Destilacija (iz latinskog destillare „kapati“,odnosi   se   na   kapanje   kondenzata)   je
razdvajanje homogene   smjese dviju   ili   više kapljevina različitih   vrelišta   na   pojedine
sastavnice. Destilacija je   fizikalni   proces   razdvajanja tečnih supstanci   na   osnovu   razlike
u tački   ključanja.   Najranija   primjena   destilacije   je   povezana   sa   proizvodnjom alkoholnih
pića i esencijalnih ulja iz prirodnih preparata.
Destilacija je postupak koji služi za odjeljivanje ili prečišćavanje komponenti iz njihovih
smjesa.   Tekućina   se   zagrijava   na   temperaturu   vrenja   a   nastale   se   pare   kondenziraju   i
prikupljaju (destilat). U parnoj fazi ima više lakše hlapljive komponente nego u tekućoj fazi, u
kojoj raste sadržaj komponente s višim vrelištem. Parcijalni pritisak pojedine komponente
ovisi   o   koncentraciji   te   komponente   u   smjesi   i   definiran   je   Raoultovim   zakonom.   Za
odvajanje tekućina bliskog vrelišta provodimo frakcijsku destilaciju. U tvari osjetljivih na
povišenu temperaturu upotrebljava se vakuumska destilacija (sniženjem pritiska snižava se
vrelište smjese).

Slika 1: Destilacija

Svrha destilacije je :



Čišćenje tekućih tvari



Razdvajanje smjesa tekućina različitih vrelišta



Otparavanje organskih otapala



Identifikacija tekućih tvari

3. Vrste destilacije



Azeotopna destilacija



Frakcijska destilacija



Molekularna destilacija



Destilacija vodenom parom

3.1 Azeotopna destilacija

Azeotopna destilacija je razdvajanje smjese dviju sastavnica koje se ne mogu razdvojiti
dodavanjem treće sastavnice, čime nastaje heterogena azeotropna smjesa novih svojstava,
tzv.

azeotrop

. Promjenom tlaka mijenja se sastav para iznad azeotropa, pa se sastavnice mogu

razdvojiti jednostavnom destilacijom. Sastavnice se mogu razdvojiti i tzv. ekstraktivnom
destilacijom, gdje jednostavnoj destilaciji prethodi razaranje azeotropa dodatkom otapala
visokoga vrelišta, koje selektivno djeluje samo na jednu od sastavnica tako da joj poveća
hlapljivost (azeotropna smjesa).

3.2 Frakcijska destilacija

Frakcijska destilacija je razdvajanje smjese tekućina na pojedine frakcije, koje su zasnovane
na razlici njihovih vrelišta, ne većoj od 25

℃

. Zagrijavanjem smjese do vrelišta pojedine

frakcije, frakcija isparava, pare se kondenzuju, pa nastaju destilati različita sastava koji se
sakupljaju u zasebnim sabirnicama. Nastale pare mogu se djelimično ukapljiti te ponovo
destilirati, čim nastaje destilat sa većim sadržajem hlapljivih sastavnica. Frakcijska destilacija
se provodi u frakcijskim ili rektifikacijskim kolonama, a koristi se za razdvajanje sastavnica u
rafinerijama nafte, petrohemiji i hemijskoj industriji, za dobivanje ugljikovodika iz nafte i
prirodnog plina, pojedinih plinova iz ukapljenog zraka, itd.

Efikasnost frakcijske destilacije ovisi o dužini kolone i površini kolone gdje se dodiruju
kondenzat i nadolazeća para, a izražava se brojem teorijskih tavana. Što je manja razlika u
vrelištima tekućina, to kolona mora sadržavati više teorijskih tavana da bi odvajanje bilo
potpunije.