1.

 

DEVIZNO POSLOVANJE I PLATNI PROMET SA INOSTRANSTVOM 

 

Devizno  poslovanje  je  deo  društveno-ekonomskig  sistema  jedne  zemlje,  sa  kojom  se  regulišu 
finansijski  odnosi  sa  inostranstvom.  Devizno  poslovanje  ili  devizni  sistem  sačinjavaju  svi 
instrumenti  i  mere  utvrđene  zakonskim  propisima  jedne  zemlje,  a  koji  su  usaglašeni  sa 
međunarodnim aranžmanima i protokolima. 
 

Deviznim poslovanjem se reguliše: 

 

Platni promet sa inostranstvom; 

 

Način sticanja i raspolaganja sa stvarnim sredstvima plaćanja u zemlji i inostranstvu i 

 

Sva druga pitanja vezana za sferu međunarodnih ekonomskih odnosa.  

 
Osnovni propis kojim je regulisano devizno poslovanje kod nas je Zakon o deviznom poslovanju 
usvojen 2006 godine. Navedenim zakonom uređuje se način plaćanja i naplaćivanja u poslovanju 
sa inostranstvom i drugo devizno poslovanje. 
 
Devize su potraživanja u inostranstvu koja glase na stranu valutu, kao i efektivni strani novac, 
osim kovanog zlatnog novca. 
 
Pojam  ćValutać  potiče  od  latinske  reči  valuta.  Pod  ovim  pojmom  se  podrazumeva  novčano 
važenje,  odnosno  oficijalni  novčani  standard  u  jednoj  zemlji.  Valuta  predstavlja  novčanu 
jedinicu.  Ona je osnova u monetarnom sistemu jedne zemlje, odnosno to je efektivni novac koji 
cirkuliše u opticaju , u datoj nacionalnoj ekonomiji.  Strane valute predstavljaju efektivan strani 
novac  u  inostranim  nacionalnim  kompanijama.  Međutim,  devize  se  koriste  za  plaćanje  u 
inostranstvu, ako deviznim zakonom nije drugačije određeno. 
 
Devize se kupuju i prodaju na jedinstvenom deviznom tržištu: Zabranjena je kupovina i prodaja 
između domaćih lica, između stranih lica i izemđu domaćih i stranih lica u Republici Srbiji van 
jedinstvenog deviznog tržišta. Zabranjeno je takođe i naplaćivanje u devizama i u zlatu. 
 
Domaće lice, u smislu deviznog zakona, jeste pravno lice i preduzetnik sa sedištem u RS, kao i 
fizičko lice sa  prebivalištem u RS.  Strano lice u smislu deviznog zakona, jeste  pravno lice sa 
sedištem u inostranstvu i fizičko lice sa prebivalištem u inostranstvu.  
Ovlašćena  banka,  u  smislu  deviznog  zakona,  jeste  banka  koja  ima  ovlašćenja  da  vrši  platni 
promet  sa inostranstvom  i kreditne poslove sa inostranstvom, kao i banka koja ima ovlašćenje 
da obavlja devizno valutne poslove u RS. 
 
Devize ostvarene u u skladu sa odredbama deviznog zakona, pravno lice ili preduzetnik  drže na 
svom deviznom računu kod ovlašćene banke  ili prodaju ovlašćenoj banci. Na pomenute devize 

 

banke  ne  plaćaju  kamatu,  osim  po  osnovama  propisanim  deviznim  zakonom.  Plaćanje  i 
naplaćivanje  u obavljanju poslova sa inostranstvom vrši se preko banke  ovlašćene za poslove sa 
inostranstvom.  

 
 

1.1.

 

Regulativa deviznog poslovanja 

Zakon o deviznom poslovanju osnovni je zakonski propis koji reguliše devizno poslovanje. 
 

Osnovne odrednice deviznog sistema. 

(Zakon o deviznom poslovanju). 

 
Rezident je

, prema odredba ma Deviznog zakona: 

1. pravno lice 

koje je registrovano i ima sedište u Republici; 

2. preduzetnik  – f

izičko lice koje je registrovano u Republici i koje radisticanja dobiti, u vidu 

zanimanja, obavlja zakonom dozvolje nudelatnost; 

3. ogranak stranog pravnog lica 

upisan u registar kod nadležnog organa u Republici; 

4.  fizičko  lice  koje  ima  prebivalište  u  Republici

,  osim  fizičkog  lica  koje  ima  boravak  u 

inostranstvu duži od godinu dana; 

5.  fizičko  lice  –  strani  državljanin 

koji  na  osnovu  dozvole  za  boravak,  odnosno  radne  vize 

boravi u Republici duže od godinu dana; 

6. državni organ i organizacija, 

korisnici budžetskih sredstava Republike, korisnici sredstava 

organizacija obaveznog socijalnog osiguranja i korisnici budžetskih sredstava lokalne vlasti; 

7.  diplomatsko,  konzularno  i  drugo  predstavništvo  u  inostranstvu 

koja  se  finansiraju  iz 

budžeta Repu blike i domaći državljani zaposleni u tim predstavništvima, kao i članovi njihovih 
porodica. 

Nerezide ti 

su sva lica koja nisu nave de na pod pojmom rezidenata. 

 

1.2.

 

Tekuće devizno poslovanje 

 
Deviznim  zakonom  kao  tekući  poslovi  definisani  su  oni 

tekući  poslovi  zaključeni  između 

rezidenata i nerezidenata čija namena nije prenos kapitala

.

 

 

Plaćanje, naplaćiva nje i prenos po tekućim poslovima između rezidenata i nerezidenata vrši se 
slobodno tj. bez ograničenja, a to su:  
 
1)  plaćanja  po  osno  vu  spolj  no  trgovinskih  poslova  i  po  drugim  tekućim  poslovima  sa 
inostranstvom u smislu zakona koji uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje;  
2) plaćanja po osnovu otplate kamata na kre dite;  
3) povraćaj sredstava uloženih u investicije i unos dobiti po osnovu direktnih investicija;  
4)  prenose  u  korist  fizičkih  lica  po  osnovu:  penzija,  invalidnina  i  ostalih  socijalnih  primanja, 
prenose po osnovu poreza i taksi, međudržavne saradnje, likvidiranih šteta po osnovu ugovora o 

background image

 

Time  se  omogućuje  prebijanje  dugovanja  i  potraživanja  nastalih  po  spoljnotrgovinskim 
poslovima. 
 

1.5.

 

Kupoprodaja potraživanja i dugovanja po spoljnotrgovinskim poslovima 

 

Banke, odnosno 

rezidenti

, mogu kupovati ili prodavati potraživanja i dugovanja koja su nastala 

po  spoljnotrgovinskim  poslovima  rezidenata.  Navedeni  poslovi  mogu  se  vršiti  samo  na  osnovu 
ugovora,  zaključenog  u  pismenoj  formi  između  svih  učesnika  u  poslu.  Banke  su  dužne  da  o 
navedenim  poslovima  izveste  NBS  na  način  i  u  rokovima  koje  ona  propiše.  Vlada  propisuje 
rezidentima  bliže  uslove,  način  obavljanja  i  izveštavanja  Deviznog  inspektorata  o  navedenim 
poslovima. 

Nerezidenti

  mogu  kupovati  potraživanja i  dugovanja  po  osnovu  spoljnotrgovinskih 

poslova samo pod uslovima i nanačin koje propiše Vlada. 
 

1.6.

 

Kapitalni poslovi između rezidenata i nerezidenata 

 

Kapitalni  poslovi  su 

poslovi  između  rezidenata  i  nerezidenata  čija  je  namena  prenos 

kapitala.  Plaćanje,  naplaćivanje  i  prenos  po  kapitalnim  poslovima  između  rezidenata  i 
nerezidenata  vrše  se  slobodno, 

osim  ukoliko  zakonom  nije

 

propisano  ograničenje  bilo  koje 

vrste.

 

Član  VIII  Statu  ta  MMF-a  ne  dozvoljava  zemljama-članicama  da  vrše  ograničenja  u  tekućim 
transakcijama sa inostranstvom, što se ne odnosi i na kapitalne transakcije (gde države - članice 
zadržavaju pravo uvođenje izvesnih ograničenja). 
 
Devizni  zakon  precizira  koji  se  poslovi  smatraju  kapitalnim  poslo  vima,  a  to  su:  direktne 
investicije,  ulaganja  u  nekretnine,  poslovi  sa  hartijama  od  vrednosti,  poslovi  sa  investicionim  i 
dobrovoljnim  penzijskim  fondovima,  kreditni  poslovi,  depozitni  poslovi,  poslovi  po  osnovu 
ugovora o osiguranju u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje, jednostrani prenosi sredstava 
plaćanja (lični i fizički). 
 

1.7.

 

 Valutna klauzula i devizna plaćanja u zemlji 

 

Devizni  zakon  je  dozvolio  ugovaranje  u  devizama  u  Republici  s  tim  što  se  plaćanje  i 
naplaćivanje  po tim ugovorima vrši u dinarima. 
Rezide  ti  i  nerezidenti  koriste  devize,  po  pravilu,  za  plaćanje  inostranstvu,  ako  zakonom  nije 
drukčije  određeno.  Plaćanje,  naplaćivanje  i  prenos  između  rezidenata  i  između  rezidenata  i 
nerezidenata u Republici vrše se u dinarima. Izuzetno, plaćanje, naplaćivanje i prenos sredstava u 
Republici mogu se vršiti i u devizama po osnovu: 
1)  deviznog  kreditiranja  u  zemlji  za  namene  plaćanja  uvoza  robe  i  usluga  iz  inostranstva 
pravnom licu, a fizičkom licu radi kupovine nepokretnosti u zemlji;  
2) uplate depozita kao sredstva obezbeđenja;  

 

3) kupovine potraživanja i dugovanja po spoljno-trgovinskim poslovima - na osnovu ugovora;  
4) plaćanje premija osiguranja i prenosa po osnovu osiguranja života;  
5) po osnovu prodaje i davanja u zakup nepokretnosti. 
 
Plaćanje, naplaćivanje i prenos po navedenim poslovima može se vršiti i po poslovima koji su 
uređeni  zakonima  koji  uređuju  tržište  hartija  od  vrednosti  i  drugih  finansijskih  instrumenata  i 
osiguranje depozita, kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom. 
 

NBS propisuje 

u kojim slučajevima se 

plaćanje, naplaćivanje, 

uplate i isplate mogu vršiti i 

efektivnom stranom novcu. 

NBS donela je Odluku o plaćanju, naplaćivanju, uplati i isplati koji 

se mogu vršiti u efektivnom stranom novcu (Odluka o plaćanju, naplaćivanju, uplati i isplati, koji 
se mogu vršiti u efektivnom stranom novcu). 
 
Rezident – pravno lice, preduzetnik i ogranak stranog pravnog lica mogu, u obavljanju delatnosti 
za koju su registrovani, vršiti naplatu u efektivnom stranom novcu u sledećim slučajevima:  
a)  kada  pružaju  usluge  rezidentima  –  izičkim  licima  i  nerezidentima  –  izičkim  licima  u 
međunarodnom  putničkom  prometu,  uključivši  i  prodaju  robe  u  međunarodnim  prevoznim 
sredstvima.;  
b) kada prodaju robu rezidentima – izičkim licima i nerezidentima – izičkim licima u slobodnoj 
carinskoj prodavnici;  
c)  kada  snabdevaju  strane  vazduhoplove  i  brodove  gorivom  i  mazivom  i  drugom  potrošnom 
robom u lukama u Republici Srbiji;  
d) kada naplaćuju putarinu za vozila strane registracije. 
 
Diplomatsko i konzularno predstavništvo Republike Srbije u inostranstvu mogu konzularne takse 
naplaćivati u efektivnom stranom novcu koji polažu na devizni račun u inostranstvu u skladu s 
propisom kojim se uređuje držanje deviza na računu kod banke u inostranstvu. 
 

1.8.

 

 Kurs dinara 

 
Devize  i  efektivni  strani  novac  mogu  se  kupovati  i  prodavati  samo  na  deviznom  tržištu,  za 
namene koje su dozvoljene deviznim propisima. 
Devizni  zakon  predviđa,  kao  i  ranije,  dva  nivoa  deviznog  tržišta:  neposrednu  kupo-prodaju  i 
kupo-prodaju na Međubankarskom sastanku deviznog tržišta. 
Kurs  dinara  prema  stranim  valutama  na  deviznom  tržištu  formira  se  slobodno,  u  skladu  s 
ponudom i tražnjom deviza. 
Zvanični  srednji  kurs  dinara  formira  se  na  način  utvrđen  propisom  NBS.  Za  potrebe 
knjigovodstva i statistike primenjuje se zvanični srednji kurs dinara. 
 

background image

 

Rezidenti  i  nereziden  ti  vode  evidencju  o  poslovanju 

propisanom  odredbama  deviznog 

zakona.  Vlada  propisuje  uslove  i  način  vršenja  kontrole  deviznog  poslovanja    rezidenata  i 
nerezidenata, kao i uslove i način izveštavanja i vođenja predmetne evidencije. 
 

2.

 

SUBJEKTI DEVIZNOG I SPOLJNOTRGOVINSKOG POSLOVANJA 

U spoljnotrgovinskom poslovanju postoji veliko ukrštanje i saradnja preduzeća iz raznih zemalja. 
Kako je tržište postalo globalno spacijalizacija i ekonomija obima su važnije nego kad se radi o 
subjektima  na  nacionalnom  tržištu.  Promene  u  specijalizaciji  i  organizaciji  međunarodnih 
subjekata imaju značajan uticaj na međunarodne marketing strategije. 
 

Privredni  subjekt 

je  lice  koje  obavlja  privrednu  delatnost  radi  zadovoljavanja  društvenih 

interesa i ostvarivanja dobiti. Privrednom delatnošću se smatra proizvodnja ili promet robe, kao 
vršenje  usluga  na  tržištu.  Privredni  subjekti  se  dele  na  preduzetnike  (kao  fizička  lica),  te 
preduzeća, privredna društva i zadruge kao pravna lica. Postoje i posebni privredni subjekti koji 
mogu da obavljaju samo određenu delatnost (banke, berze, osiguravajuća društva, dileri, brokeri 
i sl), čija je delatnost speciična, pa se podvrgavaju posebnom zakonodavnom režimu. 
 

Privredno  društvo

  je  pravno  lice  sa  jednim  ili  više  članova  (vlasnika)  koje  obavlja  delatnost 

radi sticanja dobiti. Karakterišu ga osnivački akt, ulog, namera sticanja dobiti i registracija. Lice 
koje neposredno uloži kapital ili kupi akcije postaje član društva. Društvo se naziva društvo lica 
ako vlasnici odgovaraju svom svojom imovinom, a to su, najčešće ortačka i komanditna društva. 
Društva  kapitala  su  društva  koja  odgovaraju  samo  uloženim  kapitalom  (akcijama  ili  udelima). 
Ukupni  kapital  društva  čine  osnovna  sredstva,  obrtna  sredstva,  nevidljivi  kapital  (good  will), 
rezerve i neraspoređena dobit. 
 
Subjekti  spoljne  trgovine  su  lica  koja  direktno  obavljaju  spoljnotrgovinski  promet  sa 
inostranstvom  ili,  pak,  svojom  ulogom  indirektno  doprinose  obavljanju  spoljnotrgovinskih 
poslova. To su nosioci spoljnotrgovinskog prometa od pripreme spoljnotrgovinskih poslova, pa 
do  njihovog  zaključivanja,  realizacije  i  kontrole.  Bez  njihovog  delovanja  spoljnotrgovinski 
promet ne bi mogao ni postojati. 
 
Subjekti  koji  se  bave  poslovima  spoljne  trgovine  moraju  da  ispunjavaju  potrebne  prostorne, 
tehničke, kadrovske i organizacione uslove i da budu upisani u registar koji se vodi kod Аgencije 
za  privredne  registre  Republike  Srbije.U  pomenuti  registar  upisuju  se  i  preduzetnici,  odnosno 
samostalne privredne radnje koje su ranije bile upisivane u opštinske registre. 

Subjekti spoljne trgovine mogu biti: 

 

preduzetnici, 

 

preduzeća, 

 

društva i 

 

zadruge. 

 
Preduzetnici

,  kao  izička  lica,  imaju  status  samostalnih  radnji,  sa  pravom  obavljanja 

spoljnotrgovinskih  poslova.  Spoljnotrgovinske  poslove  u  zemljama  tržišne  privrede  može  da 

Želiš da pročitaš svih 113 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti