1
Sažetak
Prema načinu razmnožavanja razlikujemo generativne i vegetativne podloge. Generativne podloge imaju
neujednačene genetske osobine jer su nastale oplodnjom, odnosno razvojem iz sjemenke. Nazivamo ih
još i sjemenjaci. Vegetativne podloge se razmnožavaju nekim od vegetativnih načina razmnožavanja
(nagrtanjem, formiranjem grebenica, ukorjenjivanjem reznica, mikropropagacijom) i imaju ujednačene
genetske osobine kao šta su rast, rodnost i kakvoća plodova, te otpornosti prema raznim faktorima.
Voćarska praksa i ispitivanja ubjedljivo pokazuju da voćke, i pri kalemljenju, gajene na različitim
podlogama, ispoljavaju sve svoje sortne osobine.
Sjedinjeni kalemljenjem u nerazdvojnu anatomsko-fiziološku cjelinu, u dibios, hipobiot i epibiot
neizbježno utiču jedan na drugi, jer hipobiot vrši funkcije korijena, važne za mineralnu ishranu voćaka, a
epibiot funkcije grana i lišća, vezane za produkciju organske supstancije, formiranje cvijeta, ploda i
sjemena. Uticaji hipobiota na rastenje, bujnost i razmjere voćaka su najjači, najuočljiviji i najčešći. Pod
pretpostavkom da postoji potpuna kompatibilnost između komponenata sjedinjenih kalemljenjem, bujnost
hipobiota, dubina i razvijenost njegovog korjenovog sistema su upravo proporcionalni bujnosti voćaka
gajenih na njima. Hipobiot može djelovati i na oblik krošnje gajenih voćaka. U vezi s intenzitetom,
bujnošću i razmjerama krošnje je i početak rodnosti i naročito dugovječnost voćaka. Početak rodnosti
vegetativno razmnožavanih voćaka je obrnuto proporcionalan bujnosti. U vezi s bujnošću hipobiot
voćaka djeluje izvanredno jako na početak, obilnost i trajanje rodnosti sorti voćaka. Po opštem pravilu,
ukoliko je bujnost hipobiota slabija utoliko je početak rodnosti raniji, i obrnuto. Hipobiot može
neposredno ili posredno doprinositi da gajene voćke slabije ili jače podnose sušu, mraz, parazite, te čak
obezbjeđuje zaštitu nekih voćaka prema opasnim virozama. U nauci ima sigurnih dokaza i o neizbježnim
uticajima epibiota na hipobiot, iako se ti uticaji teže uočavaju i znatno slabije manifestuju.Uticaji epibiota
na hipobiot su raznovrsni: na rastenje i obnovu korijenovog sistema, pružanje i razgranatost žila, fenofaze
korijena, dugovječnost skeletnih žila, fiziološku aktivnost apsorpcionog dijela korijenovog sistema.
Abstract
According to the way of reproduction, we distinguish generative and vegetative rootstocks. Generative
rootstocks have unequal genetic traits because they occurred at fertilization and development of seeds.
Also we call them seedlings. Vegetative rootstocks are reproduced by some of the vegetative mode of
reproduction (mounding, forming buds, rooting cuttings, micropropagation) and have equable genetic
traits such as growth, yield and fruit quality, and the resistance to various factors.Fruit and practice tests
convincingly show that also by the grafting, fruit trees, cultivated on different substrates, exhibit all their
varietal characteristics.
United by grafting,in the inherent anatomical and physiological unit, in dibios, hipobiot and epibiot
inevitably influence each other,because hipobiot performs the function of the roots, important for mineral
nutrition of fruit trees, and epibiot performs the function of branches and leaves,related to the production
of organic compounds, the formation of flower, fruit and seed.The hipobiot impacts on growth, vigor and
scope of fruit trees are the strongest, the most visible and the most common. Assuming that there is full
compatibility between components, united by grafting, the exuberance of the hipobiot, depth and
development of its root system are directly proportional to the exuberance of the fruit,grown on them.
Hipobiot can also act on the canopy shape of cultivated fruit trees. In connection with the intensity, the
number and extent of the crown is the beginning of the fertility and especially the longevity of fruit trees.
The cropping start of the vegetative propagation of fruit trees is inversely proportional to the exuberance.
In connection with the exuberance, the hipobiot of fruit works extremely strong at the beginning,
abundance, fertility, and duration of fruit. As a general rule, if the exuberance of the hipobiot is weaker,
so far is the beginning of the fertility earlier, and vice versa. Hipobiot can directly or indirectly contribute
to the fruit grown, so that the fruit grown can weaker or stronger tolerate drought, frost, parasites, and
even provide some protection of the fruit trees, to dangerous viruses. In science, there is certain evidence
about the inevitable epibiot impacts on hipobiot, although these impacts are more difficult discerned and
much less manifested. The epibiot impacts are diversed: the growth and renewal of the root system, and
the widespread provision of the vessels, root growth stages, the longevity of the skeletal diseases, the
physiological activity of the absorption part of the root system
2
1. Uvod
Jabuka
(
Malus domestica
), biljna vrsta roda (jabuka) Malus iz porodice ružovki
(
Rosaceae
).
Vrsta Malus domestica (domaća jabuka)
dobivena je križanjem vrsta
M. sylvestris
(divlja jabuka),
M. fusca
(sin
. Malus
rivularis, Malus roemer
),
M. orientalis, M.
sieversii i M. baccata.
Već u starom vijeku bila je dobro poznata velika vrijednost jabuke i njezino
upotrebljavanje u ljekovite svrhe. Stablo
Malus domestica
pripada porodici
Rosaceae
.
Ona je najrasprostranjenija voćka, a Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemačkim
zemljama oko 800. godine, a oko 1600. godine bilo je poznato gotovo 200 sorti jabuka.
Bila je vrlo cijenjena zbog svoje arome, slatkoće, ali i ljepote. Jabuka sadrži i do 90%
vode u kojoj su otopljene različite tvari, te prolazi kroz želudac u roku od 15-20 minuta.
Zato ju treba jesti prije obroka ili nekoliko sati poslije. Ako se jede s drugom hranom
onda boravi u želucu i nekoliko sati.
Važniji sastojci u plodu: pektini (vrsta vlakna, najviše u voćnoj kori, s važnim
mnogostrukim djelovanjem, naročito jer vežu i odstranjuju iz crijeva razne otrove te
smanjuju štetni kolesterol, upijaju štetna zračenja, fagocitiraju, tj. zarobljuju patogene
bakterije), karotenoidi (od onih vrsta koje djeluju kao antioksidansi, ali nisu provitamin
A, tj. ne pretvaraju se u vitamin A), jabučna i druge organske kiseline, među kojima i
elagična, klorogenična i kafeična; sadrži i brojne mineralne tvari, među kojima kalij,
brom. Jabuke imaju cijeli niz svojstava, koje ni jedna druga voćka nema, a njen
blagotvorni efekat je više puta naučno dokazan.
Slika 1.: Jabuka
4
Na njoj cijepljene sorte razvijaju 3-4 puta manja stabla nego na sjemenjaku divlje
jabuke (25-35% veličine sjemenjaka), rano ulaze u produktivnu dob ( nakon 2-3
godine), daju visoke prirode i visok specifičan prirod. Razvija stabla visine 1,8 – 2,5 m.
Plodovi sorti cijepljenih na M 9 nešto ranije dozrijevaju i bolje su obojeni. Koristi se
uglavnom za vitki vretenasti grm, vretenasti grm, kordonac i sve oblike palmeta.
Podložna je napadu glodavaca i dosta je osjetljiva na niske zimske temperature. Tokom
širenja podloga M 9 zarazila se vrlo opasnim virusima i mikroplazmama. U pojedinim
matičnjacima primijećena je značajna nehomogenost glede rasta i ostalih bitnih osobina,
stoga se u raznim centrima u Europi prišlo klonskoj selekciji i oslobađanju od virusa.
Bezvirusni klonovi bujniji su za oko 10% od klasične podloge M 9. Pri klonskoj
selekciji se vodilo računa i o rasadničarskim aspektima (lakoća razmnožavanja),
posljedica čega su juvenilni (Fleuren 56, Pajam 2, Nic 19, Nic 16), prijelazni (T 337,
Pajam 1, Nic 29, Burgmer 984, Lodder 1 ) i adultni klonovi (T 338, T 339, T 340, M 9
EMLA, Burgmer 528).
Dobra alternativa za podlogu M 9 je ruska podloga Bud.9, koja je prikladnija za
hladniju klimu sjevernih krajeva. Odlikuje se nešto manjom bujnošću nego M 9 te većoj
otpornosti na bakterijsku palež i zimsku hladnoću od M 9, a osjetljiva je na sušu
.
Podloge otporne na zimsku hladnoću
Podloga M 26 dobivena je križanjem podloga M 16 i M 9, a u proizvodnji je od 1959.
godine. Osobine ove podloge dobro su proučene, opisane i vrednovane u
eksperimentima i u praksi. Spada u skupinu slabo bujnih podloga, pri čemu čini prijelaz
između M 9 i M 7 (40-50% veličine sjemenjaka). Korijenov sistem je srednje razvijen i
krhak, plitko prokorjenjuje, a voćke nešto bolje učvršćuje u tlu nego M 9. Na lakšim i
slabo plodnijim tlima traži stalnu armaturu, dok je na plodnijim tlima nužna privremena
armatura prvih 4-5 godina. Razvija relativno malo izdanaka. Prikladna je za uzgoj
jabuke na lakšim pjeskovitim tlima na kojima M 9 ima preslab rast. Ne podnosi teška i
vlažna tla. Sorte je na ovu podlogu poželjno cijepiti na visini 25-30 cm od tla i u
voćnjaku ih posaditi desetak cm dublje nego što su bile u rasadniku. Na taj način postiže
se bolje ukrojenjivanje i smanjuje pojava izdanaka.
5
Vrlo lako se vegetativno razmnožava nagrtanjem i grebenicama. Razvija stabla visine
2,2 – 3 m. Prikladna za vretenasti grm, vazu, palmete i veće kordonce. Ima dobru
kompatibilnost s većinom gospodarski važnih sorti. Nedostatna kompatibilnost
primijećena je sa sortom Granny Smith. Na njoj cijepljene sorte rano ulaze u
produktivnu dob, daju visoke prirode i visoke specifične prirode.
Otporna je na bolest Phytophtora cactorum i prikladna za uzgoj na težim i vlažnim
tlima. Srednje je otporna prema zimskim hladnoćama, tolerantna je na bakterijsku palež,
otporna je na pepelnicu, a osjetljiva je na krvavu uš. Prikladna je za mnoge uzgojne
oblike
.
Ova podloga je otpornija na niske zimske temperature od podloge M 9. Umjereno je
osjetljiva na bolest Phytophtora cactorum, a vrlo osjetljiva na bakterijsku palež i krvavu
uš (Eriosoma lanigerum), osjetljiva na virus koji prenose nematode. Podloga M 7
razvija srednje bujna stabla visine 2,2 – 3 m, no ipak manja nego MM 106 (55 - 65%
veličine sjemenjaka). Sorte cijepljene na nju počinju rađati nakon 4-5 godina. Razvija
dosta vodopija i velike je rodnosti što pridonosi razvoju mnogo manjih plodova ako se
ne prorjeđuje, posebno na nekim sortama (Golden Delicious, Red Delicious). Razvoj
vodopija može se smanjiti dubljom sadnjom desetak cm i cijepljenjem 30 cm od tla.
Uglavnom, nije joj potrebna armatura, no budući da je na nekim sortama sklona
izvaljivanju, preporučuje se prvih 4-5 godina privremena armatura. Koriste se
bezvirusni klonovi poput M 7a i EMLA7.
MM-106
je srednje bujnog do bujnog rasta (60-75% veličine sjemenjaka) i u nas je u
upotrebi za uzgoj u gustom sklopu (donji prag gustog sklopa) na pjeskovitim tlima na
kojima slabo bujne podloge nedostatno rastu. Razvija stablo visine 2,5-4,5 m, počne
rađati 3-4 godine nakon sadnje. Korijenov sistem podloge MM-106 se plitko rasprostire,
ali dobro učvršćuje voćku u tlu, te za uspješan uzgoj nije neophodan oslonac. U
voćnjacima daje malo izdanaka. Lagano se razmnožava nagrtanjem i grebenicama. Na
njoj cijepljene sorte rano ulaze u rod i daju visoke prirode. Plodovi sorti cijepljenih na
MM-106 dozrijevaju 5 do 7 dana kasnije nego na M 9. Podloga MM-106 je srednje
osjetljiva na bolesti Phytophtora cactorum, Erwinia amylovora, Venturia inaequalis i
Podosphaera leucotricha. Otporna je na krvavu uš. Otporna je na niske zimske
temperature, a osjetljiva na sušu. Nije prikladna za sisteme uzgoja u gustom i vrlo
gustom sklopu, jer na njoj cijepljene sorte razvijaju prebujna stabla.
7
Međutim, sjedinjeni kalemljenjem u nerazdvojenu anatomsko - fizilošku cjelinu, dibios,
hipobiot i epibiot neizbježno utiču jedan na drugog. Taj uticaj je neizbježan, jer jedna
od ovih komponenata – hipobiot vrši funkciju korijena, važne za mineralnu ishranu
voćaka, a drugi epibiot funkciju grana i lišća, vezana za produkciju organske
supstancije, formiranje cvijeta, ploda i sjemena.
Pod uticajem hipobiota najčešće su promjene vegetatitvnih i generativnih organa
voćaka.
U prilagođavanju na zajednički život i na uslove sredine javljaju se upravo zbog toga, u
kalemljenih voćaka mnogobrojne, raznovrsne, obično vrlo upadljive razlike izazvane
hipobiotom: fenološke faze, bujnost i brzina rastenja, razmjere i oblik krošnje, početak i
obilnost rodnosti, otpornost prema suši, mrazu, bolestima i štetočinama, vrijema zrijenja
i kvalitet plodova.
Pojedini hipobioti mogu stepenom bujnosti djelovati na početak i trajanje pojedinih
fenofaza voćaka što ima veliki praktični značaj. Hipobiot naročito osjetno utiče na
trajanje vegetacije voćaka, što je hipobiot bujniji trajanje vegetacije je duže i obrnuto.
Uticaji hipobiota na rastenje, bujnost i razmjere voćaka su najjači, najuočljivi i najčešći.
Pod pretpostavkom da postoji potpuna kompatibilnost između komponenata sjedinjenih
kalemljenjem, bujnost hipobiota, dubina i razvijenost korijenovog sistema su upravo
proporcionalni bujnosti voćaka gajenih na njima.
Hipobiot može djelovati i na razvijenost krošnje. Tako breskva na breskvi ima izrazito
kotlastu krošnju, a na džanarici oblik krošnje je razvedeniji što se objašnjava većim
uglom heliotropizma na ovoj podlozi.
Hipobiot djeluje i na početak rodnosti voćaka. Što je bujnost slabija rodnost je ranija i
obrnuto. Ova pojava se manifestuje kao zakonitost. U istom je odnosu i trajanje rodnosti
i dugovječnost voćaka. U vezi sa bujnošću hipobiot voćaka djeluje izvanredno jako na
početak, obilnost i trajanje rodnosti sorta voćaka.
(Stanković, Jovanović, 1990.)
