UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE
STUDIJE
SARAJEVO
DOKAZIVANJE
Predmet: Silogistička kriminalistika
Profesori: Prof.dr. Nedžad Korajlić
Sarajevo, 2015. god.
4
DOKAZIVANJE
Dokazivanje je u neposrednoj vezi s dokazima, dokaznim sredstvima i činjenicama
koje se utvrđuju u kaznenom postupku. Naime da bi se ostvario osnovni zadatak kazneno
procesnog prava - rasvjetljenjem i rješenje kaznene stvari - potrebna je određena aktivnost
glavnih krivičnoprocesnih subjekata i drugih sudionika u kaznenom postupku. Da bi se
utvrdila određena pravno relevantna činjenica ukonkretnoj kaznenoj stvari mora postojati
aktivnost kako stranaka, tako i kaznenog suda, koja je zakonom predviđena u uređena. Ova
aktivnost krivičnoprocesnih subjekata je složena i raznovrsna
1.
Dokazivanje predstavlja složenu i raznovrsnu procesnu djelatnost krivičnoprocesnih stranaka i
kaznenog suda u cilju utvrđivanja pravno relevantnih i drugih činjenica ukaznenom postupku,
tj. radi činjeničnog i pravnog oformljenja kaznene stvari.
Sam proces dokazivanja sastoji iz više sistematskih procesnih aktivnosti krivičnoprocesnih
subjekata, koje se mogu putem sinteze klasificirati u: otkrivanje dokaza, izvođenje,
provjeravanje, i ocjena dokaza. Ove djelatnosti predviđene su u jednom ligičkom redoslijedu,
s tim što se neke od njih odvijaju skoro istovremeno, npr. otkrivanje i ocjena dokaza odnosno
oktrivanje i izvođenje dokaza i slično. U procesu dokazivanja dolazi do aktivnosti različitih
subjekata. Tako, na planu otkrivanja dokaza dolazi do aktivnosti stranaka, na kojima u prvom
redu leži teret pružanja dokaza, tj. pravo i dužnost da otkrivaju izvore dokaza i predlagati
njihovo izvođenje. Aktivnost kaznenog suda dolazi više do izražaja na planu
izvođenja, provjeravanja, a naročito kod ocjene dokaza. Baš zbog ove složene, ali ipak
skladne aktivnosti krivičnoprocesnih subjekata u procesu dokazivanja, uobičajeno je da se
dokazivanje označava i kao dokazni postupak. Inače i sama sadržina pojedinih aktivnosti u
sustavu dokazivanja je različita. Tako, otkrivanje dokaza predstavlja aktivnost stranaka, pa i
kaznenog suda usmjerenu u pravcu pronalaženja izvora dokaza, tj. u saznavanju da određeni
činjenični podaci postoje u jednom ili više izvora, koji se mogu upotrijebiti kao dokaz spornih
činjenica u jednoj krivičnoj stvari. Konkretnije rečeno, stranke i kazneni sud,otkrivaju lica
stvari i predmete u kojima se nalaze činjenični podaci, koji se udaljnjem procesu dokazivanja
mogu uspješno iskoristiti kao dokazi. Izvođenje dokaza u suštini, predstavlja prihvaćanje
otkrivenih izvora dokaza i njihovo dalje procesno uobličavanje, tj. pismeno fiksiranje
činjeničnih podataka, da bi se uspješno upotrijebili kao dokaz spornih činjenica.
1
Grubač M.: Krivično procesno pravo, Uvod i procesni subjekti, Beograd 2004.
5
Primjerice, pošto je otkriveno da je jedno lice bilo očevidac kaznenog djela i kao takvo
posjeduje određene činjenice u vezi s izvršenjem kaznenog djela, kazneni sud će tu osobu
pozvati i saslušati ga kao svjedoka, kako bi se sadržina njegovog iskaza mogla iskoristiti kao
dokaz određenih spornih činjenica. Provjeravanje dokaza znači utvrđivanje vjerodostojnosti,
kako samog izvora činjeničnih podataka, tako i samih činjeničnih podataka. Do ove aktivnosti
kaznenog suda doći će samo u slučaju ako se posumnja u vjerodostojnost osobe koje trebaju
iskazuje, kao i u vjerodostojnost sadržaja njegovog iskaza. Najzad ocjena dokaza predstavlja
takvu aktivnost kaznenog suda kojom se utvrđuje vrijednost dokaza u odnosu na spornu
činjenicu, tj. u tvrđuje se u kojoj mjeri jedan kazneni podatak utvrđuje postojanje ili
nepostojanje sporne činjenice. Isto tako, u procesu dokazivanja dolazi do aktivnosti različitih
subjekata. Tako, na planu otkrivanja dokaza dolazi do aktivnosti različitih subjekata. Tako na
planu otkrivanja dokaza dolazi do aktivnosti stranaka jer je na njima leži teret pružanja
dokaza, one imaju pravo i dužnost da otkrivaju izvore informacija i predlagati njihovo
procesofiksiranje. Aktivnost kaznenog suda dolazi više do izražaja na planu izvođenja,
provjeravanja i ocjene dokaza. Zbog ove složene, ali skladne djelatnosti krivičnoprocesnih
subjekata u procesu dokazivanja, uobičajeno je da se proces dokazivanja označava i kao
dokazni postupak.
