2
UVOD
Kultura je cjelokupno društveno nasleđe neke grupe. Riječ kultura potiče od latinske riječi
colere što znači štititi, poštovati, nasleđivati. Neke teorije kulture je izjednačuju sa
civilizaciom, a civilizacija je društveni poredak kojim se obezbeđuje stvaranje kulture.
Kulturu sačinjavaju njene komponente: simboli, jezik, vrijednosti, norme i rituali. Kultura
Starog Egipta je dobro od izuzetnog značaja jer ima mnoge karakteristike koje je time čine:
svjedoči o presudnim historijskim događajima i ličnostima i njihovom djelovanju u istoriji,
predstavlja jedinstvene primjerke stvaralaštva svog vremena, ima veliki uticaj na razvoj
društva i predstavlja izuzetnu umjetničku i estetsku vrijednost. Na razvoj kulture utiče više
činilaca, ali je uticaj čovjeka od presudnog značaja, jer on po prirodnom impulsu ide ka
razumjevanju i uljepšavanju života. Ona se stvara iz generacije u generaciju duha ljudskog
roda.
Mnogi ljudi danas koriste shvaćanje "kulture" koje se razvilo u Europi tijekom 18. i ranog 19.
stoljeća. To shvaćanje kulture odražavalo je nejednakost unutar europskih društava i među
europskim silama i njihovim kolonijama diljem svijeta. Ono izjednačuje "kulturu" s
"civilizacijom" i suprostavlja oboje "prirodi". Prema tom mišljenju neke su zemlje
civiliziranije od drugih kao što su i neki ljudi kulturniji od drugih. Stoga su neki kulturni
teoretičari zapravo pokušali izbaciti popularnu ili masovnu kulturu iz definicije kulture.
Kultura
se u praksi odnosi na elitna dobra i aktivnosti kao što su haute cuisine, visoka moda
ili haute couture, muzejska umjetnost i klasična glazba, te riječ
kulturan
označava ljude koji
znaju o tim aktivnostima i sudjeluju u njima.
4
2. EGIPATSKA KULTURA
Egipatska kultura bila je izuzetno stabilna i mijenjala se vrlo malo kroz razdoblje od gotovo
3000 godina. To uključuje religiju, običaje, umijetničko izražavanje, arhitekturu i društvenu
strukturu. Za drevne Egipćane kultura se sastojala od četiri osnovna aspekta: nauke,
umjetnosti, politike i religije.
2
2.1. Egipatski jezik
Egipatski jezik ubraja se u skupinu afroazijskih jezika. O samom porijeklu jezika još se uvijek
vrlo malo zna. Budući da su najstariji Egipćani neosporno afričke rase, osnova njihova jezika
je također afrička. Sam jezik ima mnoge sličnosti s hamitskim osobito berberskim dijalektom,
ali i sa semitskim jezicima starih Židova i arapskih plemena. Najstariji pismeni dokazi
egipatskog jezika pojavili su se sredinom 4. tisućljeća pr. Kr., a jezik su uz neke promjene i
prilagodbe koristio do 11. stoljeća kada ga je u potpunosti zamijenio arapski jezik. Tijekom
svoje povijesti egipatski jezik djelomično se mijenjao, a njegov razvoj lingvisti su podijelili u
pet glavnih faza: staroegipatski, srednjoegipatski, kasnoegipatski, demotski i koptski.
Staroegipatski
jezik najstarija je poznata verzija jezika. Njime su pisani najstariji natpisi
preddinastijskog i ranodinastijskog razdoblja i tekstovi Starog kraljevstva. Koristio se do o.
2100. g. pr. Kr. Srednjoegipatski često se u literaturi naziva klasičnim egipatskim jezikom.
Razvio se iz staroegipatskog i prvi se puta pojavio oko 2100. g. pr. Kr. Kao govorni jezik
održao se više od 500 godina, a kao standarni jezik hijeroglifskog pisma održao se do kraja
faraonskog razdoblja.
Kasnoegipatski jezik zamijenio je srednjoegipatski oko 1600. g. pr. Kr. tijekom vladavine
Hiksa. U upotrebi je ostao do o. 600. g. pr. Kr. Tragovi kasnoegipatskog javljaju se prije
1600. g. pr. Kr., ali u standarnoj upotrebi je tek od o. 1300. g. pr. Kr. (od 19. dinastije).
Njegova gramatika dosta se razlikuje od jezika starijih razdoblja.
Demotski se razvio iz kasnoegipatskog jezika. Prvi put se pojavio o. 650. g. pr. Kr, a u
upotrebi je ostao sve do 5. stoljeća.
Koptski, koji se razvio iz demotskog, posljednja je faza razvitka egipatskog jezika. Pojavio se
potkraj 5. stoljeća, a u upotrebi je ostao još gotovo tisuću godina. Posljednji tekstovi koji su
pisali govornici koptskog jezika nastali su u 11. stoljeću.
Od 6. stoljeća pr. Kr. nadalje u Egiptu je u upotrebi i grčki jezik. Njime su se u početku služili
grčki trgovci i kolonisti u Naukratu, a od ulaska Aleksandra Velikog u Egipat 332. g. nadalje
2
Tomorad M.,: Povjest i kultura starog Egipta, Zagreb, 2013 (online izdanje)
5
on postaje službenim jezikom na dvoru egipatskih vladara te se u upotrebi zadržava sve do
arapskih osvajanja 641./642. godine.
Nakon što je Oktavijan August porazio vojsku Kleopatre VII. i Marka Antonija 31. g. pr. Kr.
kod Akcija, te osvojio Egipat 30. g. pr. Kr., latinski je jezik postaje drugi službeni jezik u
Egiptu. On se u upotrebi zadržava do kraja 4. stoljeća.
2.2. Egipatsko pismo
Egipćani su jedan je od najstarijih naroda koji se počeo služiti pismom. Najnovija istraživanja
daju naslutiti da su se prvi oblici egipatskog pisma pojavili već sredinom 4. tisućljeća pr. Kr.
Staroegipatsko pismo se već u početku počelo upotrebljavati u dva osnovna oblika: kao
hijeroglifsko, spomeničko, pismo i kao hijeratsko, kurzivno svećeničko, pismo koje se
nanosilo uz pomoć trske na listove papirusa, krhotine lonaca ili kamen vapnenac. Najstariji
hijeroglifski znakovi uklesani su na kamene ploče, hramove ili na opeku. Kasnije se u
svakodnevnoj upotrebi razvilo pojednostavljeno demotsko pismo koje se koristilo prilikom
pisanja na papirusu, drvenim pločicama i komadima kamena vapnenca.
Naziv hijeroglif potječe od grčkog jezika (grč.
hierós
– svet +
glyfō
– dubim) i označava
“svete znakove”, koji pak vuče porijeklo od egipatskog imena za njihovo pismo, koje znači
“sveti govor”. Svaki ispisani znak naziva se hijeroglifom, a pismo hijeroglifskim. Egipatsko
hijeroglifsko pismo kombinacija je slikovno-pojmovnih znakova, znakova za glasove i
determitiva tj. znakova za tumačenje koji su se dodavali na kraj riječi kako bi označili
kategoriju u koju spada pojedini pojam. Potpuno razvijeni sustav hijeroglifskog pisma
obuhvaća oko 500 znakova. Pojedini znakovi mogli su imati dvije pa i više fonetske
vrijednosti. Egipćani su pisali u horizontalnim redovima, s lijeva na desno i s desna na lijevo,
i u vertikalnim stupcima, s lijeva na desno i s desna na lijevo. Početak teksta obično
prepoznajemo na temelju položaja prvog hijeroglifskog znaka, odnosno je li neki znak
okrenut na lijevo ili na desno. Hijeroglifski znakovi dijele se na visoke, plosnate i male
znakove koji se pišu jedan iza ili ispod drugog.
2.3. Nauka
Egipćani su smatrali da nauka i znanje učenim ljudima daju prirodnu nadmoć nad običnim
svijetom. Znanje je bila granica između vladajućih i potčinjenih. Onaj ko bi završio školu i
postao pisar napravio bi prvi korak u administrativnoj karijeri obezbedio bi udobnost i sebi
svojoj porodici. Jedna duga rečenica u Papirusu Čester Biti IV kaže: “Siromašnog čovjeka
bez obrazovanja, kome niko kao ni natovarenom magarcu imena ne zna, vodi pisar, srećan
čovjek čije je srce puno znanja, koji ne radi naporno i koji je postao mudri princ”. Na to se
