Diaporthe phaseolorum
Diaporthe phaseolorum var. sojae – Epidemiologija
Jelena Žmiko FM 11/161
Gljive iz roda
Diaporthe
značajni su paraziti soje (
Glycine max
. (L.) Merr.) u gotovo svakoj oblasti
gde se ova biljna vrsta gaji (Sinclair, 1999. loc. cit. Vidić, Jasnić i Petrović, 2011.). Vrsta
Phomopsis sojae,
odnosno njen teleomorfni stadijum –
Diaporthe sojae
(Lehman, 1922, 1923.)
prouzrokuje palež mahuna i stabla soje. Ova gljiva formira piknide na zaraženim delovima
biljaka u grupama u stromi. U piknidima se, na nerazgranatim konidioforama obrazuju dve vrste
konidija – α i β piknospore.
D. phaseolorum var. sojae
formira peritecije retko, i to uglavnom
pojedinačno u stromama, na prezimelim žetvenim ostacima soje (Vidić i sar., 2011.).
U toku vegetacije, gljiva se širi askosporama i α piknosporama, a β piknospore nisu sposobne da
klijaju i ostvare zarazu. Piknospore tipa α i askospore ostvaruju zarazu tako što klijaju u kapima
vode na biljnim organima. Primarne zaraze često nisu izražajne, kao ni širenje parazita u prvom
delu vegetacije biljaka. Patogen prezimljava u obliku micelije, piknida i peritecija u zaraženim
biljnim ostacima (F. Balanž, J. Balanž, Tošić, Stojšin i Bagi, 2010.). U proleće se na prezimelim
biljnim ostacima obrazuju masovno piknidi, a iz njih se izlučuju konidije u vidu sluzaste mase.
Konidije zahvataju kišne kapi i vetar, one bivaju odnešene na biljke u blizini i tu vrše infekciju.
Simptomi na stablu i granama su vidljivi sa početkom fiziološke zrelosti istih. Odmah posle
formiranja mahuna one mogu biti inficirane, ali se najveći broj infekcija dešava posle fiziološke
zrelosti mahuna (Kulik i Sinclair, 1999; loc. cit. Vidić i sar., 2011.).
Žetveni ostaci predstavljaju glavni izvor primarnih infekcija, a jako važan element u prenošenju
ovog patogena na velike udaljenosti jeste zaraženo seme (Vidić i sar., 2011.). Gljiva kolonizuje
kako zrela, tako i nezrela tkiva semena soje, sa ili bez vidljivih simptoma (Roy and Ratnayake,
1997; loc. cit. Begum, Sariah, Zainal Abidin, Puteh and Rahman). Zaraženo seme izgleda
plesnivo, ispucalo i manje je, a sve ovo smanjuje kvalitet semena pri vlažnim i toplim
vremenskim uslovima (Wrather and Sweets 1998; loc. cit. Jackson et al 2005; loc. cit. Begum et
al., 2008.). Iz zaraženog semena se razvija mlada biljka koja pokazuje simptome bolesti na
hipokotilu i kotiledonima. Zatim se, u toku vegetacije, gljiva širi na stablo, potom i na mahune
soje. Povoljni uslovi za širenje bolesti u usevima soje se stvaraju posle cvetanja i stvaranja
mahuna (Balanž i sar., 2010.).
Literatura:
1. Vidić Miloš, Jasnić Stevan i Petrović Kristina (2011):
Vrste roda Diaporthe/Phomopsis u
Srbiji.
Pesticidi i fitomedicina vol. 26, br 4: 301-315. Dostupno na:
clanci.ceon.rs/data/pdf/1820-3949/2011/1820-39491104301V.pdf
2. Ferenc F. Balaž, Jelica S. Balaž, Mališa T. Tošić, Vera B. Stojšin, Ferenc F. Bagi (2010):
Fitopatologija – bolesti ratarskih i povrtarskih biljaka,
Poljoprivredni Fakultet
Univerziteta u Novom Sadu, strane 111-112.
3. M.M. Begum, M. Sariah, M.A. Zainal Abidin, A.B. Puteh and M.A. Rahman (2008):
Ultrastructural Studies of Soybean Seed-borne Infection by
Diaporthe phaseolorum var.
sojae
and Screening of Antagonistic Potentiality by Selected Biocontrol Agents in vitro.
Dostupno na:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti