2. POJAM I NASTANAK DIONIČKOG DRUŠTVA
Dioničarska društva se ubrajaju među najstarije oblike privrednih društava. Od početka
postojanja ovog oblika društva, dioničarsko društvo je do danas promijenilo svoju ekonomsku
ulogu i pravni položaj. U današnjem svijetu dioničko društvo se većinom osniva iz već
postojećeg akumuliranog kapitala. Ovaj vid udruživanja predstavlja najznačajniji oblik
trgovačkog/privrednog društva.
„Dioničko društvo (engl. joint stock company, njem. Aktiengesellschaft – AG) je društvo koje
svojim statutom određuje osnovnu glavnicu razdijeljenu na dionice, ima pravnu osobnost i
svojstvo trgovačkog društva bez obzira na svrhu za koju je osnovano, a za obveze prema
vjerovnicima odgovara samo imovinom društva.“
Pretpostavlja ograničenu odgovornost vlasnika dionica. Dioničko društvo kao sastavni dio
unutarnjeg ustrojstva ima: upravu, nadzorni odbor i skupštinu.
Dioničko društvo (skraćeno d.d.) je trgovačko društvo i pravna osoba kod kojeg je kapital
društva podijeljen na jednake dijelove zvane dionice. Dioničko društvo je međunarodno vrlo
značajan, a u pojedinim državama prevladavajući, oblik organizacije privrednih subjekata.
Nazivi pod kojima se dionička društva javljaju u nekim stranim pravima:
- aktiengesellschaft (njemačko, švicarsko, liechtensteinsko i austrijsko pravo)
- societe anonyme (francusko pravo)
- aktiebolag (švedsko pravo)
- company limited by shares (anglo-američko pravo)
- societa per azioni (talijansko pravo)
- naamloze vennootschap (nizozemsko pravo)
- delniška družba (slovensko pravo)
- akcionernoe obščestvo otkritogo tipa (rusko pravo).
4
2.1.
Historijat nastanka dioničkog društva
Prva dioničarska društva su se pojavila u XV stoljeću u Italiji, davne 1407. godine u Đenovi.
Značajan nastanak i razvoj dioničarskih društava počinje početkom XVII stoljeća kada se
osnivaju velike prekomorske kolonijalne kompanije, naročito u Engleskoj, kao i donošenjem
poznatog Zakona
Code de Commerce
1807. godine u Francuskoj koji je utvrdio dvije vrste
dioničkih društava i to komanditna i anonimna dionička društva.
Vremenom, nastajala su nova akcionarska društva. Pošto uloženi novac ne može da vrati od
kompanije u koju je novac uložio, vlasnik akcije - akcionar, može jedino da proda akciju
nekom drugom licu i na taj način vrati svoj novac. On, međutim, nikada ne može biti siguran
da li će dobiti cjelokupan iznos novca koji je uložio, ili samo njegov dio. To zavisi od
uspješnosti preduzeća u koje je uložio novac u vidu akcije. Prodaju akcije je moguće izvršiti
po njenoj tržišnoj cijeni, koja predstavlja stav javnosti prema uspješnosti preduzeća. Obzirom
da je motiv ulaganja novca njegov povrat uz zaradu, jasno je da su pojedinačni investitori -
kupci akcija zainteresovani za kupovinu samo onih akcija koje će u budućnosti, prema
njihovoj procjeni, vrijediti više nego danas. Na taj način se vrši permanentno anketiranje
javnosti sa jednim jednostavnim pitanjem: da li će preduzeće X uspješno poslovati u
budućnosti? Potvrdan odgovor na ovo pitanje znači veći kurs akcija preduzeća X i obrnuto.
Nedvosmislen odgovor na anketno pitanje predstavlja cijena akcije.
Ovaj oblik povezivanja ulagača danas je široko rasprostranjen i on omogućuje veliku
mobilizaciju i kompatibilnost novca i kapitala neophodnih za ostvarivanje većih poslovnih
poduhvata.
. Na planetarnom nivou, multinacionalne kompanje - akcionarska društva su moćnije od
mnogih država i diktiraju globalni razvoj ekonomije.
5
