Drumski saobraćaj
99
7. DRUMSKI SAOBRAĆAJ
Cilj ovog poglavlja je upoznavanje sa osnovnim tehničko
eksploatacionim i saobraćajno-geografskim odlikama drumskog
saobraćaja i transporta, a koje određuju mesto ovog vida
u saobraćajnom sistemu - na tržištu. Poznavanje
osnovnih zakona i uslova kretanja u sistemu drumskog saobraćaja i
transporta , treba da omogući studentima da razumeju prednosti i
slabosti u odnosu na druge vidove i da razumeju osnovne opšte pravce
razvoja ovog vida transporta u skladu sa njegovim odlikama, odnosno
specifičnostima.
7.1 EKSPLOATACIONO – TEHNIČKE ODLIKE DRUMSKOG SAOBRAĆAJA I
TRANSPORTA
Izbor izvornih odlika drumskog saobraćaja koje se analiziraju svodi se na one
zbog kojih se objektivne mogućnosti drumskog saobraćaja razlikuju od moguć-
nosti drugih vidova prevoza. Na slici 7.1 prikazane su osnovne izvorne i izvedene
eksploataciono-tehničke odlike drumskog saobraćaja.
Slika 7.1 Eksploataciono-tehničke karakteristike drumskog saobraćaja
Drumska vozila kreću se po
hrapavim
površinama kolovoza
hrapavim
točkovima.
Povećana adhezija između gazeće površine točka i površine kolovoza izazvana
hrapavošću obe površine utiče na
velike otpore trenja
. Prema proračunima, ovi
otpori su veći od otpora kretanja po vodi 27 puta a od otpora na šinama oko 3,4
puta. Doduše, ovi odnosi važe za sasvim male brzine i menjaju se sa povećanjem
brzina, ali to ne utiče na promenu opšteg zaključka da su u drumskom saobraćaju
otpori puta najveći.
Druga
izvorna
odlika drumskog saobraćaja je
međusobna nezavisnost kreta-
nja pojedinih voznih jedinica
. Naime, svako pojedinačno vozilo – zaprežna
100
kola, automobil, kamion, bicikl... – nezavisno je u svom kretanju od drugih vozi-
la, što je direktno suprotno železničkom saobraćaju u kome su, po pravilu, vozne
jedinice – vagoni – povezani u kompoziciju.
Ova odlika se može, doduše, uočiti i kod nekih drugih prevoznih sredstava ali ta-
mo nema značaj koji ima u drumskom prevozu. Pojedinačni brodovi (osim plovila
u sastavima u rečnom saobraćaju) plove nezavisno jedan od drugih, ali se radi
o, po pravilu, krupnim jedinicama koje se svojim jediničnim prevoznim moguć-
nostima izjednačuju sa prevoznim mogućnostima više jedinica drugih vrsta pre-
voznih sredstava. Slično se može ocenjivati i značaj nezavisnosti pojedinih tram-
vaja koji jednim kolima prevezu onoliko putnika koliko stane u 30–50 putničkih
automobila itd.
Iz istaknute dve izvorne odlike drumskog saobraćaja – veliki otpori puta i među-
sobna nezavisnost voznih jedinica – proizlazi više izvedenih odlika.
Zbog međusobne nezavisnosti voznih jedinica
drumski saobraćaj je
veoma
elastičan odnosno prilagodljiv svim zahtevima za prevozom
. Ta prilago-
dljivost je višeznačna. Drumski saobraćaj može da prihvati svaku količinu prevo-
za. U zavisnosti od veličine pošiljke ili broja putnika koje treba prevesti odjed-
nom sa iste polazne do iste završne tačke može se, u rasponu širem nego kod
bilo kog drugog načina prevoza, izabrati kako potrebna veličina tako i potreban
broj voznih jedinica. Vreme polaska na put jednog vozila može se podesiti prema
potrebama pošiljke tereta ili putnika koji koriste upravo to vozilo, nezavisno od
vremena polaska drugih vozila. Pravci kretanja mogu se podešavati – više nego
za bilo koje drugo prevozno sredstvo – željama svojih korisnika. To dobrim de-
lom važi i za mesta prihvata, odnosno mesta dopreme tereta ili putnika. Potre-
bama korisnika svakog pojedinačnog vozila mogu se prilagođavati i brzine puto-
vanja.
Na veće troškove kretanja u drumskom saobraćaju utiču i veliki otpori
trenja
koji traže i veću potrošnju energije i snažnije, skuplje motore. Osim toga
na veće troškove utiče i međusobna nezavisnost voznih jedinica, pri čemu je
svako vozilo, sa svojim posebnim pogonom i posebnom posadom vozača, pose-
ban izazivač troškova. Od manjeg, ali ne i zanemarljivog, značaja su povećani
otpori vazduha, jer se vozila ne kreću u kompoziciji.
Veliki otpori, osim na troškove, utiču i na objektivno manje brzine kretanja od
onih koje se mogu postići na glatkim šinama, a pogotovo u vazduhu.
U poređenju sa železničkim, saobraćajem, u drumskom saobraćaju su
početno-
završni troškovi osetno manji
, i to pre svega zbog relativno niskih cena
prevoznih sredstava odnosno samih motornih vozila. Za razliku od železničkog
saobraćaja nema ni troškova ranžiranja – sastavljanja i rastavljanja kompozicija.
I ne samo u poređenju sa železničkim, nego i u poređenju sa vodnim ili vazduš-
nim saobraćajem, troškovi oko organizacije i pripreme prevoza – koji takođe ula-
ze u početno-završne troškove – u drumskom saobraćaju su znatno manji. Po-
četno završni troškovi, po pravilu, ne zavise od dužine puta a, takođe po pravilu,
ne zavise mnogo ni od veličine pošiljke odnosno broja putnika. Što je put duži i
količina koja se prevozi veća, to se ovi troškovi dele na više jedinica (kilometara,
tona, putnika) te su po jedinici manji.

102
Sledeća odlika drumskog saobraćaja,
složena organizacija saobraćaja - pro-
meta i kretanja vozila
, odnosno korišćenja drumskih saobraćajnica, može se
izvesti i neposredno iz međusobne nezavisnosti voznih jedinica ili iz jednostavne
organizacije prevoza. Veliki broj, međusobno nezavisno organizovanih kretanja
pojedinačnih vozila – sa veoma različitim pojedinačnim zahtevima u pogledu:
pravca kretanja, brzina, mesta polaska i mesta zaustavljanja – stiče se
na istim
saobraćajnim površinama
. Da bi osnovne prednosti drumskog saobraćaja doš-
le do izražaja – da bi se omogućilo da se svaki pojedinačni putnik, svaka manja ili
veća grupa putnika, svaka manja ili veća pošiljka kreće u vreme koje svako od
njih sam izabere, da se kreće brzinom kojom želi, da se kreće putem koji svakom
od njih odgovara, itd. – drumske saobraćajnice moraju, pored površina za kreta-
nje, da obezbede i velike površine za preticanje, mimoilaženje, skretanje, ukršta-
nje, zaustavljanje na svakom mestu, itd. Zato se u novije vreme, sa naglim raz-
vojem motorizacije u 20. veku, razvio čitav sistem naučnih disciplina (regulisanje
saobraćaja, planiranje saobraćaja, teorija saobraćajnog toka i dr) koje se bave
ovom materijom.
Najzad, nezavisnost voznih jedinica je razlog zbog koga je
bezbednost saobra-
ćaja na putevima objektivno manja
nego na bilo kojoj drugoj vrsti saobraćaj-
nica. Kretanje velikog broja voznih jedinica, različitih mogućnosti, želja i potreba,
na istim saobraćajnim površinama, kretanja na osnovu velikog broja međusobno
nezavisno donetih odluka velikog broja vozača jeste stalni i objektivni uzrok mo-
gućih nesporazuma ili sukoba želja, a time i saobraćajnih nesreća. Naravno, oce-
na da je bezbednost u drumskom saobraćaju objektivno najmanja ne treba da
služi za objašnjavanje materijalne štete, povreda i pogibija na putevima. Napro-
tiv, ova ocena mora biti motiv za subjektivne aktivnosti usmerene na povećanje
bezbednosti, kao što su: mere vaspitanja učesnika u saobraćaju, poboljšanja put-
ne mreže i regulisanja saobraćaja, poboljšanja u konstrukciji, održavanju i kon-
troli ispravnosti vozila, itd.
Pored navedenih glavnih, izvornih i izvedenih, odlika, na izbor drumskih prevo-
znih sredstava mogu uticati i druge odlike, možda čak i više nego u prethodnim
slučajevima (kod železničkog i vodnog saobraćaja).
Kraće vreme putovanja – ponekad
. Brzine kretanja drumskih vozila, videli smo,
manje su nego u železničkom saobraćaju. Pa ipak, zbog manjih gubitaka u vre-
menu usled čekanja na kompletiranje kompozicije, ranžiranje vozova, uklapanje
u red vožnje i slično, drumska vozila mogu, naročito na kraćim relacijama da po-
stignu kraće ukupno vreme putovanja a time i veće komercijalne brzine. Prema
nekim proračunima prosečno vreme kretanja u drumskom saobraćaju čini 70–
75% ukupnog vremena putovanja, a u železničkom samo 17–22%.
Niža cena prevoza – ponekad
. I troškovi prevoza su u drumskom saobraćaju,
zbog većih otpora trenja i međusobne nezavisnosti voznih jedinica veći nego u
šinskom saobraćaju. Međutim, na kraćim relacijama i pri prevozu manjih količina
tereta, jedinične cene prevoza drumskim vozilima mogu biti niže od železničkih
cena jer nisu opterećene visokim početno završnim troškovima. (Slika 6.2)
Tehnička elastičnost
. Iz međusobne nezavisnosti voznih jedinica izvedena je
funkcionalna
elastičnost drumskog saobraćaja, odnosno njegova višeznačna prila-
godljivost raznovrsnim zahtevima za prevozom. Pored toga, veza drumskih vozila
sa saobraćajnicama elastičnija je od veze šinskih vozila. Ova
fizička
ili
tehnička
103
elastičnost dozvoljava drumskim vozilima odstupanja od trase saobraćajnica, pa i
kretanja po površinama koje nisu namenjene drumskom saobraćaju. Naravno,
veoma malim brzinama i na veoma kratkim deonicama puta, pa i to ne baš svu-
da. Ako se ova mogućnost koristi u iznudici, to može biti prednost, jer povećava
pouzdanost prevoza.
7.2.
MESTO DRUMSKOG SAOBRAĆAJA U SAOBRAĆAJNOM SISTEMU
Kao što je vodni saobraćaj u jednom delu saobraćajne istorije bio jedini mogući
način savlađivanja većih vodenih prepreka, tako je kretanje drumskim saobra-
ćajnicama kroz dugi niz vekova bio praktično jedini vid suvozemnog saobraćaja.
Razvojem kanalskog i, naročito, šinskog saobraćaja, a u novije vreme i vazduš-
nog, mesto drumskog saobraćaja u sistemu određuju njegove eksploataciono
tehničke odlike i razvoj potreba u prevozu kojima takve odlike odgovaraju.
Ukoliko se vreme nastanka jedne vrste saobraćaja računa od početka korišćenja
određene vrste puta a ne uvođenja jednog pogona onda je drumski saobraćaj
najstariji način zadovoljenja potreba u prevozu.
Utabana staza
po kojoj se kretao praistorijski čovek,
račvasta grana
koju je vu-
kao po ovoj stazi, i
tovarna životinja
– sredstva koja se ubrajaju u prve saobra-
ćajnice i prva prevozna sredstva – jesu, nesumnjivo, saobraćajnice i sredstva
drumskog saobraćaja.
Motorni drumski saobraćaj – manje uspešno na parni i električni, a više na gasni
pogon – pojavio se, krajem XIX i početkom XX veka, kada potrebe za ovakvom
vrstom prevoza nisu bile posebno naglašene. Traženje novih rešenja u konstruk-
ciji, tehnologiji, pogonu drumskih vozila više je bilo posledica pasioniranosti i pre-
stiža pronalazača i proizvođača nego rezultat rasta potreba za radikalnijim osa-
vremenjavanjem drumskih prevoznih sredstava. Pošto upotreba u prevozne svrhe
nije, u ovoj etapi, mogla biti osnovni motiv razvoja automobilizma, ulogu pokre-
tača razvoja preuzeo je sport.
Automobilske trke – naročito klasične na evropskim drumovima koje su se odr-
žavale u poslednjoj deceniji IX-og i prvoj XX-og veka – dale su snažan podstrek
za usavršavanje automobila..
Prve automobilske trke, koje je organizovao Automobilski klub Francuske odmah
po svom osnivanju 1895. godine, naišle su na vrlo veliko interesovanje velikog
broja konstruktora parnih, električnih i gasnih automobila. U prvoj trci, održanoj
na relaciji Pariz–Bordo, već 1895. godine, postignuta je rekordna brzina od 23
km/h, u trci održanoj 1901, na relaciji Pariz–Berlin, postignuto je već 74 km/h, a
posle dve godine u trci Pariz–Madrid čak i 105 km/h.
Usavršavanja automobila, motivisana najpre sportskim, a zatim i privrednim
zahtevima, stvorila su, dakle, sredstvo koje je nešto kasnije, kada su za to stvo-
reni uslovi, preuzelo na sebe značajan deo zadataka ukupnog saobraćajnog si-
stema.
Početak automobilske industrije predstavlja masovna, serijska proizvodnja
automobila Ford-T (Henri Ford je u periodu od 1913-1927. godine izneo na
trziste oko 14 miliona modela T-rekord koji ni jedan model nije prevazisao). Ovaj
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti