Sadr

ž

aj 

 

 

1.

 

Definicija  bolesti..................................... ..............................................  3 

2.

 

Klasifikacija ............................................................................................  4 

3.

 

Insulina........................................... ............. ...... ....................... ..........  6 

3.1.

 

Vrste  insulina ...........................................................................  7 

4.

 

Antidijabetici.................................................... ....................................  8 

5.

 

Uzro

č

nici i faktori rizika..................................................................................................... 10 

6.

 

Simptomi.....................................................................................................  12 

7.

 

Le

č

enje.....................................................................................................  13 

8.

 

Dijeta.....................................................................................................  13 

9.

 

Literatura...................................................................................................  14 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Definicija bolesti: 

 

Ve

ć

ina ugljenih hidrata iz hrane se u procesu varenja pretvara u monosaharid (prosti 

š

e

ć

er) 

glukozu  i  u  tom  obliku  dospeva  u  krv.  Krvnom  strujom  ona  se  prenosi  do  svih 

ć

elija 

organizma i koristi se kao izvor energije, deponuje kao glikogen ili skladi

š

ti kao masno tkivo. 

Kada koli

č

ina glukoze dostigne odre

đ

eni nivo (npr. posle obroka), beta-

ć

elije Langerhansovih 

ostrvaca  pankreasa  lu

č

e  hormon  insulin.  On  omogu

ć

ava 

ć

elijama  da  apsorbuju  glukozu  ,  a 

osim  toga  on  predstavlja  i  osnovni  kontrolni  signal  za  konverziju  glukoze  u  glikogen 

(polisaharid  koji  se  skladi

š

ti  u  jetri  i  mi

š

i

ć

nim 

ć

elijama,  i  po  potrebi  se  ponovo  pretvara  u 

glukozu i koristi kao izvor energije). Normalne vrednosti 

š

e

ć

era u krvi iznose 3,3-5,5 mmol. 

          Bez  insulina,  glukoza  ne  mo

ž

e  u

ć

i  u 

ć

elije, 

š

to  uslovljava  porast  njene  koncentracije  u 

krvi,  tj.  dovodi  do  stanja  poznatog  kao  hiperglikemija.  Po  definiciji,  dijabetesom  nazivamo 

stanje kada je koli

č

ina 

š

e

ć

era u krvi ve

ć

a od 7,0 mmol (126 mg/dL) . 

         

Diabetes  Mellitus

  je  stanje  hroni

č

ne  hiperglikemije  uzrokovane  delovanjem  genskih 

č

inilaca  i  mnogobrojnih  faktora  sredine,koji  obi

č

no  deluju  udru

ž

eno.  Ona  nastaje  zbog 

apsolutnog    ili  relativnog  nedostatka  insulina 

š

to  dovodi  do    poreme

ć

aja  metabolizma 

ugljenih hidrata, masti i belan

č

evina. 

          

Hiperglikemija

  smanjuje  mnoge  anaboli

č

ke  procese  u  organizmu:  rast  i  deobu 

ć

elija, 

sintezu  proteina,  talo

ž

enje  masti  i  dr.  Osim  toga,  izaziva  poreme

ć

aje  metabolizma  i  brojne 

druge komplikacije i bolesti. 

          

Dijabetes

  se  manifestuje  preko  karakteristi

č

ne  klini

č

ke  slike,  a  u  toku  njenog  trajanja 

nastaju  arterioskleroza  i  mikroangiopatija.  Incidenca  ovog  oboljenja  je  visoka  (0.5-3.5  %) 

javlja se u oba pola sa prevalencom kod 

ž

ena i naj

č

e

šć

e izme

đ

u 35-55 godine 

ž

ivota. 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

 
 
 
 

Gestacioni  dijabetes

  je  oblik 

š

e

ć

erne  bolesti,  koji  nastaje  usled  neadekvatne  sekrecije 

insulina  i  produkcije  hormona  posteljice  koji  blokiraju  njegovo  dejstvo.  Javlja  se  tokom 

trudno

ć

e i dijagnostifikuje se uglavnom posle 24. nedelje trudno

ć

e, mada mo

ž

e i ranije. Obi

č

no  se  povla

č

š

est  nedelja  nakon  poro

đ

aja,  jer  mu  je  glavni  uzrok  upravo  trudno

ć

a.  Iako  je 

prolazan, ovaj tip 

š

e

ć

erne bolesti mo

ž

e da ugrozi zdravlje fetusa ili majke, a kod 20-50% 

ž

ena 

sa ovim oboljenjem kasnije u 

ž

ivotu se javlja dijabetes tip 2  

 

Poreme

ć

aj tolerenacije 

 

U ovu grupu spadaju osobe koje imaju izvestan poreme

ć

aj metabolizma glukoze ali ne toliko 

izra

ž

en  da  bi  sa  sigurno

šć

u  mogla  da  se  postavi  dijagnoze 

dieabetes  mellitusa

.  Kod  ovih 

osoba  postoji  pove

ć

an  rizik  pojave  simptoma  prvog  dijabetesa,  kao  i  kardiovaskularnih 

bolesti,  dok  se  mikrovaskularne  komplikacije  retko  javljaju.  U

č

estalnost  poreme

ć

aja 

tolerancije glukoze kre

ć

e se oko 5-11% 

 
 
 

Raniji poreme

ć

aj tolerancije glukoze

 

 
Kod  osoba  kod  kojih  je  ranije  bio  utvr

đ

en  poreme

ć

aj  koncetracije  glukoze,  posle 

č

ega  se 

stanje  normalizovalo,  pove

ć

an  rizik  od  pojave  diabetes  mellitusa.  U  ovu  grupu  spadaju  npr 

gojazni  pacijenti  sa  tipom  ll  DM,  koji  su  posle  smanjenja  telesne  te

ž

ine  imali  normalne 

rezultate testa optere

ć

enja glukozom, ili 

ž

ene sa gestacionim dijabetesom, kod kojih se posle 

poro

đ

aja tolerancija glukoze normalizovala. 

 
 
 

Potencijalni porema

ć

aj tolerancije glukoze

 

 
Ova  grupa  obuhvata  osobe  bez  ikakvih  znakova  dijabetesa,  ali  sa  pove

ć

anim  teorijskim 

rizikom od pojave DM.  kao 

š

to su npr. Monozigotni blizanci osobe sa tipom II dijabetesa, ili 

osova 

č

ija su oba rodietelja obolela od tipa ll DM, zatim gojazne osobem, kao i 

č

lanovi nekih 

enti

č

kih grupa sa visokom u

č

estalo

šć

u diabetes mellitusa-a 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti