EKOLOŠKI MENADŽMENT

DEGRADACIJA I ZAGAĐENJE

ŽIVOTNE SREDINE

EKONOMSKI PROCES

• Ekonomski proces ne eliminiše materiju, već proizvodi otpad.

• Zakon materijalne ravnoteže: 

Masa materijala koja ulazi u proces transformacije

mora biti jednaka masi materijala koja izlazi iz tog

procesa.

INPUT = OUTPUT + OTPAD!!!

ZAGAĐENJE

Količine komunalnog i industrijskog otpada prevazilaze sposobnost životne sredine da ih absorbuje i 
prirodnim procesima razloži i reciklira.

Ubrzan rast ljudske populacije i neusklađen ekonomski i ukupan razvoj sa mogućnostima ekosfere 
prouzrokuje promene na Zemlji koje mogu ozbiljno da ugroze ljudski opstanak.

Nestaju šume i obradive površine – nastaju pustinje,

Voda za piće nestaje – podzemni izvori se većkoriste,

Za JEDAN SAT na Zemlji nestanu ČETIRI BIOLOŠKE VRSTE!

Zagađenje predstavlja određene neželjene promene u karakteristikama 
vazduha, vode, zemljišta ili hrane koje mogu imati nepovoljne uticaje na zdravlje, aktivnosti i opstanak 
ljudske populacije i drugih živih organizama.

ZAGAĐUJUĆE MATERIJE

Najčešće se pojavljuju u obliku čvrstih, tečnih ili gasovitih hemikalijaproizvedenih kao nusproizvod
ili otpad u procesu ekstrakcije, prerade i pretvaranja u gotove proizvode određenih resursa, ili u procesu 
potrošnje finalnih proizvoda. 

Zagađenje može biti i u obliku neželjene emisije energije,npr. prekomerna toplota, buka ili zračenje. 

EFEKTI ZAGAĐENJA

Kakve i kolike efekte će imati određene zagađujuće materije u životnoj sredini zavisi od tri faktora:

Hemijske prirode,

Koncentracije zagađujućih materija,

Dugotrajnost zagađujućih materija.

Prvi faktor pokazuje koliko je zagađujuća materija aktivna i škodljiva za specifične vrste živih
organizama.

Drugi pokazuje količinu zagađujićih materija po jedinici obima vazduha, vode, zemljišta ili težine tela.

Treći faktor pokazuje koliko dugo zagađujuće materije ostaju u vazduhu, vodi, zemljištu ili 
ljudskom telu.

broj ljudi

 * 

broj koriscenih resursa

 * 

degradacija po resursu

 = 

uticaj na zivotnu sredinu. 

Ukupna degradacije i zagađenje životne sredine na datom područiju zavise od tri faktora:

Broja ljudi,

Prosečnog broja jedinica resursa koje svaki čovek koristi,

Količine zagađenja ili degradacije koje prouzrokuje korišćenje jedinice resursa

VRSTE ZAGAĐENJA

1. AEROZAGAĐENJE

2. ZAGAĐENJE POVRŠINSKIH VODA

3. ZAGAĐENJE ZEMLJIŠTA

4. SPECIFIČNE VRSTE ZAGAĐENJA

1. AEROZAGAĐENJE

Zagađen vazduh predstavlja onaj vazduh u kojem se nalaze novi, do tada nepoznati, sastojci u uobičajenom 
sastavu, ili onaj vazduh u kom su njegovi sastojci prisutni u enormnim količinama.

Zagađen vazduh je onaj koji je poprimio gas, paru, 
dim, prašinu i druge materije iz različitih izvora u količinama koje mogu štetiti zdravlju stanovnika, 
životnoj sredini i materijalnim dobrima.

Zagađen vazduh iznad urbanih sredina naziva se SMOG.

Pod zagađenim vazduhom smatra se svaki vazduh koji je kontaminiran materijama štetnim po zdravlje ili 
opasan na drugi način, bez obzira na njegovo agregatno stanje.

Posledice aerozagađenja su:

Smanjena vidljivost,

Neprijatan miris,

Prljavština,

Korozija metala,

Oštećenje biljnog fonda.

background image

Najčešći su:

o

Urbana naselja,

o

Industrijski objekti (hemijska, metaloprerađivačka, prerada ruda, prehrambena, celuloza i papir, 
tekstil, građevinski materijal),

o

Energetski objekti (termoelektrane, toplane, nuklearne elektrane, hidroelektrane),

o

Poljiprivredni objekti (tov stoke),

o

Deponije – smetlišta.

Rasuti izvori zagađenja voda obuhvataju:

Hemizaciju tla u poljoprivrednoj proizvodnji pod uticajem pesticida i veštačkih đubriva,

Deponije otpada,

Kisele kiše,

Transportna sredstva,

Lokacije za eksploataciju peska i šljunka.

3. ZAGAĐENJE ZEMLJIŠTA

Degradiranje zemljišta nastaje kao posledica sledećih uzroka:

o

Zauzimanjem i pretvaranjem u neprirodno(gradovi, infrastruktura, industrija)

o

Savremeni način obrade u poljoprivredne svrhe (savremen mašine, veštačka đubriva i pesticidi),

o

Osiromašivanje biljnog fonda (trovanje zemljišta),

o

Površinskom eksploatacijom rude i minerale,

o

Nekontrolisanim i prekomernim navodnjavanjem.

Posmatrano sa fizičkog aspekta, reziduali procesa proizvodnje i potrošnje sastoje se od različitih vrsta 
materijala i energije i izbacuju se tri medija životne sredine: vazduh, voda, zemlja.

Za potrebe ekološkog menadžmenta, sve zagađujuće materije možemo klasifikovati kao:

Kumulativne i nekumulativne,

Zagađujuće materije lokalnog, regionalnog i globalnog uticaja,

Zagađujuće materije iz lako prepoznatljivih i neprepoznatljivih izvora emisije,

Zagađujuće materije iz kontinuiranih i epizodnih emisija.

4. VRSTE ZAGAĐUJUĆIH

MATERIJA

Zagađujuće materije iz kontinuiranih i epizodnih 
emisija

Izvori su postrojenja koja funkcionišu kontinuirano.

Kontinuirane emisije iz: termoelektrane i toplane na
ugalj i dr.

Epizodne emisije su neočekivane i nije moguće odrediti načine upravljanja – menadžment.

Primer epizodnih emisija su havarijska izlivanja nafte ili hemikalija.

ZAGAĐENJE ČVRSTIM OTPADOM

UV INDEKS I OŠTEĆENJE OZONSKOG OMOTAČA

ZAGAĐENJE ČVRSTIM OTPADOM

Opasni otpaci jesu svi otpaci u tečnom ili čvrstom agregatnom stanju koji nastaju obavljanjem delatnosti, a 
sadrže materije, odnosno hemijske elemente i njihova jedinjenja koje svojim osobinama i hemijskim 
reakcijama ugrožavaju životnu sredinu, život i zdravlje ljudi.

Postoji više vrsta čvrstog otpada zavisno od njihovog porekla:

1.

Prirodni otpad

 - ostaci od obroka, povrće i voće, cveće, lišće

2.

Otrovni otpad

 - stari lekovi, farbe i konzerve od farbi, motorno ulje i uljni filteri, sve 

hemikalije,sijalice, dezodoransi, đubriva i pesticidi, paste za obuću, toplomeri i termometri i svi 
električni uređaji. Ovaj otpad reciklira se POSEBNO U SPECIJALIZOVANIM RECIKLAŽNIM 
CENTRIMA.

3.

Reciklažni otpad

 - papir, staklo, metali, plastika

4.

Natopljen otpad, bolnički otpad

 - poput zavoja i odeće natopljene krvlju i drugim telesnim 

tečnostima.

KUĆNI ČVRSTI OTPAD

Gradski čvrst otpad

 sastoji se od otpada iz domaćinstva, građevinskog materijala, sanitarnog otpada iz 

naših kupatila i otpada sa ulica.
Tlo (zemlja) nije zaštićeno, tako da ovaj otpad zagađuje i vodu za piće. 

Koriste se proizvodi u konzervama, aluminijumskim folijama, plastici i drugim nerazgradivim materijalima koji 
mogu nezmislivo mnogo naškoditi prirodi, ali postoje još problematičniji proizvodi 
koji u sebi sadrže OTROVE koji se oslobađaju, kada se predmet baci.

OTROVAN OTPAD IZ INDUSTRIJE

background image

otvorene deponije, krateri za odlaganje, 
septičke jame, fabrike za spaljivanje.

OTVORENE DEPONIJE

 su nenatkrivene oblasti koje se koriste za odbacivanje čvrstog otpada svih vrsta. 

Otpad je dostupan, raznosi se, nepokriven je i nerazvrstan.
Na ovakvim deponijama nastaju mnoge bolesti. 

KRATERI ZA ODLAGANJE

 su ogromne rupe u koje se baca gradski otpad u slojevima. Kada se odloži 

jedan sloj, on se prekrije zemljom i odredeni mehanizam rastresa i sabija zemlju. 

SEPTIČKE JAME

 su higijenske i rešavaju problem curenja do nekog vremena. One su obmotane 

nepropusnim materijalima od plastike i gline i hermetički su zatvorene. Mnogi stručnjaci tvrde da hemikalije 
razgrizu plastiku, a kroz te pukotine prolaze otrovi u zemlju i vodu, trujući biljke, životinje i ljude.

FABRIKE ZA SPALJIVANJE

 su mesta gde se deo otpada prerađuje(reciklira) a deo se spaljuje. Ostatak od 

spaljivanja je pepeo. Deo tog pepela dimom i vetrovima raznosi se veoma daleko. Pepeo koji ostaje je 
izuzetno otrovan jer sadrži dioxini teške metale koji izazivaju teška oboljenja(rak i dr.).

Vreme potrebno da bi se neki materijali prirodno razložili na deponiji 
ili u prirodi Materijal Približno vreme raspada

Hrana, cveće i svi organski proizvodi1 do 2 nedelje 

Papir (ne plastificiran) 10 do 30 dana Pamučna odeća 2 do 5 meseci

Vuneni predmeti 1 godina

Drvo 10 do 15 godina

Konzerve 100 do 500 godina

Plastična kesa 1 milion godina

Staklena flaša NIKADA

Tretiranje opasnog otpada u Srbiji.

Trenutno u Srbiji nema izgrađenih objekata za skladištenje opasnog otpada, nema postrojenja za fizičko-
hemijski tretman opasnog otpada, nema postrojenja za termičku destrukciju-spaljivanje, nema deponija za 
odlaganje opasnog otpada i pepela iz postrojenja za spaljivanje.

UNIŠTAVANJE OTPADA U RAZVIJENIM ZEMLJAMA

Uništenje opasnog otpada je najefikasnije u postrojenju za 

insineraciju 

prema proceduri koja 

obezbeđuje uništenje bez negativnog uticaja na životnu sredinu, o čemu se izdaje odgovarajući 
sertifikat. Navedeno postrojenje poseduje insinerator sa rotacionom peći u kome je moguće obraditi i čvrsti i 
tečni otpad.

Takođe, sistem sa rotacionom peći sadrži komoru za sekundarno sagorevanje koja obezbeđuje kompletnu 
destrukciju opasnog otpada. 

POZITIVAN EFEKAT SPALJIVANJA OTPADA

Osim spaljivanja otpada i rešavanja problema deponovanja otpada kao takvog, u evropskim postrojenjima za 
spaljivanje otpada usvojen je koncept iskorišćenja energije od spaljivanja 

za proizvodnju toplotne ili električne energije

Odličan primer za ovakvu ekonomičnost je grad Beč, u kome postrojenja za spaljivanje otpada posluju u 
saradnju sa gradskim toplanama, proizvodeći toplotnu energiju za grejanje 90 %
stanovništva. 

Želiš da pročitaš svih 42 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti