22). Akutno trovanje
Akutno je trovanje bolest izazvana otrovima tj. tvarima koje su strane ljudskom
organizmu, a unijete u ogranizam izazivaju poremećaj funkcijske i anatomske
strukture organa i organizma.
Podijela akutnih trovanja:
_
-namjerna: predoziranje u svrhu samoubojstva, ubojstva ili terorizam _
-slučajna: slučajna otrovanja, pogreške u doziranju ljekova _
-okolišna: hrana, otrovi biljaka i životinja _industrijska
Simptomi akutnog trovanja:
Simptomi ovise o tvari koja uzrokije trovanje. Nerijetko miris zraka može otkriti
vrstu otrova (benzin, benzol, aceton, alkohol, i sl.). Boja kože može ukazati na
vrstu otrova (npr. blijeda koža – trovanje olovom, crvena koža – trovanje CO,
cijanotična koža (modra,tamnoplava)- trovanje zagušljivcima, ikterična koža
(žuta,smeđa) – trovanje otrovnim gljivama, opekline po koži i slunicama uzrokuju
korozivne tvari i otrovi plikavci).
Akutna trovanja mogu uzrokovati poremećaj disanja, različite simptome vezane uz
poremećaj funkcije gastrointestinalnog sustava (proljev, povraćanje), poremećaj
stanja svijesti i naposljetku smrt.
Liječenje akutnog trovanja:
_
-reanimacija i početna stabilizacija bolesnika _
-dijagnoza vrste trovanja _
-nespecifično liječenje _
-specifično liječenje _
-suportivno liječenje
Reanimacija:
otrovanog započinje prema ABCD protokolu. Započinje otvaranjem i
održavanjem dišnog put (A-airway). Disanje (B-breathing) podrazumijeva
ventilaciju i zadovoljavajuću oksigenaciju pri čemu treba izbjegavati disanje „usta
na usta“ (koristiti ambu). Krvotok (C-circulation) podrazumijeva praćenje funkcije
srca i parametara cirkulacije (EKG, puls, mjerenje krvnog tlaka) i otvoranje
unutarvenskog puta. Utvrđivanje stupnja nesposobnosti (D-disability) izvodi se
procjenom stanja svijesti (GCS skala,Glasgow skala).
Ako je bolesnik u komi treba posumnjati na trovanje benzodijazepinima,
alkoholom, antidepresivima ili barbituratima. Nadalje, potrebno je provjeriti
zjenice i pokrete očiju (široke zjenice, uske zjenice, nereaktivne zjenice,
razrookost, ....).
Dijagnoza vrste trovanja:
započinje uzimanjem anamneze od otrovanog ili osobe
u njegovoj pratnji (Što je osoba uzela, kada, koliko i na koji način? Da li je osoba
konzumirala alkohol i koliko? Da li je osoba povraćala? Da li osoba boluje od kakve
bolesti? Da li je osoba ima poznate alergije? Da li postoji oproštajno pismo? Da li je
osoba trudna?)
Fizikalnim pregledom
može se pretpostaviti kojjom se tvari osoba pokušala
otrovati: zadah,hipertenzija,tahikardija, hipotenzija, bradikardija, konvulzije,
hipotermija....
Laboratorijskim testovima dokazuje se prisutstvo otrova u krvi i/ili urinu.
U nespecifično liječenje:
ubrajamo ispiranje želuca, primjenu medicinskog
ugljena, hemoperfuziju i hemodijalizu.
Specifično liječenje
podrazumijeva primjenu specifičnih antidota za otrov kojim se
osoba akutno otrovala.
Suportivno liječenje
podrazumijeva psihijatrijsku procjenu, prevenciju trovanja,
edukaciju, dvostruku provjeru lijeka prije uzimanja, rano prepoznavanje znakova
U toku šoka zbog neadekvatnog snabdjevanja ćelija kisikom, prisutna je hipoksija
tkiva koja dovodi do oštećenja mozga, bubrega, pluća, jetre, poremećaja
koagulacije krvi sa razvojem diseminovane inravaskularne koagulacije (DIK).
Organizam se protiv šoka brani pojačanom produkcijom i oslobađanjem
kateholamina (adrenalina), pojačanom potrošnjom kisika, ubrzanim srčanim
radom i vazokonstrikcijom (jedino kod septičkog šoka uslijed dejstva toksina
infektivnih noksi dominira vazodilatacija, pa je koža topla i ružičasta, dok je kod
ostalih oblika šoka hladna i znojava).
U kliničkoj slici šoka konstatuju se:
-Snižen krvni pritisak (hipotenzija).
-Ubrzan rad srca (tahikardija), rijetko bradikardija.
-Poremećaji svijesti (pospanost, sopor, koma).
-Smanjena diureza (oligurija, anurija).
-Blijedilo, hladna znojava koža, rijetko topla i crvena kao kod septičkog šoka
Terapija šoka
(ako je moguće) sastoji se u otklanjanju uzroka koji su doveli do
šoka. Kao prva mjera je hemodinamska stabilizacija bolesnika postizanjem
zadovoljavajućih vrijednosti pritiska krvi, odgovarajuća perfuzija tkiva, eliminacija
hipoksije primjenom kisika.
Položaj bolesnika u distributivnom i hipovolemijskom šoku je tzv. šok položaj s
uzdignutim nogama, zatim položaj na ravnoj površini kod dekompenzovanog
kardiogenog i distributivnog šoka i položaj s uzdignutim gornjim dijelom tijela kod
kompenzovanog kardiogenog šoka.
Od lijekova za otklanjanje hipotenzije primjenjuje se npr. dopamin i/ili dobutamin
u dozi od 2-10 µg/kg/min., kod hipovolemije nadoknađuju se tekućine s
dodatkom, npr. soli. Ringer laktat 500-1.500 ml i više uz poseban oprez kod
kardiogenog šoka zbog dodatnog opterećenja srca može se unijeti tekućinama.
Kod utvrđene acidoze aplicira se otopina natrij-bikarbonata, ali prethodno dobro
odvagati njegovu primjenu, jer postoji opasnost od mogućih sporednih efekata
promijenjenog acidobaznog statusa.
25.) Prijelomi i iščašenja
Do uganuća zgloba dolazi kada se sveze koje drže zglob istegnu ili oštete, a do
iščašenja kada se sveze oštete a kosti u zglobu pomaknu («izlete» iz zgloba) i
ostanu u nepravilnom položaju.
Do prijeloma kosti ili frakture (djelomični ili potpuni prekid kontinuiteta kosti)
dolazi zbog djelovanja izravne ili neizravne sile na kost.
Kod prijeloma kosti često nastaju i ozljede pojedinih struktura u okolini koštanih
ulomaka :
1. Ozljeda kože iznad mjesta prijeloma - prema stanju kože iznad mjesta prijeloma
razlikujemo:
Otvoreni ili komplicirani prijelom
- ako je koža ozlijeđena iznad prijeloma,
pa je moguća infekcija mjesta prijeloma. Rana na koži obično je izazvana
izravnom silom ili je koštani ulomak probio kožu.
Zatvoreni ili jednostavni prijelom
- onaj kod kojeg koža nije ozlijeđena, pa
nema opasnosti od infekcije.
2. Nagnječenje mišića, razderotine zglobnih sveza i čahure, prvenstveno kod
prijeloma u blizini zgloba.
3. Oštećenje velikih krvnih žila bilo izravnim djelovanjem sile kod nastanka
prijeloma ili zbog pritiska koštanog ulomka. Koštani ulomak može djelomično ili
potpuno prekinuti krvnu žilu i prouzročiti krvarenje različitog intenziteta ili
dovesti do nastanka krvnog podljeva.
4.Oštećenja živaca zbog pritiska koštanog ulomka ili pak potpuni prekid živca.
5. Ozljede tetiva – sveza koje održavaju kosti u zglobu
Obično se postavlja gips (u današnje vrijeme i neki drugi materijali sličnih ili boljih
osobina).
Za imobilizaciju nekih nepomičnih ozljeda se može rabiti udlaga.
26)Akutni abdomen
Akutni abdomen označava stanje izazvano ozljedom ili akutnom bolešću jednog
organa trbušne šupljine koje zahtjeva hitnu i neodgodivu operaciju.
Uzroci (etiologija):
1. Ozljede abdomena
2. Akutni apendicitis (upala slijepog crijeva)
3. Perforirani gastroduodenalni ulkus (prsnuće čira na želucu ili dvanaesniku)
4. Perforacija divertikula ili crijevnih ulceracija (prsnuće crijeva ,njihovih bočnih
proširenja ili čireva na crijevima)
5. Ileus (prestanak protoka crijevnog sadržaja) itd.
Nastanak i način razvoja bolesti (patogeneza):
1. Upala (peritonitis-upala potrbušnice)
2. Opstrukcija (začepljenje9 crijeva
3. Intraabdominalno krvarenje
Klinička slika (glavni simptomi koji upučuju na akutni abdomen su):
1. Bolovi u trbuhu (to je glavni znak akutnog abdomena i bol u trbuhu se zbrinjava
kao da je akutni abdomen dok se ne dokaže suprotno)
2. Bolovi se pojačavaju na pritisak trbuha
