Ekonomičnost
S A D R Ž A J
I UVOD
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
II EKONOMSKI POKAZATELJI USPEŠNOSTI POSLOVANJA
. . . . . . . . . . . . 3
Produktivnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Ekonomičnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Rentabilnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
III EKONOMIČNOST – PARCIJALNI POKAZATELJ
USPEŠNOSTI POSLOVANJA
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Faktori ekonomičnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Metode utvrđivanja ekonomičnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Merenje ekonomičnosti – primer za ilustraciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
IV ZAKLJUČAK
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Literatura
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
I UVOD
Ekonomski principi poslovanja su određene norme ili pravila koja se primenjuju u
poslovanju i radu preduzeća i drugih ekonomskih subjekata, u svrhu racionalnog
ostvarivanja njihovih ekonomskih ciljeva. Ekonomski uspešno poslovanje se ostvaruje kada
se tim poslovanjem postignu unapred definisani ekonomski ciljevi preduzeća.
Principi i pravila organizovanja preduzeća kao ekonomskih subjekata zasnivaju se na
ekonomskim zakonitostima i principima poslovanja. To znači da preduzeća kao ekonomski
subjekti svojim procesom rada i poslovanjem na tržištu treba da ostvare veće rezultate od
uloženih vrednosti.
Pojam efikasnosti i efektivnosti poslovanja se veoma često spominje u naučnoj i
stručnoj literaturi, u naučnim raspravama, kao i u konkretnoj poslovnoj praksi privrednih
subjekata. U savremenim uslovima, analize ekonomske efikasnoti i efektivnosti su sve
prisutnije, s obzirom na zainteresovanost savremenog preduzeća da ostvaruje uspešno
poslovanje kao osnovnu pretpostavku rasta i razvoja.
Efikasnot poslovanja
svakog preduzeća meri se kroz osnovni ekonomski princip: da su
postignuti rezultati maksimalno mogući i da su ostvareni uz minimalna ulaganja
raspoloživih faktora u procesu njegovog rada i poslovanja.
Ekonomski ciljevi preduzeća, bili oni globalni ili pojedinačni, sadrže zajednički zahtev:
da preduzeće opstane i razvija se kontinuelno i na najbolji način.
Efikasnost poslovanja preduzeća je upravo proporcionalna njegovim ostvarenim
rezultatima. Veći rezultati podrazumevaju i veći stepen efikasnosti, pod uslovom da su
ulaganja za te rezultate ostala ista ili nisu povećana u većem obimu od obima rezultata.
Zbog nemogućnosti sintetičkog, zbirnog izraza efikasnosti poslovanja, koji bi obuhvatio
sve uticajne činioce na strani rezultata i na strani ulaganja – teorija i praksa ekonomije
preduzeća afirmišu određena parcijalna merila i parcijalne ekonomske principe poslovanja
preduzeća. Najznačajniji parcijalni principi i merila efikasnosti su: produktivnost,
ekonomičnost i rentabilnost. Stepen ostvarivanja ovih ekonomskih principa funkcionisanja
preduzeća predstavlja izraz ekonomskog kvaliteta ekonomije svakog preduzeća.
Efektivnost
je princip ili zahtev koji polazi od unapred definisanih i utvrđenih
ciljeva preduzeća i raspoloživosti neophodnih resursa za njihovo ostvarivanje. Cilj
efektivnosti je da se korišćenjem raspoloživih resursa ostvare maksimalno mogući rezultati
u skladu sa postavljenim planskim ciljevima.
Najkraće rečeno, efektivnost preduzeća označava stepen uspešnosti u ostvarivanju
njegovih ciljeva.
Objedinjavanjem efikasnosti i efektivnosti u jedinstveni izraz ukupne ekonomske
efikasnoti preduzeća je u funkciji merenja ukupnih efekata i uspešnosti njegovog
poslovanja. Kroz sagledavanje ukupnog, zbirnog efekta omogućava se i efikasnije
upravljanje ekonomijom i poslovanjem preduzeća.
2

Za merenje nivoa i dinamike produktivnosti rada neophodna su dva elementa:
1. rezultati konkretnog rada, izraženi u određenoj količini upotrenih vrednosti
(proizvoda ili usluga) – Q, i
2. utrošak konkretnog rada (radne snage) izražen u jedinicama radnog vremena – L
Dovođenjem ovih elemenata u međusobni odnos dobija se produktivnost rada (P). U
zavisnosti od toga koji je od ovih elemenata u brojitelju, a koji u imenitelju, moguće je
razlikovati dva osnovna pokazatelja za izražavanje, odnosno dva matematička obrasca za
merenje nivoa produktivnosti rada:
1.
P = Q / L
; produktivnost se izražava količinom proizvodnje koja je ostvarene u
jedinici radnog vremena
2.
P = L / Q
; produktivnost je izražena utroškom radnog vremena (radne snage) po
jedinici proizvoda
Metodi merenja produktivnosti rada zavise od
metoda merenja proizvodnje
.
Proizvodnja kao rezultat proizvodne delatnosti pojavljuje se u obliku određenih količina
upotrebnih vrednosti. Da bi se izmerila količina upotrebnih vrednosti koja je proizvedena u
određenom periodu vremena, potrebno je pre svega utvrditi i definisati jedinicu mere. S
obzirom na merila koja se koriste za iskazivanje proizvodnje, može da se razlikuje više
metoda merenja proizvodnje za potrebe merenja i iskazivanja produktivnosti rada. Osnovni
metodi su:
o
Naturalni metod
– učinak se iskazuje u naturalnim ili fizičkim jedinicama mere,
kao štu su: kilogrami, metri, litre, i sl. Ovim metodom može se meriti
produktivnost rada u onim preduzećima koja proizvode samo jedan homogeni
proizvod istog kvaliteta (rudnici, cementare, livnice, i sl.), ili pak u onim
preduzećima gde glavni proizvod učestvuje najvećim delom u ukupnoj proizvodnji
(pivare, mlinovi, šećerane).
o
Naturano-uslovni metod
– mogu ga primeniti preduzeća koja proizvode više istih
ili srodnih proizvoda, a oni su međusobno različiti po kvalitetu, dimenzijama,
izgledu, snazi, i sl. Za potrebe izračunavanja produktivnosti rada ostvarena
količina proizvaoda ne može se jednostavno zbrajati, nego ju je potrebno svesti na
jedan zajednički naturalno-uslovni izraz.
o
Radni metod
– ovaj metod izračunavanja produktivnosti rada primenjuju
preduzeća koja zbog složenosti proizvodnje nisu u mogućnosti naturalno izraziti
ostvarenu proizvodnju.
o
Vrednosni metod
– produktivnost rada izračunava se tako što se ostvareni učinci
množe odgovarajućim cenama, a zatim tako dobijene vrednosti proizvodnje dele sa
satima rada.
Pokazatelji produktivnosti rada zavise i od
merenja i iskazivanja rada
koji je
utrošen u procesu proizvodnje.
Utrošeni rad meri se svojim trajanjem, odnosno radnim vremenom. Jedinice mere kojima
se izražava radno vreme, za merenje produktivnosti rada su: radnik-čas, radnik-dan, mesec i
godina. Na bazi ovih jedinica radnog vremena mogu se izvesti odgovorajući vremenski
pokazatelji produktivnosti rada, kao što su: časovna, dnevna, mesečna i godišnja
produktivnost rada. U praksi se uglavno meri časovna produktivnost rada.
Vezano za pitanje koje kategorije radnika treba uključiti u obračun produktivnosti rada, a
kako se svi radnici u industrijskom preduzeću mogu svrstati u kategoriju proizvodnih i
neproizvodnih radnika, treba imati na umu da ipak svi oni učestvuju u ostvarenju
proizvodnih zadataka, te su na neposredan način i svi radnici proizvodni. Usled praktičnih
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti