UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET

ODSJEK/SMJER: Farmacija 

Predmet

:

 Farmakognozija II

Tema:

 Droge sa ugljenim - hidratima

-seminarski rad-

Mentor: 

                                                                                                   

Studenti

  

 

Travnik, novembar, 2016.

2

Sadržaj: 

1. Uvod ……………………………………………………………………….. 3

2. Monosaharidi ………………………………………………………………. 4

2.1. D-glukoza …………………………………………………...………… 5

2.2. D-fruktoza …………………………………………………..………… 5

2.3. Šećerni alkoholi …………………………………………….………… 5

       2.3.1. D – sorbitol …………………………………………..………… 5

       2.3.2. D – manitol …………………………………………..………… 5

2.4. D – manoza ……………………………………………………..…….. 5

2.5. Fruktoza ……………………………………………………….……… 6

2.6. Droge sa monosaharidima ……………………………………………. 7

       2.6.1. Ficus caricae fructus (plod smokve) …………………..……….. 7

       2.6.2. Vitis viniferae fructus (plod vinove loze) ……………………… 8

       2.6.3. Manna (mana) …………………………………………….……. 10

       2.6.4. Mel (med) ……………………………………………….……… 10

3. Disaharidi ………………………………………………………..………… 12

3.1. Ceratoniae fructus (plod rogača) ……………………………...………. 12

4. Polisaharidi ……………………………………………………..………….. 13

4.1. Gossypium hirsutum (pamuk) ……………………………...…………. 13

4.2. Taraxaci radix (korijen maslačka) ……………………….……………. 14

5. Biljne gume ……………………………………………...…...……………. 15

6. Zaključak …………………………………………………...……………… 16

7. Literatura …………………………………………………...……………… 17

8. Popis slika …………………………………………………………………. 18

background image

4

2. Monosaharidi

Monosaharidi   (prosti   šećeri)   su   primarni   oksidacioni   proizvodi   polihidroksilnih 

alkohola, kojima se jedna hidroksilna grupa (-OH) dehidrira u karbonilnu aldo- (-HC=O) ili 

keto-grupu   (-C=O).   Po   hemijskom   sastavu   mogu   biti   bifunkcionalna   jedinjenja: 

polihidroksialdehidi   (aldoze)   i   polihidroksiketoni   (ketoze).   Svi   monosaharidi   su   lako 

rastvorljivi u vodi, što je uslovljeno prisutnim -OH grupama i imaju sladak ukus. U prirodi se 

rijeđe   nalaze   slobodni,   a   češće   su   sastojci   oligo   i   polisaharida.   Svi   monosaharidi   imaju 

nerazgranat ugljovodonični lanac.  

Monosaharidi imaju bruto formulu Cn(H

2

O)n. U prirodi su više rasprostranjeni D- oblici 

šećera, dok su L - oblici rijetki (npr. zastupljeni su u okviru kardiotoničnih heterozida). Šećeri 

se obično javljaju u cikličnom (

Slika 1.)

 obliku (furanoze i piranoze).

Slika 1. Prikaz ciklične strukture šećera 

(Izvor: http://www.tablicakalorija.com)

Procesom   ciklizacije   nastaju   izomerni   hemiacetali   (alfa-D-glukopiranoza   i   beta-D-

glukopiranoza).   Prirodni   monosaharidi   su   pentoze   i   heksoze.   Rijetko   se   javljaju   neki 

specifični šećeri deoksi-šećeri (najvažniji primjer specifičnih šećera su 6-deoksiheksoze i 2,6-

dideoksiheksoze u okviru kardiotoničnih heterozida).

Specifični   monosaharidi,   dezoksišećeri:   digitoksoza,   cimaroza   i   drugi   su   zastupljeni   u 

kardiotoničnim heterozidima.

1

1

 Čanak.M. i Parabućki, Stanija: Botanika, Naučna knjiga, Beograd,1966. str. 15 

 Datum pristupa: 26.11.2016.

5

2.1. D – glukoza 

Dobija se enzimskom hidrolizom škroba. U procesu razlaganja škroba dobijaju se i drugi 

proizvodi,   koji   se   koriste   u   prehrambenoj   industriji:   maltodekstrin   i   glukozni   sirup.   U 

biljkama   se   nalazi   slobodna   u   biljnim   sokovima   ili   vezana   u   saharozi,   maltozi,   skrobu, 

hemicelulozi   i   drugim   šećerima.   Koristi   se   u   obliku   izotoničnih   (5%)   ili   hipertoničnih 

infuzionih rastvora za nadoknadu izgubljene tečnosti kao i profilaksu i lječenje ketoza.

2.2. D-fruktoza

Dobija se enzimskom hidrolizom inulina, koji se dobija iz korjena nekih vrsta Asteraceae. 

Koristi   se   parenteralno   kao   izvor   energije.   Sastavni   je   dio   ishrane   dijabetičara.   Sporo   se 

resorbuje i ne zahtjeva lučenje inzulina. 

2.3. Šećerni alkoholi

Polihidroksilni alifatski alkoholi imaju 4 ili 6 OH grupa. Šestohidroksilni su: sorbitol, manitol 

i dulcitol.

2.3.1. D-sorbitol

U   prirodi   se   nalazi   u   plodovima   nekih   biljaka   iz   porodice   Rosaceae   (Sorbus   aucuparia). 

Proizvodi se električkom redukcijom glukoze ili njenim hidriranjem. Koristi se u terapiji 

poremjećaja   lučenja   želudačnih   enzima   i   kiseline,   kao   holagog   i   blag   laksans.   U 

farmaceutskoj industriji se koristi kao regulator vlažnosti praškastih oblika. 

2.3.2. D-manitol

U prirodi, nalazi se u soku vrsta Fraxinus, kao i u talusu nekih mrkih algi. Industrijski se 

dobija   epimerizacijom   D-glukoze   u   baznoj   sredini,   nakon   čega   slijedi   katalitička   ili 

elektrolitička redukcija. Može se proizvesti hidrogenacijom D-fruktoze. Osmotski diuretik. 

Ne resorbuje se putem GIT-a pa se primjenjuje parenteralno putem infuzije. Per os primjenom 

djeluje kao laksans.

2.4. D-manoza

Kao aldoheksoza je sastojak visokomolekularnih biljnih polisaharida (hemiceluloze, mono- i 

heteromanana,   i   biljnih   sluzi).   U   toku   metabolizma   može   se   transformisati   u   D-glukozu. 

Rijetko se nalazi slobodna. Često se sreće u obliku polihidroksilnog alkohola manitola. 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti