. ).
U skladu s ovom definicijom razlikuju se tri kategorije slijepih osoba:
1. slijepa je ona osoba koja je izgubila u potpunosti osjet svjetla ili osjet svjetla ima s
projekcijom svjetla,
2. slijepom se smatra ona osoba koja ima ostatak vida manji od 5 % ( 0, 05) i na
boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 10 % ( 0, 10) , a vidno polje suženo
na 20 stepeni ili manje,
3. slijepom se smatra i ona osoba koja ima ostatak vida manji od 10 % ( 0, 10) na
boljem oku s korekcijom i osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom
do 25% (0, 25), i suženo vidno polje na 20 stepeni ili manje.
Prema G. Zovki ( 1993. )sa pedagoškog aspekta slijepom se smatra svaka osoba koja
na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 5 % (0, 05) ili koja, bez obzira na oštrinu
vida ne može čitati slova ili znakove veličine jeger 8 na blizinu.
4
SLABOVIDNA OSOBA
Slabovidna osoba je ona koja na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida manji od
40% (0, 40), a izuzetno i ona osoba kod koje je vid očuvan i preko 40% u slučaju da priroda
njihova oboljenja vodi progrediranju vida i dalje.
Slabovidna osoba u pedagoškom smislu je ona koja preostali vid može koristiti u
obrazovne svrhe, čitanju i pisanju može se koristiti crnim tiskom.
U SAD se slabovidnim smatraju djeca od 10 -28 % , u Velikoj Britaniji 5-30 % ,u
Njemačkoj 4- 25% i td. .
Klasifikacije koje su posebno značajne s odgojno- obrazovnog i didaktičkog aspekta
kod nas govore o : visokom (10- 20 %), srednjem (20-30 %) i niskom (30- 40 % ) stupnju
slabovidnosti.
Prema Pedagoškoj enciklopediji, 11, 1989. radi se na redefiniranju slabovidnosti,
definicija se sužava, pa se slabovidnim smatra svako dijete koje ima ostatak vida od 5- 25 % i
veći ukoliko je priroda bolesti takva da se zbog preventivnih razloga treba smatrati
slabovidnim.
Osim oštrine vida tokom utvrđivanja slabovidnosti kod djece vodi se računa i o
brojnim drugim faktorima kao što su:
„oštećenje fundusa oka
Teškoće ili nemogućnosti percipiranja i razlikovanja boja
Preosjetljivost na svjetlo
Brzo zamaranje oka
Eventualna narušenost živčanog sistema i td.“ (Pedagoška enciklopedija, 11, 1989.)
Lovenfeld , 1973. pridaje veliki značaj funkcionalnoj definiciji sljepoće i smatra da je od
oštrine vida važniji način na koji dijete upotrebljava svoj vid.
Zapažanja autora pokazuju da ga neka djeca sa slabim vidom uspješno koriste, dok druga
djeca imaju dobru oštrinu vida ali je ne koriste uspješno. Sistematsko vježbanje vida
pospješuje njegovo funkcioniranje.
