UVOD
„Dvojstvo slobodno vrijeme – dokolica s približno jednakim značenjskim poljima postoji i u
drugim jezicima” npr. free time – leisure, engleski; Freizeit – Musse, njemački; temps libre –
loisir, francuski; tempo libero – ozio, italijanski; свободное время – досуг, ruski. I slobodno
vrijeme i dokolica označavaju neobvezujuće vrijeme kojemu je bitna oznaka neodređenost ,
dakle sloboda.
DOKOLICA
Dokolicu jedni shvaćaju kao sinonim za slobodno vrijeme u užem značenju pa ona ne
obuhvaća tzv. poluslobodno vrijeme , drugi kao pravi sinonim1 za slobodno vrijeme , treći je
proglašavaju bilo arhaizmom za opis stanja nerada, besposlice, pasivnog provođenja
vremena bilo „aktivnošću izvan rada bez osjećaja odgovornosti i bez potrebe za samostalnim
kreiranjem slobodnog vremena” , četvrti je drže za svijet usredotočen sam na sebe , peti za
bitan dio slobodnog vremena itd. Za dokolicu se kaže da je riječ izvan jezične uporabe, da je
iščezla iz našeg jezičnog i misaonog prostora. "U svakodnevnom se govoru riječ dokolica
jedva koristi, a kad se i koristi onda je to kao što se od svakodnevnog govora koji uglavnom
ne prelazi granicu brbljanja može očekivati uglavnom nepromišljeno". Dokolica vrijeme kad
se ne radi slobodno vrijeme, vrijeme suprotno nekolici, tj. vremenu obavljanja poslova. S
druge strane, Dokolica nije apsolutna suprotnost radu dok slobodno vrijeme kao
konstrukcija elemenata poput odmora, razonode, zabave, potrošnje, rekreacije to jest.
Suprotstavljena je opet ovome tvrdnja da je dokolica shvatljiva "kao aktivnost izvan rada,
bez osjećaja odgovornosti i bez potrebe za samostalnim kreiranjem slobodnog vremena.
Istoriski gledano, dokolica, lat. otium, bila je vrijeme individualnosti, spoznavanja i
stvaralaštva.
Otium poziva na samoću, bavljenje znanjem, spoznavanjem, umjetnošću,
stvaralaštvom, ali nije samo vrijeme samoće već je i vrijeme pojedinca u kojem ima i drugih
ljudi bilo da su stvarno nazočni, bilo da se o njima tek razmišlja.
Potrebu razdvajanja značenja
imenica dokolica i dokoličarenje naznačujemo „'Praznim vremenom' (ili dokoličarenjem, nap.
a.) smatramo stoga onaj dio slobodnog vremena koji nije iskorišten ni za odmor, ni za
razonodu, ni za licni razvoj, već ima osobine besciljnog trošenja vremena ili ispunjavanja
slobodnog vremena oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja.” Prema njemu, pojmovi
dokolica i dokoličarenje razlikuju se po pozitivnom predznaku: dokolica ga može imati,
dokoličarenje ne. To otvara sljedeću raspravu: Ako se može, a može, ponuditi nekoliko
pojmova koji oslikavaju besciljno trošenje vremena: dangubljenje, besposličarenje,
ljenčarenje, muvanje, utucanje (vremena), tumaranje, motanje, čamljenje itd. te nekoliko
koji oslikavaju neprihvatljiva ponašanja: razbijanje, uništavanje, pijančevanje, ispičuturenje,
provociranje, maltretiranje, vandalizam, drogiranje itd, a rječnici srpskog i hrvatskoga jezika
navode ovo: dokolica „ž slobodno vrijeme; dokonica” „1. slobodno vrijeme osmišljeno
nekim poslom 2. vrijeme kad se ne radi” 3 „vrijeme kad se ne radi, slobodno vrijeme;
besposlica” dokoličar „m (ž dokoličarka) čovjek koji živi u dokolici, koji ima napretek
slobodnoga vremena, dokon čovjek; dokonjak” „besposlenjak” , „onaj koji je u dokolici”, nije
li tada dokoličarenje provođenje slobodnog vremena na način dokoličara ili provođenje
slobodnog vremena u nekoj aktivnosti koja po kriterijima drugih može biti besmislena dok za
samog dokoličara ona to ne mora biti?
U empirijskim istraživanjima slobodnog vremena
mladih najzastupljenija orijentacija je dokoličarenje: (gledanje televizora, surfanje po
internetu, slušanje radija, čitanje revija, časopisa, novina, izležavanje, lutanja po gradu,
trgovačkim centrima i sl.) pa (i) orijentacija na zabavu, (odlazak na koncerte, izlazak u
diskoklubove, odlazak na kućne zabave)"
Moglo bi se zaključiti da je Dokolica je zato vrijeme rasta samosvijesti, upoznavanja sebe,
unutarnji stub čovjeka, traženje licnog puta, zrenja ideja. To je i životni stil koji označava
potreba za prostorom licne slobode, vrednovanje vremena, stvaralaštvo, duhovnost, u
osnovi nešto slično idealu aktivnog i kontemplativnog života u duhovnoj i fizickoj slobodi o
kojoj govore spomenuti antički i humanistički pisci."
