ALFA Univerzitet Beograd

Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za 
rukovodeće kadrove u Novom Sadu

Privredno pravo

-

Seminarki rad

 -

Dužnost direktora da postupa u okviru svojih ovlašćenja

  

                                                  

  

             

   

Profesor                                                                                Student

Profesor dr Draško Bosanac                                              Ana Radosavčević I 208/2011 

  

                                       Čačak, april 2012.

Opšte dužnosti direktora

S A D R Ž A J

 

 

:

  

Uvod

………………………………………………………………...…………………...………..3

Opšte dužnosti direktora: CA 2006, deo 10

………………………..…………………………...3

Opšte napomene o direktoru

………………………….…………………………………………7

       Opis posla………………………………………………………………………………………………7

       Bitna obeležja i karakteristike………………………………………………………………………….8

Funkcije direktora

……………………………………………………………………………….8

Dužnosti direktora prema privrednom društvu

……………………………………………….9

       Dužnost lojalnosti……………………………………………………………………………………..9

       Dužnost izbegavanja sukoba interesa………………………………………………………………...10

       Dužnost poštovanja zabrane konkurencije……………………………………………………………10

       Dužnost čuvanja poslovne tajne………………………………………………………………………10

Ugovor o radu direktora

……………………………………………………………………….10

Ugovor o međusobnim pravima, obavezama i odgovornostima

……………………… …….11

Pojam zastupanja

…………………………………………………………………………… …11

       Zakonsko zastupanje……………………………………………………………………………… …11

       Predstavljenje…………………………………………………………………………………………12

Vođenje poslovnog društvga

…………………………………………………………………...12

Direktor javnog preduzeća

……………………………………………………………………..12

Međuljudski odnosti

……………………………………………………………………………13

Zaključak

……………………………………………………………………………………….13

      

2

background image

Opšte dužnosti direktora

glasa postojeće većine akcionara može biti pod negativnim uticajem. Iako većina 
akcionara ili drugih zainteresovanih strana   nemaju pravo svojine da bi sprečili 
dalju raspodelu akcija, ipak su akcionari ovlašćeni da zahtevaju da se ovlašćenja 
sprovode u okviru zakona.

Postoji tenzija između dužnosti zasnovanih na najboljim namerama sa jedne 

strane,   i   doktrine   korisnih   ciljeva   na   drugoj   strani.   Te   tenzije   se   pokazuju   u 
ograničavanju autoriteta direktora čak iako su njihove akcije izvođene u skladu sa 
onim što oni u najboljoj nameri misle da su prioritetni interesi kompanije. Ako se 
ovlašćenja   sprovode   prvenstveno   za   neki   štetni   cilj   direktori   su   krivi   za 
zloupotrebu moći i njihovo delovanje može biti prekinuto. Prema tome, na primer, 
iako direktori mogu verovati da je najbolji interes kompanije da se odbrani od 
preuzimanja preko podele akcija akcionarima kojima veruju da će odbiti ponudu, 
to će verovatno biti posmatrano kao neprikladna primena ovlašćenja u raspodeli 
akcija,   pošto   mu   je   prvobitno   povereno   da   uvećava   kapital:   ne   da   povećava 
glasačka   prava   određenih   akcionara   zbog   nekih   štetnih   ciljeva.   Kao   što   je 
naglašeno od strane Wilson J u Whitehouse v Chalton Hotel Pty (1987), nije deo 
funkcije direktora da favorizuje jednog akcionara ili  grupu akcionara vršenjem 
poverenih ovlašćenja u vezi raspodele akcija u cilju razvodnjavanja glasačke moći 
povezane   sa   izdavanjem   akcija   koje   poseduje   neki   drugi   akcionar   ili   grupa 
akcionara. 

Relativno moderno i autoritativno viđenje pristupa doktrini korisnih ciljeva 

razvijeno je do strane Lorda Wilberforce u odluci tajnog saveta u Howard Smith 
Ltd v Ampol Petroleum Ltd. Dva akcionara, Ampol Ltd i njemu bliska kompanija 
„Bulkships“ držali su 55 % akcija u R W Miler (Holdings) Ltd. Ampol i Howard 
Smith   napravili   su   ponudu   o   rivalskom   preuzimanju   Millera.   Dajući   prednost 
kasnijoj ponudi zato što je velikodušnija od Ampolove i zato što su verovali da će 
dugoročno   posmatrano   kompanija   biti   sigurnija   u   njegovim   rukama,   Millerovi 
direktori   su   izdali   akcije   Howard   Smithu   što   je   imalo   efekat   razvodnjavanja 
Ampolovih akcija sa 55 na 36 % procenata. Ampol je tražio da se raspodela akcija 
proglasi nevaljanom kao izraz neprikladnog vršenja ovlašćenja. Direktori su se 
branili time da je raspodela napravljena prvenstveno zbog toga da bi se pribavio 
preko potreban kapital za kompaniju.

Kako u prvostepenom postupku tako i na apelacionom prihvaćeno je da 

direktori nisu bili motivisani svojim interesima. Međutim, smatralo se da raspodela 
akcija nije napravljena da zadovolji Millerovu potrebu za novim kapitalom već da 
uništi Ampolovo većinsko vlasništvo nad akcijama u kompaniji. Emisija akcija je 
prema tome nevaljana. 

Lord Wilberforce je zauzeo stanovište   da kada se traži primena posebnog 

ovlašćenja, određivanje da li je ovo ovlašćenje primenjeno za neopravdan cilj je 
dvostruk proces. 

      

4

Opšte dužnosti direktora

Prvo,   neophodno   je   razmotriti   ovlašćenje   kako   bi   se   ustanovila   njegova 

priroda i granice njegove primene. Drugi, suštinski razlog zbog kojeg primenjena 
ovlašćenja   treba   da   budu   izučavana   jeste   određivanje   da   li   je   konkretan   cilj 
prikladan ili ne. Sud će sigurno ukazati poverenje najboljim namerama direktora, 
ako se utvrdi da one postoje, uvažavaće njihove procene kao pitanja menadžmenta; 
u tom slučaju zaključak koji se nameće biće na strani široke linije poštenja na kojoj 
će slučaj pasti. Na činjenicama ovog slučaja Tajni savet je zaključio da:

Pošto   je   ustanovljeno   da   direktori,   unutar   svojih   upravljačkih   ovlašćenja 

mogu   donositi   odluke   protivne   željama   većine   akcionara   i   da   zaista   većina 
akcionara ne može da kontroliše direktore u primeni ovih ovlašćenja, onda mora 
biti   nezakonito   za   direktore   da   koriste   poverena   ovlašćenja   nad   akcijama   u 
kompaniji čisto u cilju uništavanja postojeće većine ili stvaranja nove većine koja 
ranije nije postojala. Kada bi tako radili, to bi uticalo na one elemente zakona 
kompanija koji su izdvojeni i postavljeni protiv njihovih ovlašćenja.

Prema tome, nisu zadovoljni samo svojim delovanjem u skladu sa onim za 

šta veruju da su najbolji interesi kompanije sve dok, takođe, mogu smestiti  svoje 
delovanje u okvire ovlašćenja koja su im poverena.

U suštini, odluka u Howard Smithu počiva na tome da tamo gde direktori 

primenjuju   ovlašćenja   sa   pomešanim   motivima,   sud   će   tražiti   određivanje 
osnovnog cilja njihovog ponašanja. Ukoliko se ustanovi da je ono neprikladno, 
primenjena ovlašćenja će biti poništena. Kao što je navedeno u odeljku 11, članovi 
se   takođe   mogu   pismenom   molbom   obratiti   sudu   po   članu   994,   a   na   osnovu 
neprikladne   upotrebe   moći,   što   doprinosi   nepoštenom   i   pristrasnom   ponašanju. 
Howard Smith ne bi trebalo da bude posmatran kao posed na kome će direktori 
samo legitimno primenjivati ovlašćenje da izdaju akcije kako bi dobili dodadni 
kapital. Niti bi trebalo jednostavno podleći apsolutnoj zabrani na emisiju akcija od 
strane direktora, da bi se promenio balans kontrole u kompaniji. U skladu sa ovim, 
visoki sud Australije je objavio da ovlašćenje emisije akcija mora biti primenjivano 
u svim slučajevima uvećanja kapitala, koji se koristi za ciljeve dobrobiti kompanije 
u celini, a ne u cilju uzimanja kontrole nad kompanijom u rukama samih direktora 
ili njihovih prijatelja.

Ako su kompanija a i kompanija b poslovni konkurenti, a kompanija a traži 

veliki deo akcija u kompaniji b sa ciljem usporenja njenog rasta, što će umanjiti 
njenu konkurentnost, ja bih mislio da će direktori kampanije b doći do iskrenog 
zakljućka   da   je   suprotno   najboljim   interesima   kompanije   b   kompaniji   a   da 
sprovede svoj cilj... Ako prema tome direktori kompanije b nastave dalju emisiju 
akcija kako bi uspostavili svoju kontrolu nad kompanijom b u cilju odbrane od 
planova kompanije a i zadržavanja konkurentnosti na tržištu, ja ne vidim zašto to 
ne bi bilo perfektno prikladna primena poverenih ovlašćenja direktora kompanije 
b. Cilj nije zadržati kontrolu kao takvu već zaštititi kompaniju b od nemoćnog i 

      

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti