dohotka, te da se porezima daje značajna funkcija u vođenju ekonomske politike.
U ovom seminarskom radu je akcenat stavljen na direktne poreze, nihovo definisanje, podjelu i koji se oblici direktnih poreza pojavljuju u teoriji i praktičnoj primjeni.
Na primjeru Bosne i Hercegovine i Hrvatske obješnjeno je u kojem obliku se primjenjuju direktni porezi.
1. DIREKTNI POREZI
Direktni porezi su oni koji se naplaćuju direktno od poreskog obveznika, tj. nema posrednika između zakonodavca i onoga koga je zakonodavac odredio da snosi poreski teret.
4
Direktni porezi su oni koji direktno pogađaju imovinu, dohodak ili prihod poreskog obveznika, a indirektni porezi su oni koji pogađaju potrošnju. Najznačajniji predstavnici direktnih poreza su:
1. Porez na imovinu
2. Porez na dohodak građana ( fizička lica )
3. Porez na dobit lica ( pravna lica )
2. POREZ NA IMOVINU
Porez na imovinu je jedan od najstarijh oblika oporezivanja. To je redovan
porez koji se uglavnom plaća periodično, i to ne iz imovine već iz obveznikovih
prihoda od imovine. Predmet oporezivanja je pokretna i nepokretna imovina.
Osnovicu čini vrijednost imovine koju je teško utvrditi, narošito u slučaju
nepokretne imovine. Poreska stopa je u suštini niska i u pravilu
porporcionalna stopa.
Porez na imovinu može poprimiti oblik poreza na posjed ili poreza na neto
imovinu. Porez na posjed razrezuje se obično jedan put u godini na realnu
imovinu: kuće, stanove i zemlju.
Porez na neto imovinu obično obuhvata oporezivanje neto imovine, tj. ukupne
imovine (pokretne i nepokretne) umanjene za obveze po toj imovini, najčešće
obveze po stambenim kreditima. Porez na posjed uglavnomje široko
rasprostranjen, a porez na neto imovinu postoji samo u nekoliko
Švedskoj i Švicarskoj. No porezi na imovinu donose uglavnom malo prihoda u
proračun.
2.1. Opravdanost uvođenja poreza na imovinu
Oporezivanje imovine uglavnom se opravdava potrebom za uvođenjem veće
pravednosti u sustav oporezivanja, i to prema oba kriterija pravednosti:
kriteriju koristi i kriteriju mogućnosti plaćanja. Prema kriteriju koristi vlasnici
imovine imaju koristi od države, pa za te koristi moraju platiti porez. Jedna od
temeljnih uloga države jest zaštita vlasništva, pa vlasnici moraju platiti državi
troškove koje ona ima u zaštiti njihove imovine: troškove sudstva, policije i
5
očekivati da pojedinci neće tačno, ažurno i upotpunosti prijaviti svoju imovinu,
pa država mora imati dobro razrađenu informacijsku osnovu za djelotvornu
kontrolu I pravilno razrezivanje tog poreza. Taj se nedostatak osobito odnosi
na slabije razvijene zemlje u kojima zemljišne knjige nisu ažurirane.
(5) Poseban je problem vrednovanje imovine prema tržišnim vrijednostima.
Imovina je heterogena kategorija i njezina vrijednost obuhvata niz činitelja:
blizinu opskrbnih centara i prometnica, postojanje kulturnih i rekreacijskih
sadržaja, starost nekretnine, kvalitetu njezine gradnje i opreme i sl. Vrijednost
zemlje pak ovisi o njezinoj kvaliteti i veličini te o kvaliteti okoliša. Tačno
utvrđivanje cijene imovine temelj je kvalitetne administracije pri razrezu i
ubiranju poreza na imovinu I zato porezna uprava mora primjenjivati načelo
utvrđivanja pravedne tržišne vrijednosti imovine. Kako je imovina heterogena
kategorija, teško je utvrditi njezinu stvarnu vrijednost, pa često nastaju razlike
izmeðu vrijednosti utvrđene u poreznom rješenju i pravedne tržišne
vrijednosti. Vrednovanje imovine dodatno komplicira inflacija, pa je potrebno
svake godine revalorizirati imovinu kako bi se zadržala stalnost njezine realne
vrijednosti.
3. POREZ NA DOHODAK GRAĐANA
Porez na dohodak građana spada i najznačajnije i najsloženije oblike javnih prihoda, a posebno poreza. Prvi oblik poreza na dohodak uvedene je u 18. st. kada je William Pitt mlađi uveo celudarni oblik poreza na dohodak jer su mu trebala sredstva zbog ratovanja Velike Britanije s Francuskom. Obilježja poreza na dohodak
-
izvor, osnovica i objekt poreza je sam dohodak
- u svijetu ne postoji jedinstvena definicija dohotka
- oporezuje se stvarno ostvareni dohodak, a ne pretpostavljeno ostvarni
- oporezuje se neovisno od svrhe i trošenja dohotka i neovisno od izvora od kojeg je ostvaren
