doi:10.5559/di.21.4.02
E-ZDRAVSTVO – UNAPREENJE
ZDRAVSTVENOGA SUSTAVA
PRIMJENOM INFORMACIJSKE
I KOMUNIKACIJSKE
TEHNOLOGIJE
Rajko OSTOJIĆ
Medicinski fakultet, Zagreb
Vlatka BILAS, Sanja FRANC
Ekonomski fakultet, Zagreb
UDK: 614.2(497.5):004.738.5
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 10. 6. 2012.
U suvremenim uvjetima življenja informacijska i komunikacijska
tehnologija omogućuju brži i jednostavniji pristup zdravstvenoj
zaštiti te prevladavanje jaza između prostorne i vremenske
udaljenosti, čime je pružanje usluga uvelike pojednostavnjeno.
Sve navedeno upućuje na velik potencijal e-zdravstva u buduć-
nosti, štoviše, ono će postati imperativ modernoga društva.
Kvalitetan, dobro organiziran i efikasan zdravstveni sustav koji
potiče inovacije kao što je e-zdravstvo donosi koristi pojedincu,
ali i čitavom društvu i ekonomiji. U radu se utvrđuju prednosti,
nedostaci i zapreke praksi e-zdravstva u zemljama članicama
Europske unije i u Hrvatskoj, a s obzirom na potencijal koji
e-zdravstvo ima i može imati u unapređenju sustava zdravstva.
Provedeno je i kvalitativno istraživanje metodom polustruk-
turiranih intervjua od lipnja do listopada 2011. godine, koje je
obuhvatilo 49 ispitanika. U Hrvatskoj postoje razni modeli
informatizacije zdravstva što umanjuje transparentnost i efikas-
nost cjelokupnoga procesa i u konačnici rezultate prakse
e-zdravstva u funkciji unapređenja sustava zdravstva i po-
boljšanja zdravlja. U radu su identificirani čimbenici o kojima
ovisi uspješnost funkcioniranja e-zdravstva, što omogućuje
razvoj sustavne, uspješne i održive strategije razvoja
e-zdravstva u Hrvatskoj, koja je nužna.
Ključne riječi: e-zdravstvo, Europska unija, Republika Hrvatska
Rajko Ostojić, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Šalata 3, 10 000 Zagreb, Hrvatska.
E-mail: rajko.ostojic
@
gmail.com
843
UVOD
Ključni dio koncepta e-zdravstva jest pouzdano stvaranje, ob-
radba i razmjena informacija u uvjetima brzih promjena i tur-
bulentnog okruženja. Pri tome se naglasak pomiče s tehnolo-
gije na ljude, procese i usluge usmjerene k očuvanju i posti-
zanju zdravlja (Rodrigues, 2003.). E-zdravstvo uključuje slje-
deće međupovezane kategorije (Callens, 2010.): informacijske
sustave za klinički rad i kućnu njegu, personalizirane zdrav-
stvene sustave i usluge za prostorno udaljene pacijente, inte-
grirane regionalne i nacionalne zdravstveno-informacijske mre-
že, uporabu ostalih sustava potpore (poput sustava naplaći-
vanja i slično). Nadalje, primjena e-zdravstva ne može se pro-
vesti izdvojeno od ostalih usluga zdravstvenoga sustava, pa
je potrebna integriranost svih usluga i procesa (Jones i sur.,
2007.), ali i interdisciplinarna suradnja timova ljudi zaduže-
nih za planiranje, razvoj, primjenu i njihovo djelovanje.
Tako, primjerice, uporabom e-recepata, jednom od apli-
kacija e-zdravstva, pacijentima se olakšava dobivanje lijeko-
va, a liječnicima primarne zdravstvene zaštite smanjuje broj
posjeta u ordinaciji. Uz to se smanjuju troškovi ispisa na pa-
piru te pojednostavnjuju manipulacije receptima. Samo na
smanjenju utroška papira mogu se postići velike uštede (Gell
i sur., 2000.). Povezani informatički sustavi davatelja zdrav-
stvenih usluga mogu pridonijeti sprečavanju nepotrebnih me-
dicinskih postupaka, sa značajnom prednosti za pacijente, a
uz smanjenje troškova (Juffernburch, 2010.). E-zdravstvo mo-
že izravno koristiti pacijentima poboljšavajući kvalitetu njege,
poboljšavanjem pristupa medicinskim uslugama i poticanjem
samostalnoga življenja starijih i kronično bolesnih osoba (De-
legation of the European Union, 2011.). E-zdravstvo može biti
korisno s aspekta smanjivanja financijskoga pritiska, poveća-
vajući produktivnost zdravstvenoga sektora i osiguranjem bo-
ljih rezultata s manje uloženih resursa (Commission of the Eu-
ropean Communities, 2004.).
Kao primjeri najčešćih izazova koji stoje pred praksom i
daljnjim razvojem e-zdravstva mogu se izdvojiti (Stroetmann
i sur., 2011.):
• nedovoljna informiranost državnih uprava i zdravstvenih
vlasti o potencijalnim koristima šire primjene informacij-
ske i komunikacijske tehnologije u zdravstvenom sektoru
i ostalim sektorima
• manjak standardizacije
• nedostatak dosljednosti prilikom provođenja donesenih
planova i inicijativa
• nedostatak uključenosti medicinskih stručnjaka, kao i onih
za IKT, pacijenata i ostalih sudionika zdravstvenoga susta-
va u razvoj e-zdravstva
844
kim sustavima (primjerice, registri u državnoj upravi, razmjena
informacija za znanstvene potrebe, EU sustavi i inicijative…).
Odluka o financiranju razvoja primjene e-zdravstva mo-
ra se temeljiti na cilju modernizacije zdravstvenoga sustava i
postavljanju prioriteta te izboru optimalne investicije na te-
melju procjene potencijalnih koristi i troškova (Dobrev i sur.,
2008.). Nadalje, financiranje e-zdravstva mora biti održivo.
Paket financiranja mora pokriti čitav životni ciklus projekta te
se eventualni problemi financiranja moraju unaprijed pred-
vidjeti i ponuditi prikladna rješenja. Ulaganje u e-zdravstvo
podrazumijeva tri zasebna područja ulaganja, od kojih je sva-
ko zaseban izazov financiranja (Dobrev i sur., 2008.): (1) ra-
zvoj i priprema e-zdravstva, (2) aktivnosti nabave i primjene,
(3) upravljanje e-zdravstvom i pokrivanje troškova poslovanja.
Mogući izvori financiranja e-zdravstva jesu: ulaganja i sub-
vencije države, regionalni fondovi, privatni ulagači, regional-
ne, odnosno međunarodne, investicijske banke te međunarod-
ne institucije, kao što su Svjetska zdravstvena organizacija,
Svjetska banka i druge.
Što se tiče EU-a, iako svaka zemlja članica samostalno ure-
đuje vlastiti zdravstveni sustav, EU surađuje i pomaže nacio-
nalnim vlastima oko mobilnosti pacijenata, usklađivanja i
internoga povezivanja informacijskih i zdravstvenih sustava,
infrastrukture, usvajanja inovativnih tehnologija te rješavanja
zakonskih pitanja (Delegation of the European Union, 2011.).
Poticanje e-zdravstva pridonijelo je stvaranju nove industrije
nazvane "industrijom e-zdravstva", koja može postati treća
najveća industrija u zdravstvenom sektoru s prihodima veći-
ma od 11 milijardi eura (ili oko 5% ukupnoga proračuna za
zdravstvo) (Commission of the European Communities,
2004.). Konačni je cilj stvoriti europsko područje e-zdravstva
(engl.
European e-Health Area
) koje će biti okvir zajedničkoga
djelovanja i sinergije u e-zdravstvu i osigurati povoljno okru-
ženje za njegov daljnji razvoj i širenje.
Dostupna istraživanja pokazuju da su, među zemljama čla-
nicama EU-a, Danska, Nizozemska, Finska, Švedska i Velika
Britanija najuspješnije u e-zdravstvu, dok je u zemljama po-
put Grčke, Latvije, Litve, Poljske i Rumunjske primjena infor-
macijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u zdravstvu na vr-
lo niskoj razini, što vodi ka zaključku da ni e-zdravstvo nije
uvriježena praksa (European Commission, 2007.).
Razvoj e-zdravstva dio je strategije razvoja EU-a nazva-
ne "eEuropa". Europska je komisija 2004. godine donijela tzv.
Akcijski plan e-zdravstva kako bi unaprijedila usluge e-zdrav-
stva i razmjenu informacija na internetu i povezanih tehno-
logija. Tri su ključna područja obuhvaćena planom (Commis-
sion of the European Communities, 2004.):
846
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 21 (2012),
BR. 4 (118),
STR. 843-862
OSTOJIĆ, R., BILAS, V.,
FRANC, S.:
E-ZDRAVSTVO...
1. Rješavanje zajedničkih izazova koji uključuju: poticanje
tijela zaduženih za zdravstveni sektor na poduzimanje
konkretnih i koordiniranih akcija; razvijanje interopera-
bilnosti zdravstveno-informacijskih sustava; mobilnost
pacijenata i profesionalaca; poboljšanje infrastrukture i do-
stupne tehnologije; usvajanje normi i pravila o kvaliteti
zdravstvenih proizvoda i usluga; poticanje ulaganja u
e-zdravstvo te donošenje pravnog okvira.
2. Pokretanje pilot-akcija kako bi se proširila uporaba e-zdrav-
stva.
3. Razmjena iskustava i znanja te mjerenje napretka.
Europska je komisija izradila i plan razvoja digitalnoga tr-
žišta i omogućavanja pristupa pod nazivom Europski digital-
ni plan (engl.
Digital Agenda for Europe
). Ovaj je plan dio šire
europske strategije razvoja (engl.
Europe 2020 Strategy
) usmje-
ren prema definiranju uloge i doprinosa primjene IKT-a u po-
stizanju društvenih i ekonomskih ciljeva navedenih u strate-
giji. Neki od najvećih izazova i zapreka uključuju (European
Commission, 2010.): rascjepkanost digitalnoga tržišta, nedo-
voljnu suradnju i standardizaciju, povećan rizik od mrežno-
ga (engl.
cyber
) kriminala i nedostatak povjerenja u mreže, ne-
dovoljna ulaganja u izgradnju mreža, nedovoljno istraživanja
i razvoja, izostanak digitalne pismenosti te nedovoljno isko-
rištavanje IKT-a za rješavanje društvenih izazova.
Efikasna praksa e-zdravstva jedan je od osnovnih ciljeva
u okviru šire nacionalne strategije razvitka hrvatskoga zdrav-
stva (Jurković, 2011.) te se posebno ističe uvođenje elektro-
ničkog recepta (e-recept), elektroničke uputnice (e-uputnica),
elektroničkoga naručivanja (e-naručivanje) i elektroničkoga
zdravstvenog zapisa (e-zapis) i slično. Prepoznato je znače-
nje IKT-a, što se vidi i po informatizaciji sustava primarne
zdravstvene zaštite. Cilj je unaprijediti zdravstveni sustav ta-
ko da zadovolji potrebe građana Republike Hrvatske za kva-
litetnom zdravstvenom skrbi, koja obuhvaća sprečavanje bo-
lesti, edukaciju o zdravlju, rano prepoznavanje rizika bolesti
te liječenje i rehabilitaciju bolesnih. U skladu s navedenim,
ulažu se i sve veći napori na području razvoja telemedicine,
pa je 2005. godine osnovan Hrvatski zavod za telemedicinu
Uredbom Vlade Republike Hrvatske. Mađarić (2009.) navodi
sljedeće glavne ciljeve e-zdravstva: poboljšanje kvalitete zdrav-
stvene skrbi za pacijente, olakšanje rada zdravstvenog osoblja,
bolje upravljanje zdravstvenim sustavom i smanjenje troško-
va (bez štete za pacijente i zdravstveno osoblje). E-zdravstvo
može imati presudnu potpornu ulogu u prevenciji. Jedan od
primjera jest dizajn "Socijalne mreže za sprečavanje dječjih
ozljeda" u Hrvatskoj (Mađarić i sur., 2011.a).
847
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 21 (2012),
BR. 4 (118),
STR. 843-862
OSTOJIĆ, R., BILAS, V.,
FRANC, S.:
E-ZDRAVSTVO...
