JAVNA USTANOVA
SREDNJOŠKOLSKI CENTAR HADŽIĆI
Škola: Gimnazija
Izborno područje: Prirodno izborno područje
MATURSKI RAD IZ
BIOLOGIJE
Školska 2019/2020. godina
Na sjednici Nastavničkog vijeća održanoj dana 09.01.2020. godine, usvojena je:
TEMA:
EBOLA
Zadatak: Klasifikacija i građa virusne čestice Ebola,
rasprostranjenost, zaraza virusom, te prevencija.
Mentorica: Azra Nizić Učenica: Lejla Smajević
______________________ _____________________
(Potpis mentorice) (Potpis učenice)
1
1.
UVOD
Sve virusne infekcije započinju unutar jedne stanice, no rasprostranjivanje virusa i
širenje infekcije unutar pojedinca dovest će i do njezina prijenosa na druge (Flint i
sur. 2009). Ebola virusna bolest
(Ebola virus disease, EVD
), poznata i kao Ebola
hemoragijska groznica je rijetka, ozbiljna i često smrtonosna bolest koju uzrokuje
virus ebole.
Tijekom epidemije ebole smrtnost se kreće oko 60%, ali može biti i do 90
%.
Porodicu
Filoviridae
čine virusne vrste iz dva roda
Marburgvirus
i
Ebolavirus
, koji su uzročnici rijetkih, ali ozbiljnih i često smrtonosnih infekcija u
ljudi.
Infekcija ljudi virusom Ebola uzrokuje Ebola hemoragijsku groznicu (Kühl i
Pöhlmann 2012). Prvenstveno, radi se o zaraznoj bolesti divljih životinja u tropskim
područjima, poput voćnih šišmiša, čimpanze, gorile i drugih majmuna, a ljudi se obično
zaraze direktnim kontaktom s krvlju i drugim tjelesnim izlučevinama zaraženih životinja
ili zaraženih ljudi.
Pojava virusa pripadnika ove porodice zabilježena je ne tako davne 1967. godine.
Posljednji slučaj epidemije uzrokovane virusom iz ove porodice, točnije pripadnikom
vrste
Zaire ebolavirus
(ZEBOV), zabilježen je 2014/2015. godine u zapadnoj Africi,
gdje je smrtnost bila vrlo visoka (oko 70%).
2. KLASIFIKACIJA
U prošlosti su virusi roda
Marburgvirus
i
Ebolavirus
, na temelju kliničkih
manifestacija, koje podrazumijevaju poremećaje u koagulaciji, krvarenje i šok,
klasificirani kao uzročnici hemoragijske groznice. U novije vrijeme izraz
hemoragijska groznica sve se rjeđe upotrebljava kao naziv za bolest koju virus Ebola
izaziva jer zapravo kod vrlo malog broja pacijenata dolazi do razvitka takvih
poremećaja i to obično u fazi kada je bolest izrazito uznapredovala, tj. kada se nalazi
u završnoj fazi.
Predstavnici rodova
Marburgvirus
i
Ebolavirus
svrstavaju se u porodicu
Filoviridae
(http://www.uptodate.com/contents/epidemiology-and-pathogenesis-of-
ebola-virus-disease). Samo ime porodice dolazi od latinske riječi "filum" što znači
filamentozan te time ukazuje na sami izgled virusne čestice (Carter i Saunders 2013).
2
Rod
Ebolavirus
obuhvaća pet vrsta, a to su
Zaire ebolavirus
,
Sudan ebolavirus
,
Ivory Coast
ebolavirus
,
Bandibugiyo ebolavirus
i
Reston Ebolavirus
(sl. 1).
Slika 1.
Klasifikacija porodice
Filoviridae
(http://www.virology.ws/w3310/025_W3310_15.pdf)
3. VIRUSNA ČESTICA
Čestica virusa Ebola filamentoznog je oblika. Dužina čestice obično se kreće
između 800 i 1000 nm, no može dosezati i do 14 000 nm. Promjer je jedinstven i
iznosi 80 nm (http://www.phac-aspc.gc.ca/lab-bio/res/psds-ftss/ebola-eng.php).
S vanjske strane nalazi se vanjska virusna ovojnica, koja potječe od
domaćinske stanice iz koje se virus oslobodio tijekom procesa pupanja (sl. 2). Ispod
nje nalazi se matriks sastavljen od većih VP40 i manjih VP24 proteina, koji su ključni
u procesu pupanja (http://visual-
science.com/projects/ebola/poster/
). Na njemu su
smješteni glikoproteini (GP). Ovi proteini izgrađeni su od monomera, koji se sastoje
od transmembranske i izvanstanične podjedinice, a zajedno tvore trimere na površini
virusne čestice.
4
Slika 3.
Organizacija genoma
Ebola virusa (Kühl i
Pöhlmann 2012)
4. PORIJEKLO I EVOLUCIJAEBOLA VIRUSA
Genetski materijal virusa Ebola je jednolančana molekula RNA. Općenito je
poznato kako se veći broj mutacija događa prilikom replikacije RNA u odnosu na
DNA genome jer virusna RNA polimeraza nema mogućnost popravka pogrešaka koje
su se dogodile prilikom replikacije (Elena i Sanjuán 2005). Visoke stope mutacija
dovode do nastanka genetičke varijabilnosti, koja u kombinaciji s prirodnom
selekcijom i genetičkim driftom dovodi do evolucije virusa i bolje prilagodljivosti na
različite uvjete okoliša (http://evolution. berkeley.edu/ evolibrary/news/141003_ebola).
Posljednje studije pokazale su kako virus Ebola evoluira brže no ikada. Naime,
prisutnost virusa unutar životinjskih organizama, poput npr. šišmiša, je normalna i
kao takav virus je dobro prilagođen domaćinu. Kako se virus replicira, prelazeći s
jednog šišmiša na drugog, događaju se mutacije koje dovode do sve boljih prilagodbi
virusa unutar organizma
(http://evolution.berkeley.edu/evolibrary/news/141003_ebola).
Isti slučaj je i s ljudima. Brza evolucija virusa tijekom nedavnih epidemija
mogla bi biti odraz početne faze adaptacije virusa na ljudskog domaćina kao rezultat
prirodne selekcije, koja favorizira mutacije, čime se virusi bolje prilagođavaju novom
