SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

Tomislav Farkaš

DJECA S POSEBNIM POTREBAMA – DAROVITA DJECA

(seminarski rad)

Kolegij: Pedagogija djece s teškoćama u razvoju 

Mentorica: izv. prof. dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović 

  

 

  

Osijek, siječanj 2016. godine

Sažetak: 

U seminarskom radu prikazan je fenomen darovitosti. Seminarski rad daje različite definicije 
darovitosti i uvodi čitatelja u problematiku koja se veže uz pojam darovitost. Nadalje, dane su 
karakteristike   darovite   djece   i   opisani   su   neki   od   obrazaca   ponašanja   darovite   djece   u 
određenim   situacijama.   Seminarski   rad   ukratko   se   bavi   i   problematikom   prepoznavanja 
darovitosti   kod   djeteta,   a   opisani   su   i   najčešći   mitovi   koji   se   vežu   uz   darovitost.   Velika 
pozornost   posvećena   je   pogrešnim   i   dvojnim   dijagnozama   darovite   djece   (prvenstveno 
ADHD)   te   samome   radu   s   darovitom   djecom.   Misao   vodilja   seminarskog   rada   jest   da 
darovitu   djecu   treba   gledati   kao   buduće   pokretače   društva,   a   da   posebno   treba   obratiti 
pozornost   na   rano   prepoznavanje   darovite   djece   te   sustavan   i   kvalitetan   rad   s   njima. 
Potrebno   je   osmisliti   program   rada   s   darovitim   učenicima   kako   bi   darovitoj   djeci   bio 
omogućen potpuni razvoj i kako bi njihove potrebe bile primjereno zadovoljene. 

Ključne riječi:

 darovitost, darovita djeca, djeca s posebnim potrebama.

background image

UVOD – ŠTO JE DAROVITOST?

Definicija o darovitosti ima mnogo i nije moguće sasvim precizno definirati darovitost 

samo jednom rečenicom, zato što darovitost obuhvaća različite kriterije i obilježja, kao što su 

intelekt, kreativnost, visoko razvijene specifične sposobnosti, prijevremena razvijenost, žar za 

savladavanjem, visoko razvijeni interesi, i sl. (Adžić, 2011). „Najstarije i najrasprostranjenije 

shvaćanje darovitosti proizlazi iz psihometrijske definicije inteligencije“ (Adžić, 2011, 172), 

ali znamo da to nije točno. Jedna od definicija darovitosti kojoj se možemo prikloniti je: 

„Darovitost je sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznad 

prosječan   uradak   u   jednoj   ili   više   aktivnosti   kojima   se   bavi“   (Cvetković-Lay,   Sekulić 

Majurec,   1998,   15).  Razlikujemo   jednodimenzionalne   i   višedimenzionalne   definicije 

darovitosti.   Jednodimenzionalne   definicije   darovitosti   temelje   se   na   intelektualnim 

sposobnostima koje su mjerene testovima inteligencije, dok se višedimenzionalne definicije 

temelje   na   intelektualnim   sposobnostima   uz   uvažavanje   drugih   osobnih   sposobnosti 

(Mijatović i sur., 1999). 

Cvetković-Lay i Sekulić Majurec (1998) kažu da dijete treba imati potencijal kako bi 

se darovitost mogla iskazati kao izrazito postignuće u aktivnostima kojima se dijete bavi. Taj 

potencijal   omogućuje   djetetovim   sposobnostima   da   se   razviju   do   tog   stupnja,   a   tu   se 

mogućnost   naziva   potencijalnom   darovitošću.   Tako   potencijalna   darovitost   može   postati 

produktivnom  darovitošću.   Produktivnu   darovitost

1

  uvjetuju   sljedeće   skupine   osobina:   (1) 

Iznad prosječno razvijene sposobnosti, (2) Osobine ličnosti (naročito motivacija za rad) i (3) 

Kreativnost   (Cvetković-Lay,   Sekulić   Majurec,   1998).   Većina   istraživanja   pokazala   je   da 

darovitost nije nasljedna, već da ju je potrebno razvijati (Winner, 2005). Stoga je moguća i 

situacija, kada je riječ o potencijalnoj i produktivnoj darovitosti, da će dijete pokazivati neke 

znakove darovitosti u ranom djetinjstvu, ali da i neće ostati darovito u kasnijim godinama 

života (Crljen, Polić, 2006).

Jedan   od   velikih   problema   kojeg   navodi   Vranjković   (2010)   jest   da   darovitost   u 

današnjem društvu nije jasno definirana pa se stoga darovitost često mjeri ocjenama u školi, 

dok djeca sama ne znaju kritički procijeniti i ocijeniti svoje sposobnosti. Također, darovitost 

nije jedan entitet, već dimenzionalan spektar  (Webb i sur., 2010). Darovitost uistinu jest 

složen pojam i fenomen, ali ga zato karakteristike darovitih osoba mogu dobro pobliže opisati.

1

 Postavke iznijeli Renzulli i Reis.

KARAKTERISTIKE DAROVITE DJECE

Wellisch i Brown (2013) tvrde da se kod darovite djece može lako zamijetiti sljedećih 

deset   karakteristika

2

:   izražena   motivacija,   pojačani   interesi   za   određene   neobične   stvari, 

izražene   komunikacijske   sposobnosti,   sposobnost   za   efikasno   rješavanje   problema, 

izvanredno   pamćenje,   znatiželja,   moć   brzog   shvaćanja,   razvijeno   logičko   razmišljanje, 

domišljatost/kreativnost te razvijen smisao za humor.

Darovita djeca postižu iznimne rezultate u bilo kojem od sljedećih područja: (1) Opća 

intelektualna sposobnost, (2) Akademske sposobnosti, (3) Kreativno i produktivno mišljenje, 

(4)   Sposobnost  upravljanja,   (5)   Umjetničke  sposobnosti   i   (6)   Psihomotoričke   sposobnosti 

(Mijatović i sur., 1999). 

Značajke darovite djece se najčešće mogu vidjeti u procesu obrazovanja. Vranjković (2010) 

navodi sljedeće osobine darovitih: (1) Izvanredne vještine rješavanja problema, (2) Kvaliteta i 

kvantiteta vokabulara, (3) Razumijevanje apstraktnih ideja već u ranoj dobi, (4) Brzo učenje i 

pamćenje, (5) Shvaćanje složenih matematičkih koncepata, (6) Dugo zadržavanje pažnje, (7) 

Sposobnost usmjeravanja vlastitog stjecanja znanja, (8) Kreativnost na umjetničkom području 

i (9) Fleksibilnost u razmišljanju i rješavanju problema s više gledišta. Prethodno navedene 

značajke   jasno   objašnjavaju   zašto   su   darovita   djeca   često   perfekcionisti   i   zbog   čega 

konstantno pomiču granice svojih mogućnosti na višu razinu (Vranjković, 2010). Winner 

(2005)   darovitu   djecu   opisuje   sljedećim   obilježjima:   (1)   Prijevremena   razvijenost,   (2) 

Inzistiranje da sviraju po svom i (3) Žar za savladavanjem. 

Sljedeći   citat   možda   ponajbolje   opisuje   darovitu   djecu   na   najjednostavniji   mogući   način: 

„Darovita su djeca vrlo maštovita i kreativna te umno sazrijevaju brže od svojih vršnjaka. 

Puno više čitaju i pokazuju velik interes za specifična područja. Postavljaju puno pitanja, 

logički   brže   zaključuju,   mogu   analizirati,   sintetizirati   i   stvarati   samo   sebi   znane   putove 

rješavanja složenih zadataka, a posjeduju i druge umjetničke, jezične, glumačke sposobnosti. 

Često razvijaju osjećaj za duhovno i prepoznaju taj osjećaj kod drugih“ (Adžić, 2011, 173).

Kada je riječ o motivaciji, prepoznajemo tri zajedničke karakteristike kod darovite 

djece: (1) Rano iskazivanje specifičnih interesa, (2) Iskazivanje velike usmjerenosti cilju i (3) 

Iskazivanje velike radne energije (Cvetković-Lay, Sekulić Majurec, 1998).

2

 Moguće je da će jedno darovito dijete imati svih deset karakteristika, dok će drugo, primjerice, imati samo pet 

  ili šest karakteristika. 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti