4.1.   POSLODAVAC   KAO   OBVEZNIK   OBRAČUNAVANJA   I   PLAĆANJA 
DOPRINOSA..........................................................................................................................7

4.2. OBAVEZE OBRAČUNA I PLAĆANJA DOPRINOSA BEZ ISPLATE ZARADE.....8

4.3. OBAVEZA OBRAČUNA I PLAĆANJA DOPRINOSA OD STRANE FIZIČKOG 
LICA – OSIGURANIKA....................................................................................................... 8

4.4. DOPRINOS ZA OSNIVAČE ZAPOSLENE U SVOM PRIVREDNOM DRUŠTVU. .9

4.5. DOPRINOS ZA ZAPOSLENOG NA NEPLAĆENOM ODSUSTVU..........................9

4.6.  DOPRINOS ZA STRANE DRŽAVLJANE NA RADU PO OSNOVU  RAZMJENE 
STRUČNJAKA I TEHNIČKE SARADNJE.....................................................................9

4.7. DOPRINOS PO OSNOVU NAKNADE ZARADE I NOVČANE  NAKNADE   NA 
TERET DRUGIH ISPLATILACA........................................................................................ 9

4.8. DOPRINOS PO OSNOVU UGOVORENE NAKNADE...............................................9

4.9. DOPRINOSI PO RJEŠENJU PORESKE UPRAVE.......................................................9

4.10.   LICA   KOJA   SU   SVOJIM   ZAHTJEVOM   UKLJUČENA   U   OBAVEZNO 
SOCIJALNO OSIGURANJE...............................................................................................10

4.11.   POVRAĆAJ   VISE   PLAĆENOG   DOPRINOSA   I   PRESTANAK   PLAĆANJA 
DOPRINOSA U TOKU TEKUĆE GODINE.......................................................................11

5. OSNOVICE ZA PLAĆANJE DOPRINOSA.......................................................................11

5.1. ZA ZAPOSLENE I POSLODAVCE.............................................................................12

5.2. ZA RADNIKE UPUĆENE NA RAD U INOSTRANSTVO........................................12

5.3. ZA LICA KOJA OBAVLJAJU PRIVREMENE I POVREMENE POSLOVE............12

5.4. ZA IZABRANA, IMENOVANA I POSTAVLJENA LICA........................................12

5.5. ZA LICA KOJA OSTVA.............................................................................................. 13

RUJU NAKNADU ZARADE NA TERET DRUGIH ISPLATILACA...............................13

5.6. ZA PENZIJE I NAKNADE PO OSNOVU INVALIDNOSTI......................................13

5.7. ZA OSIGURANIKA KOJI OSTVARUJE NOVČANU  NAKNADU PO OSNOVU 
NEZAPOSLENOSTI...........................................................................................................13

5.8.   ZA   PREDUZETNIKE   I   OSNIVAČE   ODNOSNO   ČLANOVE   PRIVREDNOG 
DRUŠTVA............................................................................................................................14

5.9. ZA SAMOSTALNE UMJETNIKE...............................................................................14

5.10. ZA SVEĆENIKE I VJERSKE SLUŽBENIKE, MONAHE I MONAHINJE...........15

5.11. ZA POLJOPRIVREDNIKE.........................................................................................15

5.12. ZA LICA KOJA OSTVARUJU UGOVORENU NAKNADU...................................15

5.13. ZA LICA KOJA SE UKLJUČE U OBAVEZNO SOCIJALNO OSIGURANJE.......16

5.14. ZA DOMAĆE DRŽAVLJANE ZAPOSLENE U INOSTRANSTVU.......................16

background image

1

UVOD

Doprinosi  su  jedan  od  financijskih  instrumenata kojima  se  prikupljaju  sredstva za 

financiranje javnih rashoda. Ne postoji opće prihvaćena definicija doprinosa, tako da se ona 
izvodi na osnovu karakteristika samih doprinosa.

Suvremena praksa i teorija poznaje veliki broj doprinosa. U pitanju su destinirani javni 

prihodi namjenjeni kako izgradnji objekata infrastrukture, komunalne privrede i slično, kao i 
socijalnoj sferi (socijalno osiguranje) i privredi (komore i druge asocijacije).

Sažimajući   suštinu   definicija   domaći   i   strani   teoretičara,   ističe   se   da   su   doprinosi 

posebna vrsta namjenski javni prihoda koja se na osnovu uvedene obaveze ubira od fizički i 
pravni lica.

Problematika doprinosa se ogleda u tome što većina građana ne poznaje razliku izmđu 

doprinosa i samih poreza, odnosno kakva je njihova pojedinačna svrha. Kroz sledeći pasus 
nastojat ćemo da, znatno, iskažemo razliku između predhodno navedenih pojmova.

Doprinosi  su   kao   i   porezi,   javna   davanja   državi.   No,  temeljna   je   razlika   između 

doprinosa i poreza u tome što za poreze nema unaprijed određene namjene njihovog trošenja, 
a za doprinose ona postoji.  Primjera radi, kada platimo porez na dohodak, onda ne znamo 
hoće   li  se   od   tog   novca   finansirati   izgradnja   ceste,   obrada   zemlje   ili   plate   carinika.   Za 
doprinose je, naprotiv, unaprijed utvrđena namjena njihovog trošenja.

Dakle,   onaj  ko   plaća   doprinos   za   zdravstveno   osiguranje   zna   da   je   namjena   tih 

sredstava pružanje zdravstvenih usluga. Štoviše, za doprinose bi trebao postojati i određeni 
odnos između visine uplaćenog iznosa i protuusluge koja se za uzvrat dobije.

Tako bi na primjer viši iznos doprinosa plaćenog za  penziono  osiguranje u pravilu 

treba značiti i višu kasniju penziju. Za poreze takva veza ne postoji jer teoretski svi dobivaju 
jednaku kvalitet  javne usluge (javne sigurnosti, državnih škola, i sl.) bez obzira na visinu 
plaćenog poreza.

2

1. POJAM I OSNOVNA OBILJEŽJA DOPRINOSA

Osnovni izvor finansiranja obaveznog socijalnog osiguranja (penzijsko i invalidsko 

osiguranje,   zdravstveno   osiguranje   i   osiguranje   za   slučaj   nezaposlenosti)   predstavljaju 
doprinosi.

Uplatom propisanih doprinosa, čiju kontrolu obračunavanja i plaćanja vrši Poreska 

uprava, formiraju se sredstva kojima nosioci obaveznog socijalnog osiguranja (Republički 
fond   za   penzijsko   i   invalidsko   osiguranje,   Republički   fond   za   zdravstveno   osiguranje   i 
Nacionalna   služba   za   zapošljavanje)   izvršavaju   obaveze   utvrđene   zakonima   i   drugim 
propisima   kojima   su   regulisane   te   oblasti,   odnosno   obezbeđuju   davanja   iz   odgovarajućih 
oblasti osiguranja (penzije, novčane naknade, medicinske usluge itd).

Institut doprinosa za obavezno socijalno osiguranje uređen je jedinstveno, Zakonom o 

doprinosima   za   obavezno   socijalno   osiguranje.   Ovim   zakonom   su   utvrđeni   obveznici 
obračunavanja i plaćanja doprinosa, osnovice i stope doprinosa, dodatni doprinosi za period 
osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem (beneficirani staž), način obračunavanja i 
plaćanja doprinosa i dr.

1

Osnovne karakteristike doprinosa su:

1. Vezuju se za određeni krug građana koji imaju stvarnu ili pretpostavljenu korist od 

aktivnosti države i drugih javnopravnih tijela;

2. Visina   doprinosa   zavisi   od   troškova   koje   država   ima   kod   obavljanja   određene 

aktivnosti   ili  od   vrijednosti   neposredne   koristi   koju   imaju   obveznici   doprinosa   od 
usluga države;

3. Doprinosi imaju obavezan karakter;
4. Nepostojanje neposrednog zahtjeva;
5. Prinudom se ubiraju.

Razlika između poreza i doprinosa ogleda se i u svrsi za koju služi kao i načinu 

ubiranja. Razlika se može posmatrati i po sledećim momentima: 

1. Doprinosi su bez izuzetka neposredna davanja
2. Obuhvaćaju uži krug od poreza. Mogu se naplaćivati samo iz dohotka organizacije 

udruženog rada, ličnih dohodaka radnika i ljudi i prihoda građana,

3. Uvjek su sa proporcionalnim stopama,
4. Destinirani se prihodi po oblastima u granicama djelatnosti potreba za čije finansiranje 

služe, dnosno sa SIZ-ovima. Ne obuhvataju pojedine društvene i druge djelatnosti i 
potreba.

2

1

 http://www.zso.gov.rs/domaci-propisi-doprinosi.html

2

A. Milojevic, M. Trklja: Javne finansije, str. 380.

background image

4

2. ELEMENTI DOPRINOSA

„Uzimajući u obzir obveznika kao kriterijum, poreze djelimo na : 

1. doprinose koje plaća osiguranik
2. doprinose koje plaća poslodavac
3. doprinose koje plaćaju drugi obveznici.“

5

Osiguranici, kao obveznici doprinosa su:

1. zaposleni   i   druga   lica   koja   u   skladu   sa   propisima   o   radnim   odnosima   ostvaruju 

zaradu, platu, odnosno naknadu za izabrana ili imenovana lica ako za svoj rad primaju 
plaću, odnosno naknadu i

2. fizička lica, odnosno poduzetnici, koja u skladu sa zakonom obavljaju privrednu i 

drugu djelatnost kao osnovno zanimanje.

6

Osiguranik, kao obveznik doprinosa, je svako lice koje ostvaruje plaću ili naknadu. Za 

penzijsko   i   invalidsko   osiguranje   obveznik   doprinosa   je   fizičko   lice   koje   se   bavi 
poljoprivredom, pod uslovom da ne obavlja samostalnu djelatnost i nije starije od 65. godina.

Za zdravstveno osiguranje, obveznici doprinosa su:

1. državljani koji primaju penziju, invalidninu ili rentu od stranog nosioca osiguranja pod 

uslovom da nije osiguran po drugom osnovu,

2. strani državljani na školovanju i stručnom usavršavanju i
3. monasi i monahinje.

Organizacija za obavezno osiguranje u slučaju privremene nezaposlenosti je obveznik 

doprinosa za zdravstveno osiguranje za zaposlene za čijim radom je prestala potreba dok 
ostvaruju   propisanu   naknadu,   kao   i  za   nezaposlena  lica   dok   ostvaruju   pravo   na   novčanu 
naknadu.

Fond   za   penzijsko   i   invalidsko   osiguranje   je   obveznik   doprinosa   za   zdravstveno 

osiguranje za korisnike prava na penziju, osim zemljoradnika i korisnika novčanih naknada po 
osnovu preostale radne sposobnosti.

Isplatilac   naknade   je   obveznik   doprinosa   za   socijalno   osiguranje   za   lica   koja   po 

propisima   o   dječijoj   zaštiti   koriste   pravo   na   novčanu   naknadu   po   osnovu   porodiljskog 
odsustva.

Izvori doprinosa mogu biti samo lična primanja i drugi prihod građana, a ne i dobit ili 

imovina.

5

Dr Jovan Sejmenović, Javni prihodi – utvrđivanje i naplata, op., strana 243.

6

A. Milivojević, M. Trklja: Javne finansije, strana 384.

Želiš da pročitaš svih 27 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti