Disleksija i disgrafija
FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI
U MOSTARU
RAZREDNA NASTAVA
Seminarski rad
Disleksija i disgrafija
Mentor:dr.sc. Sonja Kovačević, izv. prof.
Studentica: Dragica Maršić
Mostar, ožujak 2015.
SADRŽAJ
1. Uvod .................................................................................................................................1
2. Što je disleksija? ...............................................................................................................2
2.1. Uzroci disleksije.........................................................................................................2
2.2. Na koje načine djeca s disleksijom mogu čitati?........................................................3
2.3. Kako preoblikovati tekst da ga lakše čitaju osobe s disleksijom?..............................4
2.4. Fonološke poteškoće..................................................................................................5
2.5. Pamćenje....................................................................................................................5
3. Što je disgrafija?................................................................................................................6
3.1. Oblici disgrafije..........................................................................................................6
3.2. Kako prepoznati disgrafiju? ......................................................................................9
3.3. Kako disleksija i disgrafija utječu na ovladavanje matematikom?............................9
3.4. Savjeti učiteljima i roditeljima - kako pomoći djeci s ovim poremećajima?............11
4. Zaključak .........................................................................................................................12
5. Problemska pitanja...........................................................................................................13
6. Literatura..........................................................................................................................14

Što je disleksija?
Disleksija dolazi od grčkih riječi
dys
što znači slab ili loš i riječi
lexsis
što znači jezik.
Disleksija je poremećaj u učenju. Prvenstveno se očituje kod pisanja i čitanja. Disleksija je
mnogo više od nesposobnosti čitanja. Ona obuhvaća i smetnje senzornog procesiranja
informacija: vizualne obrade, fonološkog kodiranja i razumijevanja jezika. Neki dokazi nam
pokazuju da uzrok disleksije može biti različit način obrade podataka u mozgu kod pisanoga
ili govornoga jezika. Važno obilježje poremećaja u čitanju je točnost u čitanju. Smetnje u
čitanju utječu na dostignutu razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtjeva čitanje.
Disleksija se javlja kod svih razina inteligencije ali ona sama nije poremećaj inteligencije.
Da bi se neko dijete dijagnosticiralo kao disleksično, njegova inteligencija mora biti 90 ili
iznad 90, sposobnosti čitanja moraju biti ispod očekivanog nivoa za njegov uzrast.
Uzroci disleksije
Uzroci disleksije nisu posve jasno utvrđeni. Može se reći da velik dio njih leži u konstituciji
osobe, ali i u onome što toj konstituciji pridonesu faktori okoline, od najranijih dana razvoja,
ranog djetinjstva i okruženja u kojem se odrastalo. Konstitucija je ono što nasljeđujemo
genetskim kodom i ono što stječemo u razdoblju prije i tijekom samog rođenja. Neposredno
nakon rođenja svatko od nas ima već svoju specifičnu konstituciju. Dio konstitucije jest i
sklonost disleksiji. Uzrok disleksije može biti i dominacija desne strane mozga. Desna strana
mozga je zadužena za analizu riječi i pamćenje slova. Kao uzrok se također javlja način na
koji dijete poučavamo čitati i pisati. Razlikujemo dvije metode učenja čitanja i pisanja:
analitičko – sintetička metoda koja polazi od slova ili glasova i globalna metoda koja
obuhvaća cijelu riječ. Neki logopedi smatraju da je globalna metoda bolja za djecu koja pate
od disleksije. U našim školama se primjenjuje analitičko sintetička metoda jer naš jezik po
tom pitanju nije zahtjevan i sve pišemo onako kako čujemo. Zato je potrebno steći sposobnost
rastavljanja riječi na glasove. U slučaju da roditelji prepoznaju neke simptome trebali bi se
posavjetovati sa stručnim osobama i potražiti pomoć specijalista ali tek kad dijete krene u
školu jer nije moguće ustanoviti prije drugog razreda osnovne škole pati li dijete od tog
poremećaja. Disleksija je češća kod dječaka kao i kod ljevorukih osoba.
Na koje načine djeca s disleksijom mogu čitati?
Djeca s disleksijom dugo slovkaju te ne čitaju tečno. Neprecizno iščitavaju riječi što određuje
i ritam čitanja. Teško uočavaju silaznu ili uzlaznu intonaciju kod čitanja upitnih ili uskličnih
rečenica što ostavlja dojam da loše čitaju. Tijekom čitanja se događa da zamijene grafički
slična slova kao što su “d“ i “b“ pa riječ bio postaje dio, a minjenjaju i slova: i – l, š – ž, s – z,
m – n, u - n. Javlja se i nepreciznost pri čitanju kratkih riječi kao što su “od“ , “do“ , “uz“ i
“iz“ pa onda “put do škole“ za njih postaje “put od škole“. Djeca s disleksijom zamjenjuju
riječi slične osnove npr. "presavijanje" može postati "presađivanje", "poderao" - "pobrao", a
"sumnjičav" postaje "sumnjiv". Neke riječi dobivaju nepostojeće dijelove: "radoznala
uspavanka" čita se kao "radoznavala uspavanka", a neke se potpuno skraćuju, pa
"odmahivala" prelazi u "odmah", a riječ "poredanih" skraćuje se u riječ "pored". Neprecizno
pročitane riječi i sporost u čitanju otežavaju razumijevanje pročitanog teksta, iako se mnoga
djeca s disleksijom rano nauče služiti rečeničnim kontekstom pomoću kojeg odgonetnu
značenje. Da bi djeca uspješno usvojila proces čitanja moraju razviti određene sposobnosti i
svladati neke vještine. Potrebno je da dobro poznaju svoj govorni jezik prije nego što
počimaju učiti čitati jer bez tog ne mogu shvatiti poantu teksta. Treba naučiti rastaviti riječ na
slova i slogove, također se treba znati orijentirati u prostoru te znati što je lijevo a što je desno
kao i što je gore a što dolje. Vrlo je važno da dijete shvati da ono što je napisalo ima isto
značenje kao i ono što je izgovorilo, dakle da pisana riječ ima isto značenje kao i izgovorena.
Za djecu disleksičare je veoma specifično da prilikom čitanja u glavi stvaraju određene slike.
Uzmimo za primjer rečenicu:
Crna mačka je ležala na staroj stolici.
Nakon što pročita riječ
crna u glavi odmah stvara sliku crne boje. Na to se nadovezuje mačka što pretvara sliku u
mačku te boje. Zatim riječ je stvara praznu sliku i dijete se već zbunjuje te dezorijentira.
Pojavljuju se simptomi disleksije koji iznerviraju dijete da počne slovkati dok dođe do
posljednje riječi koja je u ovom slučaju stolica. Nakon što s mukom pročita tu rečenicu dijete
će vjerovatno zatvoriti knjigu i odgurnuti je. Razlog tom je prevelik napor koje je uložilo u to.
Možemo mu postaviti pitanje o čemu se radi u tekstu ili rečenici ali ono nam neće dati
pravilan odogovor jer nije koncentrirano na to nego samo razmišlja o tom kako mu je drago
što je napokon završio s čitanjem.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti