Dobijanje ulja iz klica
SADRŽAJ
1. UVOD..........................................................................................................................................2
2. PRERADA KUKURUZA...........................................................................................................3
2.1. Priprema zrna za preradu.................................................................................................. 3
2.2. Isklicavanje....................................................................................................................... 4
2 |
P a g e
1. UVOD
Kukuruzna klica se dobija isklicavanjem genetski nemodifikovanog kukuruza. Koristi se kao
komponenta u proizvodnji stočne hrane,a može se upotrebljavati i u proizvodnji kvalitetnog ulja za
ishranu ljudi. Proizvod sadrži min. 10% masti, max. 8% celuloze, min. 9% proteina. Vlaga je max.
14%. Kupcima se isporučuje u vrećama od 40kg ili u rasutom (rinfuznom) stanju.

4 |
P a g e
Treće dodavanje vode obavlja se neposredno pre isklicavanja, tako da se dodatna voda raspoređuje
po površini zrna. Uloga ovog tretmana je da što bolje plastificira omotač i olabavi vezu omotača i
endopserma. Prema iskustvenim podacima, suvlji kukuruz zahteva duže odležavanje i za 20% više
vode od sveže ubranog zrna. Iskustvo je takođe pokazalo da je zdravo i suvo zrno u postupku
hidrotermičkog tretmana potrebno zagrejati na 46 do 50°C, kako bi se sprečilo stvaranje
mikropukotina u endospermu, kao sa tim i preterano usitnjavanje, čime se umanjuje udeo krupice
kao najpoželjnijeg proizvoda prerade kukuruza. Zagrevanje kukuruza poželjno je u drugoj fazi
hidrotermičke obrade. Za razliku od prikazanog razvijenog postupka, po mnogim šemama se
hidrotermička obrada odvija u jednom ili u dva navrata.
2.2. Isklicavanje
Jedna od najznačajnijih faza u preradi kukuruza je odstranjivanje klice, ili isklicavanje.
Isklicavanjem se ostali deo zrna oslobađa masnih materija koje su vrlo štetne u proizvodima
mlevenja. Pored izdvajanja klice, u procesu isklicavanja od endosperma se odvajaju i omotači, kao
i vršna kapica. Ukoliko bi proces isklicavanja bio savršen, anatomski delovi zrna bi se razdvojili u
samom početku. Međutim zbog nesavršenosti postupka su samo jedan deo anatomski čistih delova
odvaja, dok se drugi deo, koji predstavlja mešavinu anatomskih delova, se dalje prerađuje. Za
isklicavanje kukuruza koristi se više tipova uređaja. Najveću primenu našla je Beallova isklicaljka,
koja je u američkim mlinovima zastupljena u 90% slučajeva. U poslednje vreme sve se više koristi
isklicaljka sa udaračima, proizvodnje firme Bühler Miag, a naročito kod takozvane suve prerade
kukuruza, gde se zrno isklicava sa vlagom od oko 16%. Pored navedenih, postoje i drugi tipovi
uređaja za isklicavanje. Kod Beallove isklicaljke pripremljeno zrno kukuruza se uvodi u radni
prostor, gde se pomoću radnih elemenata rotora i statora kukuruz gnječi i izlaže različitim oblicima
deformacija, pri čemu se razdvajaju anatomski delovi zrna. Ova frakcija sadrži skoro celokupni
oslobođeni omotač i klicu, kao i delove endosperma. Na kraju konačnog dela isklicaljke izlazi
frakcija koja sadrži najviše kukuruzne krupice. Zbog unošenja mehaničkog rada, temperatura
frakcija na izlasku iz isklicaljke je za oko 14° veća od temperature ulaznog zrna. O tome treba
voditi računa, da se materijal ne bi termički oštetio
.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti