Dobrovoljno penzijsko osiguranje
DOBROVOLJNO PENZIJSKO
OSIGURANJE
Mentor: Vignjević-Đordjević Nada
Student: Dževad Malagić
Stanje i reforma našeg penzijskog sistem
Ulaskom Srbije u proces tranzicije, problem finansiranja
penzijskih sistema no principu „međugeneracijske solidarnosti" postao je
veoma izražen. Materijalni status osiguranika sve je lošiji, a funkcionisanje
penzionih fondova u velikoj meri atakuje na budžet Republike Srbije.
Sve analize pokazuju da je sadašnji način finansiranja i isplate
penzija neefikasan i dugoročno neodrživ. Sve je veći broj zemalja, među
kojima je i Srbija, koje ne mogu iz tekućih doprinosa nesmetano pokrivati
isplate penzijskih naknada. Zato je kod ovih država izražen veliki uticaj
države koje vrše sufinansiranje sredstvima iz budžeta obezbeđenim na
osnovu većih poreza. U ovakvoj situaciji postoji mogućnost povećanja
stope doprinosa, ili drugo nepopularno rešenje, a to je smanjivanje nivoa
penzijskih naknada. U koliko se ne učine neke od ove dve mogućnosti,
isplata penzijskih naknada tada zavisi od sposobnosti mlađe generacije da
podnese finansijski teret ili zavisi od mogućnosti pokrivanja deficita
sradstava od strane države.

1.
Konstantno se povećava broj korisnika penzijskih nadoknada
U 2012. godini odnos broja aktivnih osiguranika i korisnika
penzijskih nadoknada iznosio je 1,16. Ovakav odnos uslovljen je kako
nepovoljnim prirodnim kretanjem stanoviništva i liberalnim uslovima
penzionisanja, tako i sve većim brojem radno sposobnih stanovnika
angažovanih u „sivoj ekonomiji" (stanovništvo koje nije prijavljeno i ne
plaća doprinose). Ne može se izostaviti činjenica daje visok procenat
korisnika invalidskih (31,6%) i porodičnih penzija (24%) u odnosu na
ukupan broj korisnika. Bitno je napomenuti da je odnos aktivnih
osiguranika i korisnika penzijskih nadoknada koji omogućava normalno
funkcionisanje penzijskog sistema 3,5:1 (ovaj odnos unašoj zemlji je
postojao 1981. godine nakon čega je usledio do permanentni pad).
Jedno od mogućih rešenja problema bilo bi povećanje starosne
granice za odlazak u penziju. Međutim, takvo rešenje bi sa sobom povuklo
problem zapošljavanja mladih ljudi, tj.problem nezaposlenosti.
Postojanje veoma visokog odnosa prosečne penzijske nadoknade i
prosečne zarade
Odnos prosečne penzijske nadoknade i prosečne zarade kreće se
preko 70%, što je u poređenju sa drugim zemljama sveta izuzetno visok
procenat (Nemačka 45,2%, Makedonija 42,8%,Velika Britanija 38%,
SAD 34,7%). Poseban problem predstavlja činjenica da se značajan deo
(oko 40%) ukupnog iznosa za penzije isplaćuje neposredno iz budžeta, a
preostalih oko 60% iz doprinosa koje plaćaju osiguranici i poslodavci.
Kada se uzme u obzir realna činjenica da se značajan deo
budžeta prethodnih godina obezbeđivao iz sredstava koja su dobijena od
privatizacije, postavlja se logično pitanje šta će biti kada se uskoro završi
privatizacija putem prodaje preduzeća i kada nestane značajan izvor
„punjenja" budžeta

Reforma
Posmatrajući funkcionisanje penzijskog osiguranja u ovakvim uslovima, nameće se
činjenica daje postojeći sistem u krizi i daje neophodno sprovođenje reforme.
Reforma treba da obuhvata:
1.
Sprovođnje paketa mera koje bi od sistema obaveznog osiguranja stvorile
ekonomski održiv, fiskalno podnošljiv sistem koji je u funkciji ekonomskog
razvoja. Ove mere bi se, između ostalog, odnosile na izmenu obračuna penzijskih
naknada i povećanje starosne granice za sticanje prava za korišćenje nadoknade,
sto je doneklo ostvareno izmenom Zakona u avgusta 2014. godine u Narodnoj
skupštini Srbije;
2.
uvođenje sistema penzijskog osiguranja sa tri stuba:
I stub
– bi i dalje činilo obavezno penzijsko osiguranje, zasnovano na
principu međugeneracijske solidarnosti. Prava u ovom stubu penzijskog osiguranja
bi se finansirala iz tekućih javnih prihoda i stopa doprinosa bi bila jednaka za sve
učesnike u sistemu;
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti