znanstveni radovi unutar teme
156
Kamenka Živčić Marković
Tatjana Stibilj-Batinić
Ivana Gorišek
Bojan Šinkovec
DIJAGNOZA STANJA GIMNASTIČKIH PREDZNANJA
STUDENTICA KINEZIOLOŠKOG FAKULTETA
1. UVOD
Gimnastika je sastavni dio nastavnih planova i programa tjelesne i zdravstvene
kulture na svim razinama i u svim oblicima školovanja. Izbor njezinih sadržaja, ciljeva
i standarda znanja prilagođen je stupnju razvoja učenika, a njezino bogatstvo kretnih
struktura i mnogobrojan utjecaja na zdrav rast i razvoj djece uveliko zadovoljava
opće i usmjerene ciljeve tjelesne i zdravstvene kulture. Važna činjenica koja utječe na
značajnost gimnastike u nastavnim planovima i programima, u kojima je zastupljena
velikim brojem nastavnih tema (Živčić, 2010)njezina je primjerenost usvajanja
osnovnih, bazičnih kretnih struktura koje se pohranjuju u motoričke baze u obliku
osnova nužnih za skladno i učinkovito gibanje i njihovu primjenu u svakodnevnom
životu (Novak i sur., 2008).
U osnovnom školstvu sadržaji sportske gimnastike koncipirani su sukladno
temeljnim pravilima poučavanja kretnih struktura. Tako se s učenjem prvo započinje
svladavanjem jednostavnijih kretnih zadataka, odnosno onih kretnji koje utječu na
stjecanje osjećaja vlastitog tijela u različitim položajima i jednostavnijim gibanjima.
Nakon toga se znanja nadopunjuju i proširuju zahtjevnijim i složenijim kretnim
strukturama koje se izvode u različitim smjerovima i ravninama, različitom brzinom,
na pomoćnim spravama, gimnastičkim spravama i upotrebom manjih rekvizita.
Na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kolegij iz Sportske
gimnastike upisuje se na drugoj godini studija. Osnove ovoga sporta slušaju se u
trajanju od dva semestra, jednu cijelu školsku godinu. Svakako se pretpostavlja da
su tijekom prethodnog školovanja studentice već bile upoznate s osnovama sportske
gimnastike te se u ovom dijelu njihove edukacije težište oslanja na glavne koncepte,
načine, metode i provođenje različitih procesa učenja kao i upoznavanje s ulogom
sportske gimnastike u provedbi odgojno – obrazovnih ciljeva nastave u osnovnoj
i srednjoj školi u smislu primjene stečenih znanja pri edukaciji drugih, njihovih
budućih učenika. Iz toga razloga cilj ovoga istraživanja bio je dijagnosticiranje stanja
usvojenosti tehnike školskih gimnastičkih elemenata studentica 2. godine kao jedne
Prethodno znanstveno priopćenje
20. ljetna škola kineziologa republike hrvatske
157
od osnovnih smjernica u načinu provođenju nastave iz kolegija Sportska gimnastika
na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
2. METODE
Uzorak ispitanika sačinjavao je 56 studentica 2. godine Kineziološkog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu koje su upisale kolegij Sportske gimnastike školske godine
2010/11. Na prvom satu pratične nastave izvršena je provjera osnovnih motoričkih
znanja iz školske sportske gimnastike čiju tehniku je procjenio ekspertni tim od
4 gimnastička stručnjaka. Procijenjena je tehnika izvedbe sedam gimnastičkih
elemenata koji su sastavni dio nastavnog plana i programa Tjelesne i zdravstvene
kulture u osnovnim školama:
kolut naprijed
(KOLNAP),
kolut natrag
(KOLNAT),
premet strance u desnu
(PRSTRD) i
lijevu stranu
(PRSTRL),
stoj na rukama uz
okomitu plohu
(STOJ),
uzmah jednonožnim odrazom
(UZMAH) te
hodanje u usponu
po gredi
(GREDH) (Živčić, 2007, Novak, Čuk, Kovač, 2008, Živčić & Breslauer,
2011). Tehnika gimnastičkih elemenata ocijenjena je školskom ocjenom na skali od
0-5.
Obrada podataka izvršena je statitičkim paketom STATISTIC ver. 9. Za sve
varijable izračunati su osnovni deskriptivni statistički parameti (aritmetička sredina,
standardna devijacija, raspon, minimalni i maksimalni rezulta te zakrivljenost i
spljoštenost distribucije), izračunate su frekvencije razreda, histogrami frekvencija
kao i provjera statističke značajnosti rezultata t-testom za nezavisne uzorke.
3. REZULTATI
Uspoređujući osnovne deskriptivne parametre (tablica 1) kod studentica
Kineziološkoga fakulteta, generacije 2010/11., primjetno je da se u većini izmjerenih,
temeljnih motoričkih znanja iz sportske gimnastike rezultati ocjena kreću u zoni
nižih vrijednosti (0-1). Prosječne ocjene kreću se u zoni vrijednosti od 0,13-2,95
dok su odstupanja od aritmetičke sredine u rasponu od 0,715-1,651. Analizirane
vrijednosti varijabli pozitivno su asimetrično distribuirane, odnosno kreću se u zoni
nižih rezultata. Najveća se asimetričnost uočava kod varijable
STOJ
, gdje su njezine
vrijednosti distribucije pozicionirane isključivo u zoni nsikih vrijednosti (0) kod
96,4% izmjerenih studentica (skew 6,308, kurt 41,588).
Na osnovi dobivenih podataka (tablica 1) vidljivo je da su sve izmjerene varijable
statistički značajne (p=0.01), osim varijable
STOJ
(p= 0.20) pa se može pretpostaviti
da su pouzdana mjera diskriminacije.
