Opisivanje fizičkih procesa i izračunavanje fizičkih veličina, koji se javljaju u atmosferi, morima i okeanima, nije ni malo jednostavno. Posmatrajući atmosferu i okeane kao dva različita fluida sa različitim osobinama, mogu se okarakterisati i opisati njihove karakteristike i videti međusobni uticaji.

Kretanje u atmosferi je po svojoj prirodi turbulentno i odlikuje se potpunom haotičnošću. To kretanje se može predstaviti sistemom jednačina koje opisuju svaki uzrok i uticaj kojim je stvoreno takvo kretanje. Taj sistem čini sistem Navije-Stoksovih jednačina. Za opisivanje takvog vida kretanja koristi se pristup po kome se trenutne vrednosti fizičkih veličina razlažu na osnovnu (srednju) vrednost i odstupanja od te vrednosti. Kada se ovakvo razlaganje primeni na sistem Navije-Stoksovih jednačina, mogu se dobiti posebno sistemi jednačina za srednje vrednosti i posebno sistemi jednačina za odstupanja. U sistemu jednačina za srednje vrednosti javljaju se novi članovi zbog nelinearnosti početnih jednačina. Naime, primenjujući linearno razlaganje (Rejnoldsovo razlaganje) na nelinearne jednačine, stvara se problem zatvaranja sistema. Broj nepoznatih veličina postaje veći od broja jednačina. Da bi se ovaj problem rešio, koriste se razne aproksimacije. Isključivanjem uticaja koji su jako mali u odnosu na uticaje koje najviše doprinose stvaranju pojedinih procesa, smanjuje se broj nepoznatih u jednačinama kretanja. Na taj način se mogu dobiti rešenja koja veoma dobro prikazuju aproksimiran proces.

 

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti