Drustveni odnosi

      

Mnogi teoreticari iz oblasti socioloskih nauka (formlisti i funkcionalisti) su 

smatrali da je sociologija ustvari nauka o drustvenim relacijama – odnosima. 
Nema nijedne drustvene akcije odnosno drustvene djelatnosti bez drustvnog 
odnos, jer se drustvene akcije vrse na taj nacin sto se ljudi medjusobno povezuju 
ili nepovezuju, ali uticu jedni na druge, tako da su drustveni odnosi  ustvari nosioci 
smisla odredjene drustvene akcije, odnosno oni su osnov komunikacije medju 
ljudima i prenosioci kulture jednog drustva. Drustveni odnos se ne moze 
posmatrati kao izolovani odnos izmedju 2 aktera (pojedinci, drustvene grupe, 
drustveni sistemi i podsistemi) jer oni refleksije tog odnosa prenose u svaki 
naredni drustveni odnos koji uspostavljaju. 

Vrste drustvenih odnosa

1. Pozitivni i negativni, odnosno odnosi sAaglasnosti i antagonizma. 

Antagonisticki odnosi su nepomirljivi odnosi, kao npr. Odnosi izmedju 
najamnih radnika i  i kapitalista

2. Funkcionalni i disfunkcionalni odnosi, odnosi koji odrzavaju jednu 

drustvenu strukturu i odnosi koji tu strukturu dovode u pitanje (konfliktna 
teorija i funkcionalizam).

3. Jednostrani i bilateralni odnosi se razlikuju prema sposobnosti aktera da 

uticu jedni na druge sa jednakih osnova 

4. Komunitarni i socijetarni odnosi. To su odnosi koji su bazirani na Tenisovoj 

podjeli zajednice i drustva (to su primarni i sekundarni odnosi) sto znaci da 
su primarni odnosi direktni, intimni, oni su afektivni i angazuju licnost, dok 
su skundarni vjestacki, formalni, ispoljavaju se kroz direktnu i formalnu 
drustvenu kontrolu.

Najznacajniji drustveni odnosi su odnosi proizvodnje pri cemu tu kategoriju 
socioloski moramo posmatrati veoma siroko, od pukog rada do 
samostvaralacke ljudske prakse.  Odnosi proizvodnje su odnosi koje ljudi 
uspostavljaju u procesu razmijene materije sa okolinom pomocu rada. U 
takav tip odnosa ljudi stupaju nezavisno od svoje volje, a odnose 

proizvodnje odgovoaraju odredjenom stepenu razvitka proizvodnih snaga 
(Marks).

     Ludisticki odnosi – odnosi u igri, odnosno sama igra koja je vazna u 
procesu socijalizacije, odnosno u procesu uvodjenja u drustveni zivot. Sa 
druge strane igra mozee imati i kompezatorsku funkciju u odnosu na 
frustracije koje donosi drustveni zivot. Drustveni odnosi se mogu tumaciti 
na 2  nacina:

1. Drustveni sistemi, odnosno drustvena struktura utice na funkcionisanje 

drustvenih odnosa, utvrdjenih polozaja i uloga (Marks).

2. U drustvenim odnosima akteri usmijeravaju svoje akcije zahvaljujuci 

razumijevanju unutrasnjeg sadrzaja drustenih odnosa (Veber).

Obiljezje rada : ( SRDJAN )

Rad je osnovni vid covjekovog prilagodjavanja prirode svojim potrebama. Covjek 
nije jedino bice koje radi, odnosno koje preobrazava prirodu i prilagodjava svojim 
potrebama. Covjek prirodu prilagodjava posredno, dok zivotinje prilagodjavaju 
neposredno. Mijenjajuci i usavrsavajuci orudje za rad covjek razvija i usavrsava 
sebe. Progres ljudskog roda podrazumijeva i progres covjecanstva. Karakteristika 
ljudskog roda je sto se mijenja, usavrsava, razvija. Zbog toga je njegov rad 
dinamican za razliku od zivotinjskog koji je statican. Rad je unaprijed isplaniran sa 
jasnim ciljem. Marks, ljudski rad je svrsishodan, a zivotinjski nagonski. U radnom 
procesu razlikujemo osobu koja radi-subjekt i predmet rada-objekat. Izmedju 
subjekta i objekta su sredstva za rad. Zbog toga je rad osnovna covjekova 
djelatnost kojom on prilagodjava prirodu nekim svojim potrebama.

Mijenjajuci prirodu covjek mijenja sebe, stice znanja, razvija svoje psihicke i fizicke 
sposobnosti. Na taj nacin se formira ljudsko drustvo. Rad kao odnos covjeka 
prema prirodi je djelatnost a rad covjeka kao odnos prema sebi je samo djelatnost 
ili praksa.

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti