Seminarski rad                                                                                                Sociologija

EKONOMSKI FAKLULTET 

NIS

SEMINARSKI RAD

TEMA

DRUSTVENE KRIZE

PREDMET

SOCIOLOGIJA

Profesor: Slavoljub Misic                                           Student: Aleksandra Mitrovic 45017

Nis,maj 2016. godina

1

Seminarski rad                                                                                                Sociologija

UVOD

Globalna ekonomska kriza donosi pad ekonomske aktivnosti, nelikvidnost realnog 
sektora, probleme finansiranja tekućeg prihoda, rasta i razvoja kompanija, depresiju 
potrošnje građana i agregatne potrošnje, te enormni rast nezaposlenosti.

    Od tri glavne karakteristike krize - pad cena imovine, pad zaposlenosti i proizvodnje, i 
pad realne vrednosti javnog duga -, zbog dosadašnje depresijacije tržišta rada i političke 
osetljivosti problema nezaposlenosti, najpogubnije može biti upravo gubljenje radnih 
mesta, odnosno opstajanje problema masovne dugoročne nezaposlenosti .

    Krizom uslovljeno gubljenje radnih mesta i dotadašnje postojanje neravnoteže odnosno 
neusklađenosti ili nespojivosti između tražnje i ponude rada ukazuju, zapravo, na najtežu 
konsekvencu globalne krize I drustvene krize usvetu.- uporedno delovanje 2 krajnje 
negativna uzroka nezaposlenosti - strukturalnog i cikličnog.

    Gotovo da nije potrebno obrazlagati da dugoročni karakter dosadašnje strukturalne 
nezaposlenosti i kratkoročne ciklične nezaposlenosti, podrazumeva veliki trošak za 
nezaposlene i značajan gubitak potencijalnog outputa na nivou makroekonomije. 
Neravnoteža na tržištu rada koja proizilazi iz promena u poslovnim ciklusima, kakva je 
na sceni u drustvu u od poslednjeg kvartala 2008. godine, trebala bi biti privremenog 
(cikličnog) karaktera, no promene u veličini nezaposlenih i slobodnih radnih mesta koje 
potiču iz trenutnog stanja u okruženju mogu postati postojane. Takva situacija može biti 
verovatnija ukoliko proces prilagođavanja na tržištu rada postane duži.

    U situaciji nefleksibilnog prilagođavanja, moguće je da se nezaposlenost ne vrati na 
svoj početni nivo u vreme ekspanzije, već da bude zadržana na nivou iz perioda recesije 
(fenomen histerezisne).

    2. GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA

    Finansijske krize definišu se kao poremećaji na finansijskom tržištu, koje karakteriše 
pad cena imovine, te propast finansijskih i nefinansijskih institucija. Javljaju se kod rasta 
nepovoljnih odluka i moralnog hazarda na finansijskim tržištima, koja ne mogu 
usmeravati kapital efikasno od štediša prema investitorima, što uzrokuje smanjenje 
ekonomske aktivnosti.

    Naravno, ovakvo ponašanje koje se temelji na očekivanjima, dovodi do ostvarivanja 
predviđenih događaja. Svi veruju da će biti kriza, pa dolazi do smanjenja potrošnje i 
pojave krize. U slučaju da je kriza već nastupila, ovakav oblik ponašanja samo pojačava 
negativne ekonomske efekte. Ekspanzivna finansijska politika može ublažiti slom, ali uz 
kreiranje inflacije.
  

2

background image

Seminarski rad                                                                                                Sociologija

    Strah od viška kapitala u SAD-u koji je s jedne strane nastao kao posledica visokih 
američkih profita u daleko istočnim zemljama i Kini, as druge strane bio uzrokovan 
brzim obrtom kapitala u zemlji, zbog pretežitih investicija u potrošnju, doveo je do 
politike niskih kamatnih stopa i eksplozije cena nekretnina, odnosno gomilanja silnih 
ekstraprofita na tržištu nekretnina.

    SAD su se zaduživale kako bi finansirale platno bilansni manjak. Kina je svoje viškove 
plasirala u dolare. Kamatna stopa odražava odnos ponude i potražnje novca, ali i meri 
nivo proizvodnje. Ta dva uslova nisu zadovoljena.

    Bez "finansijskih inovacija", koje su omogućile bankama da prodaju hipoteke kao novi 
"finansijski proizvod" s visokom zaradom, kriza bi ostala na tržištu nekretnina u SAD i 
ne bi se globalno proširila. Kriza se neće rešiti samo novim "novcem", kao što centralne 
banke pokušavaju, ili oštrijim nadzorom tekućeg finansijskog sistema. Finansijska kriza 
pretvara se u realnu recesiju ili i depresiju. Finansijski sektor je neopravdano i 
neutemeljeno nadjačao realni sektor. Postojeće razlika između monetarne (fiatne) i realne 
ekonomije je neodrživa.

    Finansijska je kriza zarazila Evropu, kroz evropske banke, uključujući i centralne, koje 
su kupile finansijske proizvode od banaka sa AAA + rejtingom. Finansijski sektor je u 
EU narastao iznad racionalnih granica, a i profiti od generisanja virtuelnog bogatstva 
zbunjuju. EU je obuzeta ekonomskim rastom, za koji se tvrdi da je bezgraničan zbog 
tehnološkog progresa i dominacije usluga nad proizvodnjom materijalnih dobara, na 
žalost stvarni naučni temelji ekonomskog rasta su proizvodna funkcija i proizvodnja.

    Recesija se prvo dogodila ekonomijama koje su uništile realni sektor ili u kojima je 
realni sektor bio uglavnom u stranom vlasništvu - Irskoj, Baltičkim državama i 
Mađarskoj. Zaštita konkurencije je zaboravljena davanjem velikih subvencija bankama i 
finansijskim institucijama, a nacionalizacija delova finansijskog sistema više nije 
problem. Evropska centralna banka je prihvatila da deflacija može biti veća pretnja nego 
inflacija. Multinacionalne kompanije u cilju postizanja profita su već otišle u Kinu, 
potrošači se teše s jeftinim nisko kvalitetnim kineskim proizvodima, a gubitak radnih 
mesta u industriji je velikim delom zamenjen poslovima u sektoru usluga.

    Umesto da EU zahteva od svojih multinacionalnih kompanija koje su transferirao 
proizvodnju da i kod Kineza vode računa o osnovnim socijalnim standardima, ona im je 
dozvolila da unište temelje domaćih ekonomija, što znači proizvodnju nečeg realnog na 
račun finansijskih proizvoda. Evropa se ne može takmičiti sa nacijama koja ne 
osiguravaju slične nivoe socijalne zaštite. Bitka je unapred izgubljena sledećom greškom, 
u nastojanju da se pokuša Kina pobediti povećanjem efikasnosti.

    Preostao je postepeni ekonomski protekcionizam, zbog propusta u reakciji na migracije 
u proizvodnji. Neoliberalizam pretpostavlja ne samo da bi se državama trebalo upravljati 
kao kompanijama, nego i da se države ne bi trebale miješati u ekonomiju, jer tržište 
reguliše samo sebe. Ovaj problem distribucije je u temelju kapitalističkog sistema, koji je 

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti