Univerzitet u Tuzli
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Predmet: Psihologija
Seminarski rad
Downov sindrom
Mentor: Studenti:
Dr. sc. Melisa Husarić, doc. Miljana Stevanović
Merima Mehinbašić
Dražen Kukilo
Tuzla, decembar 2018.
Sažetak:
Seminarski rad napisan je na temu Downov sindrom. Cilj seminarskog rada je upoznati se što
bolje s ovim najčešćim genetskim poremećajem. Downov sindrom uzrokuje pogrešan prenos
hromozoma tokom stanične diobe polnih stanica, tako da se u jednoj stanici nađe višak cijelog ili
dijela hromozoma. Isto tako, svrha je proučiti mogućnosti i karakteristike djece i osoba s Down
sindromom kako bi se lakše integrirali u obrazovni sustav te cjelokupno društvo. Down sindrom
pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj porodici, bez obzira na zdravlje roditelja,
ekonomsku situaciju ili način života. Bolje razumijevanje Downovog sindroma važno je kako bi se
oboljelima i njihovim porodicama olakšao život i pružila prilika da oni budu potpuniji i aktivniji
članovi društva.
Ključne riječi: Downov sindrom, integracija.
Uvod
Downov sindrom je najčešći genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog hromozoma
ili dijela hromozoma u jezgri svake stanice tijela. (Berk, 2008) navodi da jedno od 800 novorođene
djece rađa se s Downovim sindromom. Taj poremećaj sprečava normalan fizički i mentalni razvoj
djeteta. Down sindrom uzrokuje pogrešno razvrstavanje hromozoma tijekom stanične diobe
spolnih stanica, tako da se u stanici nađe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma
Djeca s Downovim sindromom imaju blagu do umjereno tešku mentalnu retardaciju. Među
ostala obilježja Downova sindroma ubrajaju se: slab mišićni tonus (poznati kao hipotonija, koja se
povlači s godinama i nakon rane intervencije), nizak stas, mali ravan nos, mali nabori u
unutrašnjem uglu očiju, suha koža, zatajivanje imunološkog sustava, zaostali razvoj (npr. u
motorici i hranjenju), te govorne teškoće. Zdravstveni problemi koji se vežu uz Downom sindrom
su srčane mane (40%-60%), zatim gastrointestinalni defekti, problemi s očima, ušima i grlom,
ortopedski problemi, te endokrinološki problemi. Neka djeca s Downovim sindromom imaju
probleme s vidom i sluhom.
Postoje značajne razlike koje zavise o životnoj dobi majke: u majki mlađih od 20 god.,
incidencija je oko 1/ 2000, u majki starijih od 40 god. života se povećava na oko 1/40.
Međutim,budući da većinu žive djece rađaju mlade žene,samo 20% djece s Downovim sindromom
rađaju majke starije od 35 godina.
Prognoza trajanja života u prosjeku je smanjena na polovicu, a u pojedinog djeteta u velikoj
mjeri ovisi o postojanju malformacija vitalnih organa (srce, probavni trakt) i životnih uslova
djeteta (eksponiranosti infekcijama). Većina djece koja preživi prvu godinu života dostigne
odraslu dob. Dijete nikad ne dostigne mentalnu sposobnost zdrave djece, a pogotovo nedostaje
sposobnost apstraktnog mišljenja.
