UVOD
Činjenica je da se društvo stalno mijenja. Ali to nije pojava koja ne utiče na poslovanje
preduzeća. Paralelno sa promjenama u društvu mijenja se i privreda. Fluktacije koje se
dešavaju u privredi mogu biti različite. Konjukturne oscilacije su prisutne u svakoj privredi i
one su uglavnom predvidljive. Njihov ciklus ima četiri faze: prosperitet, recesija, depresija i
oživljavanje. Osim ovih, moguće su i druge privredne pojave kao što su inflacija, nedostatak
resursa, pad standarda i sl. Takođe, promjene na konkretnom tržištu mogu izazvati i
konkurenti, dobavljači ili kupci, ali i mediji. Na takve promjene u okruženju preduzeće ne
samo da mora obratiti pažnju, već mora i dati adekvatan odgovor. Pasivnost preduzeća prema
promjenama dovodi ga u opasnost. Ono tada postaje manje konkurentno i gubi svoje tržište,
sve dok se ne ugrozi i egzistencija preduzeća. Takve negativne promjene u poslovanju
preduzeće sa tedencijom daljeg pogoršanja nazivaju se krizom preduzeća. Nesumljivo je da ne
dovodi svaka promjena preduzeće u opasnost. Ali takođe je činjenica da pojedina preduzeća
nisu spremna za promjene i da nemaju mehanizme koji mogu rano ukazati na opasnosti koje
se mogu pojaviti tiho i sa svih strana u isto vrijeme. Isto tako su, za našu zemlju, bitne i
istorijske posljedice, koje se tiču ne-tržišnih uslova privređivanja u socijalističkom društvu.
Kao posljedica ovoga, veliki broj naših preduzeća nalazi se u krizi. Prezaduženost i
nelikvidnost najčešći su problemi naših preduzeća. Turbulencija promjena kao pojava koja
ukazuje na ubrzavanje usložnjavanja situacije prisutna je u cijelom svijetu. Dakle, može se
reći da danas živimo u svijetu promena, ali će njih u budućnosti biti svakako i više. Kao
posljedica toga kriza preduzeća u budućnosti je neminovnost. Stoga, izgradnja sistema
detektovanja promjena i upozoravanja na opsanosti treba da bude prioritet preduzećima koja
žele da opstanu i u ovom vijeku.
4
1. DIMENZIJE KRIZE
Dimenzije krize predstavljaju stanja unutar preduzeća koja su rezultat krizne situacije.
Ukoliko manadžment uoĉi unutar organizacije neke od navedenih organizacijskih stanja može
biti gotovo siguran da organizaciji prijeti kriza ili da je ista već nastupila.
Weiner i Kahn
opisuju sljedeće dimenzije krize:
Tačka preokreta u razvojnom slijedu događaja i aktivnosti;
Stvara situaciju u kojoj je visoka hitnost djelovanja;
Postoji opasnost za ciljeve i vrijednosti;
Iz nje proizlaze važne konzekvence za budućnost;
Stvara neizvjesnost u procjeni situacije i ovladavanju potrebnim razvojem alternativa;
Smanjuje kontrolu nad događajima i njihovim posljedicama;
Povećava hitnost, stres i strah;
Raspoložive informacije su nedovoljne;
Povećava vremenski pritisak;
Mijenja odnose između ĉlanova;
Povećava napetost.
Prema Alan M. Levitt-u kriza je vrlo relativan pojam.
Ona predstavlja razliĉite stvari
različitim ljudima. Većina nas smatra da je kriza nešto loše, nešto što obično rezultira
uništenjem, povrijedama, smrću i drugim gubicima. U profesionalnom smislu kada se vrši
planiranje krize i obnove, kriza je kad organizacija ne može funkcionisati kao što bi trebalo.
Krize se ne pojavljuju, one su rezultat izvanrednih događaja (koje obiĉno nazivamo
problemima ili potencijalnim problemima) koji rezultiraju udarom i znaĉajnim posljedicama
na organizaciju. To znaĉi da je kriza rezultat, a ne uzrok naših problema.
1.1. Simptomi krize
Kako bi preduzeće na vrijeme uočilo nastajanje krize i na vrijeme sprovelo mjere za njeno
prevazilaženje nisu najvažniji uzroci krize, već njeni simptomi. Simtomi krize predstavljaju
vidljiva dejstva uzroka krize, ali se oni ne mogu izdvajati od uzroka krize, jer mogu biti
rezultat više uzroka krize, a i sami mogu postati uzrok krize. Zbog višestrukog uticaja
različitih uzroka krize, ne može se uvijek uspostaviti jasna uzročno posljedična veza između
uzroka i simptoma krize. Simptomi krize predstavljaju obilježja po kojima se kriza u
preduzeću može identifikovati. Prvi znaci krize najčešće se manifestuju u vidu pada tržišnog
učešća i porudžbina od stane kupaca. Ovo dovodi do pada prodaje, pa zatim i dobiti, ali i
likvidnosti preduzeća. Opadanje ovih faktora, ali i neiskorišćenost kapaciteta može se
identifikovati u knjigovodstvenim podacima. Priroda krize jeste da se kreće eksponencijalno.
Što je više simptoma krize, to je preduzeće dublje zašlo u krizu i teže je vratiti ga ravnotežno
5
