VISOKA TEHNIČKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

1

SEMINARSKI RAD

PREDMET : 

MEĐUNARODNI 

TRANSPORT I ŠPEDICIJA

ТЕМ  А: 

DISTRIBUCIJA ROBE U 

GRADOVIMA – IZAZOVI ZA 

PREVOZNIKE

Decembar 

2015

Studenti:

 Mentor:

2

VISOKA TEHNIČKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

UVOD

     

Osnova za normalan razvoj i funkcionisanje sadržaja grada, posebno centralne gradske zone, 

jeste   snabdevanje   tog   grada.   Za   efikasan   razvoj   i   funkcionisanje   gradova,   transport   robe   je 
podjedako važan kao i tranport putnika iako se oni često nalaze u konfliktu. Putnička vozila 
stvaraju   najveća   saobraćajna   zagušenja   na   ulicama   grada   i   onemogućavaju   vozilima   koji 
učestvuju u distribuciji nesmetano snabdevanje gradskih sadržaja, dok sa druge strane vozila koja 
učestvuju u distribuciji ( dostavna vozila ), zbog svojih dimenzija i aktivnosti pri realizaciji 
isporuka ometaju kretanje putničkih automobila. U prethodnom periodu, gradovi su težili da 
ograniče negativan uticaj distribucije robe donošenjem mera koje su bile usmerene samo na 
segment   transporta   i   aktivnosti   vozila,   ali   ne   i   na   celokupan   sistem.   Shvatanjem   održivosti 
distribucije u gradovima i upravljanje tokovima robe oni dobijaju veci značaj, usled čega se traže 
rešenja transportnim politikama grada , koja bi uključivala sve interesne grupe. Ovakve mere i 
rešenja zahtevaju spor i dug proces, gde je neohodno uložiti puno rada u edukaciju kreatora 
gradske politike kako bi razumeli efekte mera, koje bi kasnije sproveli u tranportnu politiku koja 
utiče na samu distribuciju robe kao i njenu efikasnost.

Položaj   transporta   na   nivou   sistema   distribucije   i   transportne 
politike grada 

U   Srbiji,   sistem   distribucije   robe   se   znatno   izmenio   u   poslednjih   10   godina,   a   u   ostalim 
razvijenijim državama u poslednjih 20 godina. Ove izmene su nastale usled promene značaja i 
pozicije pojednih segmenata tog sistema. Značaj i položaj sektora trgovine i krajnjeg korisnika 

(   primalac

  )   ,   već   duži   vremenski   period   jača   u   odnosu   na   sektor   koji   čine   proizvodjači   ( 

isporučilac 

) i prevoznici. Ovakav dominantni položaj omogućio je sektoru trgovine da diktira 

uslove prodaje, bilo da se radi o velikim ili malim trgovinskim lancima, sto znatno utiče na 
distribuciju robe. Stoga, prizvodjači i distributeri, čak i velikih robnih marki, moraju da učine sve 
kako bi uspreli da plasiraju svoje prizvode na tržište kroz prodajne objekte trgovaca ( prodavnice, 
marketi...). Na ovaj način sektor trgovine stičr nadmoćnost u samom sistemu distribucije kojima 
ostali segmenti sestema najčešće treba da se prilagođavaju.

Primer :  Pri ugovaranju isporuke, pošilajlac robe u manjoj ili većoj meri izlazi u susret primaocu 
robe kada su u pitanju uslovi vezani za isporuku ( obim, učestalost, vreme isporuke... ), a da bi se 
isporuka prilagodila primaocu, uslovi isporuke  moraju biti fleksibilni i značajni. Kada ovi uslovi 
budu   prihvaćeni,   definiše   se   transportni   zadatak   koji   se   prosleđuje   prevozniku   ili   sektoru 
transporta u slučaju da pošiljalac sam vrši isporuku robe. Izazov za prevoznika je da realizuje 
dobijeni transportni zadatak u skladu sa definisanim uslovima isporuke na što ekonomičniji 

background image

4

VISOKA TEHNIČKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

Problemi prevoznika i sektora transporta koji proizilaze iz položaja 
transporta u odnosu na isporučioca ( sektor prodaje )

Definisanje realne cene proizvoda  nije moguće ukoliko se ne poznaju realni troškovi transporta. 
Ovaj   problem,   sa   kojim   se   sreću   mnoga  preduzeća,   dovodi   do   toga   da  se  nakon   ugovranja 
prodaje robe ili usluge ispostavi da troškovi koje stvaraju sektor transporta ili vozni park a koji 
su u službi osnovne delatnosti, ne uklapaju u planirane troškove, nakon čega slede pritisci da se 
troškovi smanje. Da bi se uklopili u zahtevane budžete prevoznici često koriste mere koje nisu u 
skladu sa propisima, kao što je pretovar vozila koji podrazumeva da se vozila opterećuju preko 
svoje dozvoljene nosivosti ili nepoštovanje propisa u okviru radnog vremena vozača, gde se 
ovakvim   merama   ozbiljno   ugrožava   bezbednost   saobraćaja.   Ovi   problemi   prevoznika   i 
rukovodioca   transporta   su   veći   jer   povlače   prekršajnu   ili   još   gore   krivičnu   odgovornost   za 
nepoštovanje  propisa vezanih  za  najvecu  dozvoljenu  masu  vozila ili radna vremena vozača. 
Nezavisni   prevoznici   koji   nemaju   istu   vrstu   pritiska,   jer   slobodno   definišu   cenu   svog 
angažovanja. U praksi se pojedini delovi isporuka prepustaju prevoznicima dok se sopstvenim 
voznim  parkom   realizuje   samo   najekonomičniji   deo   distribucije.   Zato   preduzeća  sopstvenim 
voznim parkom vrše samo isporuke robe velikim klijentima ili klijentima van centalnih zona, gde 
je moguće angažovati vozila većeg kapaciteta, isporučuju veću količinu robe i postoji mogućnost 
isporuke robe noću ili drugim periodima dana kada ne važe ograničenja kretanja i zaustavljanja i 
kada je saobraćaj rasterećen. Pri ovakvim isporukama, ostvaruje se visoka ekonomičnost i postoji 
veliki interes da se taj deo distribucije obavi sopstvenim resursima dok se isporuka klijentima u 
centralnim zonama ili drugim manjim klijentima, prepušta prevoznicima.Nije redak slučaj da se 
peduzeća odlučuju da prepuste isporuke na najkomplikovanijim rutama, gde se često javljaju 
problemi sa prekovremenim radom i visokim troškovima.
I   ozbiljne   kompanije   na   našem   tržištu,   koji   poseduju   sopstvenu   distribuciju,   usled   velikih 
problema   i   troškova   najčešće   se   odlučuju   na   ovakvu   praksu.   Ovakva   situacija   uslovljava 
prevoznike   da   preuzimaju   na   sebe   najkomplikovaniji   deo   transpornog   rada   u   distribuciji. 
Prevoznici najčešće u cilju postizanja nižih troškova realizacije svoje usluge baziraju na 

damping 

cenama   koje   proizilaze   iz   poslovanja   koje   ne   podrazumeva   poštovanje   propisa   vezanih   za 
administrativne   zabrane   kretanja   i   zaustavljanja,   maksimalne   dozvoljenje   mase   vozila   kao   i 
neplaćanja   prekovremenog   rada   ili   usled   rada   na   crno.   Kako   ovo   nije   u   skladu   sa   visokim 
standardima poslovanja koji se odnose na poštovanje propisa i prava radnika i ne ide u prilog 
društveno odgovornim kompanijama ovakva rešenja često omogučavaju jeftino prevazilaženje 
najtežish   problema   distribucije   za   većinu   velikih   kompanija   koje   koriste   neuređenost   tržišta 
transportnih usluga. Iz ovih razloga bi poznavanje realnih troškova transporta i uticaja zahteva 
primaoca robe na konačni trošak distribucije, od strane sektora prodaje, omogućilo formiranje 
cene proizvoda u skladu sa tim zahtevima.

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti