SVOJINA
Je jedan od najvažnijih isnstituta kako prava tako i imovine, i jedna je od najosjetljivijih tema
građanskog prava. Pojavljuje se u svim porama života jednog pojedinca. Vezana je za status
pojedinca kao što je nasleđivanje, status radnih odnosa ... i direktno je uticala na razvoj pojedinca i
društva. Možemo ju posmatrati i kao pravni i kao ekonomsku kategoriju. U ekonomskom smislu
svojina podrazumijeva prisvajanje materijalnih dobara u cilju zadovoljavanja ljudskih i društvenih
potreba. U pravnom smislu podrazumijeva potpuno pravno rasploaganje imovinom, znači apsolutno
pravo koje titularu svojine omogućava da slobodno sa njom raspolaže. Znači da vlasnik imovine može
da sa svojinom uradi sve, osim onoga što nije zabranjeno. Istorijski se svojina kretala od lične do
kolektivne svojine a zavisilo je od stepena razvoja društva. Razlikujemo više formalno-pravnih oblika
svojine:
1. LIČNA svojina – odpočetka stvaranja ljudske civilizacije lična svojina je pripadala pojedincu i
služila je za zadovoljavanje njegovih ličnih potreba. Postoji u svim fazama ljudske civilizacije
2. PRIVATNA svojina – nastala je u početku svaranja ljudske civilizacije. Kada je lična svojina
poslužila za ubiranje profita nastala je privatna svojina. Cilj joj je sticanje zarade koja pripada
pojedincu (bilo fiz. ili prav.licu). Znači da je osnovna razlika između lične i privatne svojine
zapravo profit.
3. DRŽAVNA svojina – javlja se početkom 19.v i postoji i danas. Ovdje je titular prava svojine
država. Upravljanje državnom svojinom vrše organi države. Postaje je dominantan oblik
svojine u ratnom i poratnom periodu.
4. UTOPIJSKA svojina – je društvena svojina, što podrazumijeva da niko nije nosilac prava
svojine, nego je to društvo ( u doba socijalizma)
5. ZADRUŽNA svojina – nosioci svojine su zadrugari( i fiz.i prav.lica), a članovi zadruge
upravljaju tom imovinom (javlja se u privredi). Zadruga se formira udruženjem i ovaj oblik se
javio u ranom socijalizmu. Ovaj vid svojine nije zaživio i opstao iz razloga što se ljudi teško
odriču svoje imovine i odlučuju na udruživanje.
6. SUSVOJINA – Imovina je određena i odrediva. Podrazumijeva da svaki vlasnik ima vlasništvo
na zajedničkoj stvari, i da tačno može odrediti svoj dio, i da sam može sa njim raspolagati, što
znači da ga može otuđiti, uništiti ili prodati ali da prvo mora ponuditi ostale suvlasnike na toj
svari.
7. ZAJEDNIČKA svojina – predstavlja pravo više lica na istoj stvari. Dijelovite stvari nisu odredivi,
pa vlasnik ne može da otuđi svoj dio, znači da ne može otuđiti, prodati ili uništiti zajedničku
stvar, a dobit od te stvari se dijeli na jednake dijelove.
8. ETAŽNA svojina – predstavlja svojinu pojedinca na dijelu zgrade. Ovaj oblik je na značaju
dobio 90-ih godina. Etažni vlasnici imaju u svojoj ličnoj svojini dio zgrade i zajednički dio sa
ostalim suvlasnicima zgrade.
RAD, SREDSTVA ZA RAD I SLOBODNO PRIVREĐIVANJE
Rad je uslov nastanka i opstanka ljudske civilizacije. Rad je svjesna ljudska aktivnost koja služi za
zadovoljavanje ličnih i kolektivnih potreba, i isključivo je vezan za čovijeka. Razvoj rada ima svoje
faze, od razvoja zemljoradnje do idustrijske revolucije dovelo do pojave kapitalističkog oblika
proizvodnje. Karakteristika je da su sredstva za radu ličnoj svojini vlasnika na kojoj radi najamna
snaga a vlasnik sredstava za rad ubire prihod. Kao suprotnost ovom načinu proizvodnje javlja se
komunistički način proizvodnje po kome niko nema vlasništvo na sredstvima za rad , svi rade i svi
dijele profit. U ovoj borbi pobijedio je kapitalistički oblik proizvodnje koji je doveo do modernog
načina proizvodnje koja je dovela do privratnae svojine, slobodnog tržišta i kapitala ( vladaju zakoni
ponude i potražnje)
ORGANIZOVANJE PRIVREDE I UDRUŽIVANJE
Samo organizovanje predstavlja jedan od najvažnijih segmenata društva kome se posvećuje velika
pažnja. Ni jedna država nemože da računa na dugovječnost ukoliko joj nije privreda dobro
organizovana. Da bi organizacija ispunila svoju ulogu u društvu moraju biti postojati sledeći elementi:
-
Grupa ljudi koji predstavljaju jednu cjelinu
-
Ostvarivanje određenih ciljeva i zadataka
-
Postojanje sredstava za rad
-
Organizacija.
Najčešći oblik organizovanja u privredi su preduzeća, kojimma je osnovni zadatak sticanje dobiti.
VRSTE PREDUZEĆA
Najčešći oblik preduzeća su privredna ili trgovačka društva. To su udruženja u koja se udružuju
trgovci (fiz.i prav.lica) radi lakšeg ostvarivanja profita. Udruženja se mogu podijeliti na društvo lica i
društvo kapitala. Razlika između ova dva društva je u licu udruživanja.
Društvo lica su preduzeća čiji su nosioci lica. Ortačko društvo je je udruženje fizičkih i pravnih lica u
kojima dva ili više lica ravnopravno se udružuju, upravljaju društvom i dijele dobit. Komanditno
društvo je takvo društvo u kome postoje dvije vrste lica koja se udružuju: komplementari
(odgovaraju cjelokupnom imovinom) i komanditori ( odgovaraju samo do visine svoga uloga).
Društvo kapitala podrazumijeva udtuživanje kapitala, robe. Akcionarsko društvo je takav vid
udruživanja gdje kompletna vrijednost kapitala je pretvorena u akcije koje imaju svoju vrijednost i sa
njima se nastupa na berzi putem koje se trguje (kupuje i prodaje). Drgi vid su društva sa ograničenom
odgovornosti. Javna preduzeća su preduzeća čiji jeoslodavac država. Mogu biti osnovana za sticanje
dobiti ali najčešće su osnovana za zadovoljavanje društvenih potreba . Njima upravljaju lica koje
potavlja država (vlada). Javna preduzeća su pokazatelji stabilnosti jednog društva. Korporacije su
složena državna preduzeća. Nastaju udruživanje ili kupovinom preduzeća iz različite djelatnosti, koji
su povezani preko proizvodnje. Korporacije obuhvataju veliki broj ljudi i kapitala, a njima upravljaju
menadžeri. Holdinzi predstavljaju najkrupniji oblik udruživanja.
MENADŽMENT
Menadžment predstavlja sposobnost obavljanja posla preko drugih. Lice koje vrši funkciju
menadžera u jednom preduzeću mora biti stručnjak iz svoje oblasti, može a i ne mora biti zaposlen u
njemu. Menadžment je upravljačka grupa ljudi u jednom preduzeću, a organizuje se i u profitnim i u
neprofitnim organizacijama. Proizvod je 20.v, a razlog za nastanak je ukrupnjavanje tržita
formiranjem multinacionalnih kompanija. Svaki menadžer je stručnjak iz neke oblasti a svoje ciljeve
ostvaruje ili u preduzeći ili van njega.
