Dijagnostika i liječenje raka glave i vrata
1
UNIVERZITET U SARAJEVU
MEDICINSKI FAKULTET SARAJEVO
Predmet: Onkologija
Tema:
Dijagnostika i liječenje od raka glave i vrata
(Seminarski rad)
Student:
Mentor:
2
Sadržaj:
UVOD………………………………………………………………………………………….3
1. ONKOLOGIJA…………………………………………………………………………….4
1.1. Pristupi u liječenju………………………………………………………..………….4
1.1.1. Dijagnostika…………………………………………………………………………5
1.1.2. Terapija i liječenje …………………………………………………………..………6
1.1.3. Praćenje i analiza pacijenta nakon liječenja…………………………………………5
1.1.4. Palijativno zbrinjavanje pacijenta……………...……………………………………6
1.1.5. Skrining (snimanje stanja)…………………………………………………………..6
2. DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE RAKA GLAVE I VRATA ……………………………...7
2.1. Dijagnostika raka glave i vrata…………………………………………………….….8
2.2.Simptomi raka glave i vata…………………..…….…………………………..……..10
2.3. Liječenje raka glave i vrata………………………………………………………….14
ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………..
LITERATURA…………………………………………………………………………….

4
1. ONKOLOGIJA
Onkologija je grana medicine koja se prije svega bavi dijagnostikom, oboljenjem i
liječenjem tumora (rakova).
Riječ onkologija potiče od grčkih riječi
onkos –
što znači masa,
tumor i riječi
logos –
nauka. Pored dijagnostike i oboljenja onkologija se bavi praćenjem
pacijenata sa malignom bolešću poslije terapije, zatim palijativnom njegom pacijenata u
terminalnoj fazi bolesti kao i skrining programima sa ciljem prevencije nastanka određenih
vrsta raka. Pored onkologije veoma važne grane medicine koje se brinu o pacijentu koji je
obolio od raka su : patologija, radiologija, genetika, biohemija, kirurgija itd. Jedno bez drugog
ne može. Postoji više od 100 različitih vrsta tumora koji se prema vrsti tkiva od kojeg su
nastali mogu podijeliti u četiri grupe:
-
Rakovi koji nastaju od epitelnih stanica (stanice koje pokrivaju tijelo, oblažu tjelesne
šupljine i unutrašnje organe i formiraju žlijezde),
-
Rakovi-sarkomi –koji nastaju od mezenhimnih stanica (stanice koštanog, hrskavičnog,
mišićnog, masnog, kao i nekog drugog vezivnog ili potpornog tkiva),
-
Rakovi- limfomi i leukemije koji nastaju od stanica krvi,
-
Rakovi- neuromi koji nastaju od stanica nervnog tkiva.
Za razvoj neke vrste raka može biti potreban niz kromosomskih promjena. Proučavanja
porodične anamneze o bolestima koje su pacijenti imali u užoj i široj porodici doprinosi
otrivanju stvarne prirode i rizika od raka. Mala promjena u DNK razvije promjene koje
dovode do nastanka adenoma (benignog tumora). Drugi gen (onkogen RAS) čini da adenom
raste aktivnije. Naredni gubitak supresorskog gena na kromosomu 18 dalje potiče adenom i
konačno gubitak gena na kromosomu 17 mijenja (pretvara) benigni adenom u rak. Dodatne
promjene mogu doprinositi metastaziranju raka. Čak kada stanica postane kancerogena
imunološki sistem je često može razoriti prije nego se umnoži i opstane u organizmu kao
stanica raka. Vjerojatnost za razvoj raka je veća kada imunološki sistem ne funkcioniše
normalno, kao u onih koji primaju lijekove koji potiskuju imunološki sustav (imunosupresivni
lijekovi) i onih s nekim autoimunim bolestima. Međutim, imunološki sistem nije nepobjediv.
rak može izbjeći zaštitnom nadzoru imunološkog sistema čak i kada sistem funkcioniše
normalno.
5
1.1. Pristupi u liječenju
Veoma je važno kako će se pristupiti liječenju raka. Pored rane dijagnostike i liječenja
jako je važno i kako pristupiti njezi bolesnika. Kako su svi ljudi individue za sebe, tako i kod
oboljenja svako će na drugačiji način prihvatiti bolest.
Pristupi i putevi liječenja raka su slijedeći:
-
Dijagnostika
-
Terapija i liječenje (može biti operacija, kemoterapija, radioterapija i dr.)
-
Praćenje i analiza pacijenta nakon liječenja
-
Palijativno zbrinjavanje pacijenta
-
Skrining (snimanje stanja)
1.1.1. Dijagnostika
Već smo napomenuli da je rana dijagnostika najvažniji put ka izliječenju pacijenta.
Pacijenti često negiraju simptome koji se javljaju u njihovom zdravlju. Gubitak na težini,
gubitak kose, bolovi, krv u stolici , mokraći, izrasline na tijelu i drugi simptomi su znak da
nešto nije u redu. Ali postoje bolesti koje dugo ostaju pritajene u organizmu, a kada se ispolje
prvi simptomi, obično bude kasno za liječenje. Jedna od njih je svakako i rak. Ono što svaki
pacijent treba da uradi je naravno javljanje svom doktoru koji će ga uputiti na daljnje pretrage.
Za dijagnozu je u većini slučajeva potrebna mikroskopska analiza tkiva dobivena biopsijom
istog. Otklanjanje raka u potpunosti je u zavisnosti od oboljenja pacijenta. To se prije svega
radi operacijom i uzorak ,tj. tkivo se šalje na procjenu patologu. Patolog će utvrditi malignost.
Slijedeći što se može uraditi je endoskopija gastronomskog trakta, ultra zvuk, MRI skeniranje,
CT, X zrake, tumor markeri i dr. Veoma je važna i pravilna klasifikacija raka. Pravilna
klasifikacija vodi ka sljedećoj fazi. Dakle dijagnoza se postavlja na osnovu patohistološke
(preferencijalno)citološke potvrde bolesti. Patohistološka dijagnoza najčešće se postavlja
analizom uzorka tkiva dobijenog pomoću operativnog zahvata ili jednostavnijom metodom.
Zatim se postavlja citološka dijagnoza.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti