Dinamika: seminarski rad
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH
STUDIJA BLACE
DINAMIKA
Seminarski rad
Predmet
Fizika
Mentor
Student
Vladica Ubavić
Vladimir Rančić
Dimitrovgrad, Decembar 2016
2
SADRŽAJ

4
1. SILA
Svako od nas, primerom svakodnevnih dešavanja ima predstavu o pojmu sile. Kada šutnemo
loptu, povučemo kolica ili gurnemo neki težak komad nameštaja, mi u stvari delujemo
određenom silom na te predmete. S druge strane, kada ostavimo loptu da stoji na nekoj ravnoj
površini, bez uticaja vetra ili drugih sila, lopta će ostati u tom mestu dok na nju ne počnemo
da delujemo nekom silom. Iz ovoga možemo zaključiti da je sila u stvari uzročnik promena u
kretanju tela. U navedenim slučajevima, mi smo silu ilustrovali kao neko fizičko delovanje,
upotrebom mišića i direktnim kontaktom. Međutim, tela mogu delovati jedno na drugo i sa
udaljenosti, putem fizičkih polja. Najpoznatija sila takvog tipa jeste sila gravitacije. Poznato je
da sva nebeska tela oko sebe imaju polje kojim privlače druga tela. Stoga zemlja ostaje u
kružnoj putanji oko sunca umesto da nastavi da se kreće pravom putanjom u negodled. Stoga
ljudi, životinje i sva ostala živa i neživa tela na zemljinoj površini ostaju na zemlji, odnosno
ukoliko skoče ili budu bačeni uvis, nakon nekog vremena ih sila gravitacije vrati na tlo.
Prostom analizom delovanja tela u prirodi se primećuje da ima jako puno sila pa se može
postaviti pitanje da li se mogu nekako klasifkovati kao i da li možda među njima ima određen
broj osnovnih u smislu da sve ostale mogu da se svedu na njih.
Maločas smo naveli nekoliko primera sila gde smo napravili dve osnovne grupacije: sile koje
su rezultat neposrednog kontakta dva tela i sile koje su rezultat delovanja određenog polja.
Slika 1. Neki primeri kontaktnih sila. Na tela uokvirena isprekidanom linijom se deluje silom u pravcu
označenog strelicom.
Kroz istoriju su naučnici bili zbunjeni idejom da tela mogu da deluju jedno na drugo a da nisu
u kontaktu. Da bi se prevazišao taj konceptualni problem, Majkl Faradej (1791-1867.) je uveo
pojam polja. U skladu sa tim pristupom, kada se objekat 1 nađe u prostoru u nekoj tački P
blizu objekta 2, kaže se da objekat 1 interaguje sa objektom 2 (npr. gravitaciono) preko polja
koje postoji u tački P kreirano od strane objekta 2. Analogno tome, u tački u kojoj se nalazi
objekat 2 takođe postoji polje koje kreira objekat 1. U realnosti, oba objekta kreiraju
odgovarajuća polja u prostoru oko sebe.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti