Duško Radović
Dusan Radovic - Poezija
Rođen je 29.novembra 1922. godine u Nišu. Bio je glavni urednik “Pionirskih novina”,
urednik Programa za decu Radio-Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd,
urednik lista “Poletarac”, novinar “Borbe” i od 1975. godine bio je urednik Studija B. Umro
je 16. avgusta 1984. godine u Beogradu. Poznatija dela: Kapetan Džon Piplfoks (1953), radio-
igra; Poštovana deco (1954), pesme; Smešne reči (1961), pesme; Pričam ti priču (1963),
pesme i priče; Na slovo, na slovo (1963-1965), televizijska serija; Če, tragedija koja traje
(1969. sa M. Bećkovićem), poema; Vukova azbuka (1971), pesme; Zoološki vrt (1972),
pesme; Beograde, dobro jutro 1 (1977), aforizmi; Beograde, Dobro jutro 2 (1981),aforizmi;
Ponedeljak, Utorak, Sreda, Četvrtak (1983), poezija i proza za decu u četiri knjige; Beograde,
dobro jutro 3 (1984), aforizmi. Dela ovog autora prevođena su na sve značajnije svetske
jezike. Radović je dobitnik naših najuglednijih nagrada: Neven, Mlado pokolenje, Nagrade
zmajevih dečjih igara, Nagrade sterijinog pozorja, Sedmojulske nagrade, kao i diplome
Međunarodne organizacije za dečju književnost Hans Kristijan Andersen.
Duško Radović
(1922-1984)
Rođen je 1922. godine u Nišu. Bio je glavni urednik "Pionirskih novina", urednik Programa
za decu Radio-Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista
"
Poletarac
", novinar "
Borbe
" i od 1975. godine bio je urednik Studija B. Umro je 1984.
godine u Beogradu.
Poznatija dela:
Kapetan Džon Piplfoks
(1953), radio-igra;
Poštovana deco
(1954), pesme;
Smešne reči
(1961), pesme;
Pričam ti priču
(1963), pesme i priče;
Na slovo, na slovo
(1963-
1965), televizijska serija;
Če, tragedija koja traje
(1969. sa M. Bećkovićem), poema;
Vukova
azbuka
(1971), pesme;
Zoološki vrt
Ponedeljak, Utorak, Sreda, Četvrtak
(1983), poezija
i proza za decu u četiri knjige;
Beograde, dobro jutro 3
(1984), aforizmi.
Dela ovog autora prevođena su na sve značajnije svetske jezike. Radović je dobitnik naših
najuglednijih nagrada:
Neven, Mlado pokolenje, Nagrade zmajevih dečjih igara, Nagrade
sterijinog pozorja, Sedmojulske nagrade,
kao i diplome Međunarodne organizacije za dečju
književnost
Hans Kristijan Andersen
.
Dušan Radović
ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU
PREDGOVOR
Mislim da je ovo pravi trenutak za antologiju. Za nekoliko generacija pesnika za decu ovo je prilika da
svedemo račune i vidimo šta smo uradili. Većina pesnika rekla je što je imala da kaže. Oni najmlađi
nisu, ali na njihovu antologiju treba čekati još dvadesetak godina. Jedan od najmlađih, Ljubivoje
Ršumović, zastupljen je sa najviše pesama. Jedan ciklus poezije za decu završen je, i to slavno. Od
Zmaja do Ršumovića.
Novi ciklus počeće od Ršumovića a završiće se sa pesnicima koji još nisu rođeni. Vlada Stojiljković,
Vladimir Andrić, Slavica Jovanović, Mošo Odalović, Đuro Damjanović biće stari kao Tartalja ili bar kao
ja.
Šta se u međuvremenu dogodilo?
Stekli smo nova životna i književna iskustva. Religiozne predstave o deci nisu izdržale sva iskušenja II
svetskog rata. Poginulo je nekoliko miliona nedužne dece. Deca više nisu tako mala i bezazlena.
Psihologija je ukinula podelu na dobru i lošu decu. Loša deca su rehabilitovana okolnostima pod
kojima su se razvijala. Počeli smo više da brinemo o lošoj nego o dobroj deci. Sve se moglo objasniti.
Nekada su poeziju za decu pisala dobra deca i dobri đaci. Posle rata su loša deca i loši đaci postali i
pesnici za decu. Oni imaju drukčija iskustva nego dobra deca. Ponižavali su ih i vređali, u školi a zatim
i u porodici. Oni poeziju za decu shvataju kao rehabilitaciju svog detinjstva. U njihovim pesmama
nema sentimentalnosti, ima jetke pameti. Nema lirike, ima realnih slika života, novih osećanja i
raspoloženja. Poezija za decu je postala pametnija a sredstva te pameti su ironija, parodija, sarkazam,
cinizam. To su novi, veoma važni atributi ove poezije. Samo sa ovim atributima ona je i mogla postati
prava poezija. I poezija za decu je morala da poraste. Savremena deca više vide i čuju nego
prethodna. Sa njima se više ne može tako naivno razgovarati kao nekad. Zato i pesnici za decu više ne
zaslađuju detinjstvo, već ga brane od sladunjavosti i laži. Detinjstvo više nije ograđeno tolikim
zabranama i ogradama. Dečja poezija čini lakšim ne baš lak život dece. Ona traži formule koje
odgovaraju ovom vremenu, imena za nova iskustva i saznanja. Ona ima mnogo više duha i humora,
mnogo više neobičnih prizora. Dečja poezija se razgranala u mnogo različitih pravaca. Stigli su novi
ljudi, sa drukčijim životnim i pesničkim iskustvom, i tome se možemo samo radovati. Naša poezija je
postala raznovrsnija po idejama i postupku. Nekada je bila jednolična, u okvirima pretpostavki kakva
treba da bude poezija za decu. Razvila se bogatija kombinatorika, promenili su se ritam, akcenti,
sadržaj, rečnik, metrika, pristup poeziji za decu.
Umetnost nije nagrada za dobru decu.
Nije sve i ne može biti bezazleno i čedno ni kod dece. I ona imaju različita iskustva sa svetom i
ljudima. Sa novim literarnim iskustvima dečja poezija je postala zanimljiva i za odrasle. Postala je
prava narodna poezija koju čitaju i mladi i stari.
Prema mišljenju slučajnih i profesionalnih kritičara i teoretičara, stanje u našoj poeziji za decu je
idilično. Nema loših knjiga i nedarovitih pesnika. Čak nema ni mnogo razlika među pojedinim
pesnicima. A kad antologičar krene da traži dobre pesme, suoči se sa mnogo knjiga bez dobrih
pesama i shvati da su pojedini pesnici neuporedivo darovitiji nego neki drugi i da se ne mogu meriti ni
u čemu. Ne može se razumeti zašto su te knjige objavljene niti se može snaći među silnim pohvalama.
Loši pesnici više vole knjige nego pesme. Napunili su mnogo knjiga lošim pesmama — i hvale se ne
pesmama već knjigama.
Braniti ugled i dostojanstvo literature za decu, to pre svega znači razlikovati dobro i loše. A treba
umeti i hteti razlikovati ono što je dobro i uspešno od onog što je prazno i jalovo. Neki ne umeju, a
neki neće time da se bave. Neki zaista ne znaju a neki znaju ali imaju obzira prema lošim piscima,
plaše se da ih ne uvrede i ne naljute. Pesnici za decu i mnogi kritičari poezije za decu moraju prihvatiti
činjenicu da među pesnicima i pesnicima ima velikih razlika. Žalosna je činjenica da i najslabiji pesnici
za decu dobijaju pohvale i nagrade kao i najbolji.
Dobre pesme ne razlikuju se toliko koliko načelna shvatanja poezije. Dobra, uspela pesma brani sebe,
svojom invencijom i inteligencijom, ukusom i kulturom pevanja. Dobra pesma je pesma s merom.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti