EKONOMIJA

1. Ekonomija   kao   nauka   bavi   se   izborom   najracionalnije   kombinacije   ekonomskih   ciljeva   i 
sredstava, koja treba da oskudne resurse sa alternativnom upotrebom uposle tako da se što bolje 
ostvare   postavljeni   ekonomski   ciljevi.   Nbrojati   ekonomska   sredstva   pomoću   kojih   se   ostvaruju 
određeni ekonomski ceiljevi? 

Ekonomska sredstva (aktivnosti) su:
 

1)

  Proizvodnja – je ekonomska aktivnost u kojoj covek svojim radom i pomocu sredstava za rad(alati, 

masine, uredjaji) odvaja delove prirode koje preradjuje i prilagodjava za zadovoljenje svojih potreba 

2)

  Potrosnja – je oblik ekonomske aktivnosti tokom koje se trose rezultati proizvodnje i zadovoljavaju 

ljudske potrebe. Postoji neproizvodna i proizvodna potrosnja 

3)

Raspodela   –   je   oblik   ekonomske   aktivnosti   rasporedjivanja   materijalnih   dobara   koja   su   stvorena   u 

procesu proizvodnje izmedju pojedinih drustvenih grupacija i pojedinaca. Novostvorena materijalna dobra 
se rasporedjuju: 

a)

 izmedju vlasnika sredstava za proizvodnju 

b)

 izmedju vlasnika sredstava za proizvodnju I neposrednih proizvodjaca – primarna raspodela 

c)

 izmedju proizvodnog i neproizvodnog dela stanovnista koja se zove – sekundarna raspodela 

4)

Razmena proizvoda – je oblik ekonomske aktivnosti u kome se uspostavlja veza izmedju proizvodnje i 

potrosnje.

2. Sta prucava ekonomija kao nauka?

Ekonomija kao nauka predstavlja iznalaženje metoda čija primena u procesima ekonomskih aktivnosti ljudi 
omogucava uspesno upravljanje ,,nekom kucom'' bilo da je rec o porodicnom domacinstvu, preduzecu, 
privredi jedne države.... Postoje dva osnovna pristupa.
Prvi pristup se odnosi na izucavanje ekonomskih aktivnosti kroz istorijske promene drustveno-ekonomskih 
formacija i oblika svojine koji odredjuju karakter odnosa u raspodeli.
Drugi pristup se odnosi na iznalazenje ekonomskih aktivnosti cija primena stalno povecava racionalnost 
ekonomskog ponasanja pojedinca, preduzeca, domacinstva i drzave. Ovaj pristup je izražen u gradjanskoj 
ekonomiji, posebno kod protagonista neoklasicne ekonomske misli.

3. Zbog   cega   je   potrebno   da   se   ljudi   bave   ekonomijom   kao   naukom   odnosno   da   vrse   izbor 
najracionalnije kombinacije ekonomskih ciljeva i sredstava ?

Kada bi svi ljudi prestali da proizvode, donekle bi se trosile zalihe, a potom bi stao i zivot. Ne bi mogli vise 
da   zadovoljavaju   svoje   egzistencijalne   potrebe   koje   im   je   nametnula   priroda.   Samim   tim   prestalo   bi   i 
zadovoljavanje drustvenih potreba iz oblasti kulture,duhovnosti... Covek se bavi ekonomskim aktivnostim 
radi   zadovoljenja   svojih   potreba!   Te   potrebe   su   neogranicene,   dok   su   resursi   sa   kojima   se   one 
zadovoljavaju   ograniceni.Odatle   potice   potreba   da   ekonomija   kao   nauka   iznalazi   metode   cija   primena 
tokom realizacije ekonomskih aktivnosti omogucava da se trosenjem male kolicine resursa zadovolji vise 
potreba.

4. Za pristalice klasicne ekonomske misli odakle potice vrednost proizvoda ?

Za pristalice klasicne ekono.misli bitna je ponuda robe. Oni smatraju da roba dobija vrednost u proizvodnji i 
odredjena je sa kolicinom rada koja je utrosena u njenu proizvodnju.

.

5. Kako potrosaci kao donosioci oduke o kupovini nekog proizvoda maksimiziraju korisnost ?

Kada   određeni   potrošač     kupuje   određeni   proizvod,   on   plaća   korisnost   tog   proizvoda.   Teorija   izbora 
potrosaca   je   primena   principa   racionalnog   izbora   na   odluke   potrosaca.Ova   teorija   se   zasniva   na 
marginalnoj analizi, odnosno na marginalnoj  teoriji korisnosti. 

1

Marginalna   teorija  korisnosti  podrazumeva  da  potrosaci  kao  donosioci  odluka  o   kupovini  nekog  dobra 
maksimiziraju   korisnost,   tako   sto   problem   oskudnosti   resursa   resavaju   primenom   principa   racionalnog 
izbora prilikom odlucivanja o kupovini, cime omogucavaju da im dodatni efekti koji proisticu iz neke odluke 
uvek budu veci od dodatnih (marginalnih) troskova koji proisticu iz iste odluke.

6. Sta odredjuje marginalna produktivnost ?

Marginalna   produktivnos   proizilazi   iz   zakona   o   opadajucim   prinosima.   Zakon   o   opadajucim   prinosima 
definise medjusobni uticaj izmedju dodatnih ukupnih varijabilnih troskova, odnosno dodatne radne snage i 
obima proizvodnje u uslovima kada su troskovi konstantni.
PRIMER : Moze se prikazati najbolje na prmeru prinosa u zitu gde se posmatra radna snaga kao varijabilni 
faktor i zemlja kao fiksni faktor. Prvi zaposleni radnik proizvodi veliki obim proizvodnje zato sto on sam radi 
sa obimnom kolicinom zemlje. Drugi i treci, doprinose da se zemlja jos bolje obradi i ostvaruju povecanje 
prinosa. I cevrti radnik doprinosi povecanju prinosa ali ne koliko drugi i treci. Peti radnik nije doprineo  
nikakvom povecanju prinosa jer zemlja odredjene povrsine je dala svoj maksimum.
Znaci do odredjenog broja radnika za obradu iste povrsine zemlje prinosi rastu a posle odredjenog broja  
padaju. Da bi se omogucilo dalje povecanje prinosa pitrebno je povecati fiksni faktor.

7. Koji obim proizvodnje treba da ostvari proizvodjac na trzistu potpune konkurencije da bi ostvario 
maksimalni profit ?

Prema kriterijumu maksimizacije profita, firma mora da ostvari obim proizvodnje koji ce joj omoguciti da ima 
marginalni   prihod   jednak   marginalnim   troskovima.   Marginalni   prihod   je   jednak   ceni.   Kriva   traznje   je 
horizontalna   i   zato   cena   ne   zavisi   od   toga   koliko   ce   proizvoda   firma   prodati.   Svaka   dodatno   prodata 
jedinica ce ostvariti prihod koji odgovara marginalnom prihodu i koji je jednak tzisnoj ceni.

8. Kada proizvodjac prodaje proizvod po ravnoteznoj ceni kakvu zaradu ocekuje ?

Ravnotezna cena je cena po kojoj se ponudjena kolicina izjednacava sa trazenom kolicinom. Ponuda koja 
nudi   kolicine   po   ravnoteznoj   ceni   ostvaruje   maksimalnu   razliku   izmedju   dodatnih   prihoda   I   dodatnih 
troskova,   a   traznja,   placajuci   tu   ravnoteznu   cenu   sa   trazenom   kolicinom   koja   je   jednaka   ponudjenim 
kolicinama ostvaruje najvecu marginalnu korist uz najmanje marginalne troskove. 
Dakle, postignuta je trzisna ravnoteza a to je stanje u kome ni prodavac ni kupac nemaju potrebe da 
menjaju ponudjenu odnosno trazenu kolicinu.

9. Kako je Marsal dosao do porekla vrednosti robe ? (54str.)

Marsal  je povezao faktore koji uticu na vrednost robe na strani tražnje sa faktorima koji uticu na vrednost 
robe   na   strani   ponude.   Tražnja,   odnosno   korisnost   i   ponuda,   odnosno   troškovi   proizvodnje   deluju 
zajednički u određivanju vrednosti, tj.cene robe.
Izvodeci svoju teoriju on je uveo kategorija cena traznje (cena krajnje jedinice jednog dobra koja ima 
marginalnu korisnost). Cena ponude (ukupna suma troskova faktora proizvodnje za kolicinu neke robe na 
trzistu u dato vreme).
Obrazlazuci svou teoriju Marsal polazi od situacije kada je ponuda mala. U tom slucaju cena traznje je 
veca nego cena ponude.Tada proizvodjaci teze da povecaju   ponudu. I suprotno kada je ponuda velika, 
cena traznje je mala.
Zatim, u analizu uvodi element vremena koje je potrebno nekom dobru da bude prodato, tj. vreme od 
trenutka kada određeni proizvod izađe na tržište do trenutka prodaje tog proizvoda. Kada roba čeka na 
prodaju vrlo kratak period uticaj tražnje na cenu je veći nego uticaj ponude, npr:kod lako kvarljive robe koja 
mora da se proda za jedan dan. Kada roba čeka na prodaju dug period tada je ponuda u situaciji da utiče  
na cene jer ima dovoljno faktora da prilagodi sve faktore proizvodnje

2

background image

2)

Da je moguca alternativna upotreba faktora proizvodnje.

U okviru proizvodnih mogucnosti privrede kao date velicine, postojece osudne faktore proizvodnje moguce 
je alternativno upotrebiti. Uvecanje jednog dobra trazi zrtvovanje drugog dobra i to predstavlja oportunentni  
trosak. Proizvodnja jednog dobra uvek znaci trosak zbog neproizvodnje drugog dobra. Gubitak koji nastaje 
zbog neproizvodnje drugog dobra predstavlja oportunentni trosak.
Koncept oportunitetnog troška omogućava da se pri datim proizvodnim mogućnostima izvrši izbor najbolje 
kombinacije dobara sa stanovišta pravljenja najnižih oportunitetnih troškova.

16.

U cemu se sastojala pravna fikcija koju su stvorili rimski pravnici o odvajanju vlasnika 

radne snage i radne snage ?

Izbegli  su  protivurečnost  da  se  slobodni  gradjanin  istovremeno   pojavljuje  i  kao   subjekt   i  kao  objekt  u 
kupoprodajnom odnosu izmedju vlasnika radne snage i poslodavca. Rimski pravnici su u stvari stvorili 
pravnu konstrukciju prema kojoj je vlasnik radne snage subjekt ugovora o radu, a njegova radna snaga 
predmet ugovora koju on daje u najam (zakup poslodavcu).
Radna snaga je roba kao i svaka druga roba koju vlasnik tj. radnik prodaje poslodavcu. Kada se radna 
snaga utrosi za obavljanje rada, ako narednog rada nema, poslodavac radnoj snazi isplacuje ugovorenu 
cenu (najamninu) i daje im otkaz. 
Dakle, uspostavlja se obligacioni odnos u kone su radnik i poslodavac u odnosu poverioca prema duzniku. 
Vlasnicima kapitala je potrebna radna snaga za vrsenje rada, a vlasnici radne snage od vlasnika kapitala 
dobijaju   najamninu.   Vlasnik   radne   snage   nudi   svoju   radnu   snagu   vlasniku   kapitala   na   upotrebu   radi 
obavljanja konkretnog rada koji nudi kapital. Za ponudjenu radnu snagu njen vlasnik, posle obavljenog 
rada dobija odredjenu cenu. Visina cene zavisi od ponude i traznje radne snage.

17.

Sta podrazumeva pod uspostavljanjem kratkorocne ravnoteze u kratkom periodu potpuno 

konkurentne firme ?

Pod kratkim periodom se podrazumeva:
1)

Period u kojem firme proizvode onaj obim proizvodnje koji ne zahteva povecanje fiksnih troskova.

2)

Period u kjem se NE menja broj firmi u nekoj grani.

Prema kriterijumu maksimiziranja profita, firma mora da ostvari obim proizvodnje koji ce joj omoguciti da 
ima marginalni prihod koji je jednak marginalnim troskovima (MR=MC).

18.

Sta se podrazumeva pod optimizacijom ukupnih varijabilnih troskova ?

Optimizacija triskova proizvodnje je kada proizvodjac proizvodi onaj obim proizvodnje na kome ce imati 
najnize marginalne troskove i najnize prosecne ukupne troskove, odnosno najnize ukupne troskove po 
jedinici proivoda. Optimizacija troskova proizvodnje = optimizacija ukupnih varijabilnih troskova.
Optimizacija   ukupnih   varijabilnih   troskova   proizvodnje   zavisi   od   marginalne   produktivnosti.   Marginalna 
produktivnost proizilzi iz zakona o opadajucim pronosima. Taj zakon definise medjusobni uticaj izmedju 
dodatnih ukupnih varijabilnih triskova, odnosno dodatne radne snage i obima proizvodnje u uslovima kada 
su fiksni troskovi konstantni.

19.

U   cemu   se   razlikuju   pretpostavke   koje   kao   uslove   treba   da   ispuni   trziste   potpune 

konkurencije od pretpostavki koje treba da ispuni trziste monopolisticke konkurencije ?

Trziste potpune konkurencije mora da ispunjava uslove:
1) Da postoji veliki broj ucesnika, pri cemu i prodavci i kupci imaju vrlo malo ucesce tako da
    nemaju uticaj na cene.
 2) Da je ponudjeni proizvod

 homogen

.

 3) Da postoji sloboda ulaska na trziste i izlaska sa trzista. To znaci da nove firme koje zele
     da udju na neko trziste nemaju prepreke nametnute od strane postojecih firmi, isto kao 
     sto i prisutne firme nemaju prepreke da izadju sa trzista.
4) Da postoji savrsena informisanost prodavaca i kupaca o raspolozivim proizvodima i njihovim cenama.

4

Trziste ima obelezje Monopolisticke konkurencije kada ispunjava uslove :
1) Veliki broj ucesnika, pri cemu prodavci i kupci imaju malo ucesce, tako da nemaju uticaj
    na formiranje cena.
2) Da postoji sloboda ulaska na trziste i izlaska sa trzita. To znaci da nove firme koje zele da
    udju na neko trziste nemaju prepreke nametnute od strane postojecih firmi, isto kao sto i
    prisutne firme nemaju prepreke da izadju sa trzista.
3) Savrsena raspolozivost informacija o raspolozivim proizvodima i njihovim cenama.
4) 

Heterogenost

 ponudjenih proizvoda (svaki prodavac se donekle razlikuje od konkurenta)

20.

U cemu je razlika izmedju stavova pristalica merkantilistickog i pristalica fiziokratskog 

ekonomskog ucenja ?

Osnovni teorijski princip merkantilističkog ekonomskog učenja su:
1) Bogatstvo jedne drzave izrazava u novcu, odnosno plementitim metalima.
2) Ukoliko u zemlju nema rudnika zlata i srebra, do novca se dolazi jedino putem spoljne trgovine a to 
znaci da
3) Izvoz roba dovodi do priliva novca u zemlu cime se povecava bogatstvo drzave.
Drzava direktno intervenise u spoljnotrgovinskoj razmeni. Po shvatanjima nekih merkantilista ta intervencija 
treba da ide i do zabrane uvoza robe.
Za razliku od njih Fiziokrati se bave poljoprivrednom proizvodnjom jer ,,zemlja je izvor svih bogatstava“. 
Industrija   samo   preobrazava   postojece   vrednosti.   Zbog   toga   ona   ne   utice   na   promenu   materijalnog 
bogatstva zajednice i nju treba osloboditi svakog mesanja drzave jer bi se ono negativno odrazilo na 
poslovnost industrije. Drzava treba da intervenise samo u oblasti oporezivanja zemlje.

21.

Sta je marginalna korisnost i da li je ona manja, veca ili ista sa marginalnim korisnostima 

svih prethodno kupljenih jedinica istog proizvoda ?

Kada potrosac kupuje neki proizvod, on placa korisnost tog proizvoda. Kupovace svaku narednu jedinicu 
tog proizvoda koja za njega ima korisnost. Prvu jedinicu proizvoda koja za njega ne bude imala korisnost 
on nece kupiti. Korisnost koju je za potrosaca imala POSLEDNJA kupljenja jedinica proizvoda se zove 
marginalna korisnost. 
Marginalna korisnost je manja od korisnosti koje su imale sve prethodno kupljene jedinice porizvoda, ali je 
ipak korisnost za koju je potrosac platio neku cenu.

22.

Na cemu se temelji teorija izbora potrosaca ?

Teorija   izbora   potrosaca   je   primena   principa   racionalnog   izbora   na   odluke   potrosaca.   Ova   teorija   se 
zasniva na marginalnoj analizi, odnosno na marginalnoj teoriji korisnosti.
Marginalna   teorija   korisnosti   podrazmeva   da   potrosaci   kao   donosioci   odlka   o   kupovini   nekog   dobra 
maksimiziraju   korisnost,   tako   sto   problem   oskudnosti   resursa   resavaju   primenom   principa   racionalnog 
izbora prilikom odlucivanja o kupovini, cime omogucavaju da im dodatni egekti koji pristicu iz neke odluke 
uvek budu veci od dodatnih (marginalnih) troskova koji proistticu iz iste odluke.

23.

Od cega zavisi pad ili rast marginalnih troskova ?

Marginalni troskovi u pocetku opadaju, a posle se uvecavaju. Navedene promene u ponasanju marginalnih 
troskova   zavise   od   uvecanja,   odnosno   pada   marginalne   produktivnosti.   Koncepcija   marginalne 
produktivnosti poizilazi iz zakona o opadajucim prinosima. U ovom zakonu se radi o medjusobnom uticaju 
izmedju dodatnih varijabilnih troskova, odnosno dodatne radne snage i obima proizvodnje u uslovima kada 
su fiksni troskovi konstantni.

24.

Sta se utvrdjuje poredjenem marginalnih prihoda i marginalnih troskova ?

Poredjenjem marginalnih prihoda i marginalnih troskova, utvrdjuje se odnos izmedju troskova po jedinici 
proizvoda koji nastaju sa svakom novoproizvedenom jedinicom proizvoda i prihoda koji se ostvaruju sa 
svakom prodatom novoproizvedenom jedinicom proizvoda. Utvrdjuje se najprofitabilniji obim proizvodnje.

5

background image

4) Svesno nametanje barijere za ulazak. Nametanje skupe pravne procedure za zasnivanje poslova u toj 
grani ili nametanje visokih troskova propagande.

b) Troskovna prednost nad potencijalnim rivalima:

1) Tehnicka superiornost. Sve firme koje su tehnoloski superiorne neki duzi period u odnosu na 
potencijalne konkurente mogu odrzavati monopolsu poziciju.
2) Ekonomija obima (EO). Prirodan monopol postoji u nekoj grani ukoliko prednost ekonomije obima 
omogućava jednoj firmi da proizvodi celokupnu proizvodnju u grani po nižim prosečnim troškovima nego da 
veći broj manjih firmi proizvodi manje količine.

30.

Objasniti zbog cega je troskovna prednost nad potencijalnim rivalima (tehnicka 

superiornost,ekonomija obima), jedan od uzroka nastanka monopola.

gore pod b)

31.

Sta je u istorijskom pogledu pojava monopola znacila za teoriju i praksu razvoja 

savremenih trzisnih privreda ?

Pojavu   monopola   marginalisti   kritikuju   kao   prolaznu   pojavu.   Maršalov   sledbenik   Pigu   u   svojoj 
knjizi   ,,Ekonomika   Blagostanja''   ukazuje   da   pojava   monopola   u   nepotpuna   konkurencija   dovode   do 
neracionalnog koriscenja prirodnih resursa. On je protiv monopola.
On ne shvata nuznost monopola kao pojavnog oblika unutrasnje logike razvoja kapitalistickog sistema. On 
veruje da su monopoli prolazna pojava i da ce nestati. Medjutim, monopoli i nepotpuna konkurencija su 
postalu trajna stvarnost kapitalisticke privrede. 

32.

Zbog kojih razloga razlicito se ponasaju firme u uslovima potpune konkurencije u odnostu 

na oligopoliste ?
A)

 Prvi razlog se odnosi na cinjenicu da firma u uslovima potpune konkurencije moze da proda sve sto zeli 

ukoliko prohvati tekucu trzisnu cenu i zbog toga nema potrebe da trosi pare na propagandu.

B)  

Drugi razlog se odnosi na to da potrosaci veruju da su ponudjeni proizvodu na potpuno konkurentnom 

trzistu identicni. U oligopolu su firme sa diferenciranim proizvodima prinudjene da konkurisu medjusebno 
preko propagance, dok firme u potpunoj konkurenciju dobijaju vrlo malo, ili cak ne dobijaju nista pojacanom 
propagandnom kampanjom.

33.

U trzisnoj strukturi oligopola u cemu se razlikuju ciljevi vlasnika firme od ciljeva menadzera 

firme ?

Menadzeri su placeni da upravljaju kompanijom i veruje se da je sve ono sto je dobro za njih dobro i za  
kompaniju. Vlasnici su cesto velike i difuzne grupe akcionara. Ciljevi vlasnika su poznati kao maksimizacija 
profita. Vlasnici firme zarade menadzera cesto vezuju za velicinu kompanije, odnosno obim prodaje, a ne 
za ostvareni profit. 
U takvoj situaciji menadzeri se odlucuju za kombinaciju onog odnosa cena koji maksimizira obim prodaje, a 
ne profit. Medjutim odluke koje vode maksimizaciji prodaje razlikuju se od odluka koje vode maksimizaciji 
profita.

34.

Sta za Marsala predstavljaju cene faktora proizvodnje ?

Po   Marsalovim   shvatanjima,   isti   faktori   koji   odredjuju   vrednost,   odnosno   cenu   ekonomskih   dobara, 
odredjuju i vrednost, odnosno cenu faktora proizvodnje: rada, kapitala, zemlje i proizvodne organizacije (za 
Marsala je četvrti faktor proizvodnje proizvodna organizacija). 
Cene faktora proizvodnje su istovremeno i dohoci pojedinih drustvenih klasa: 1) najamnina kao cena rada 
je dohodak radnicke klase, 2) kamata kao cena kapitala je dohodak vlasnika kapitala, 3) renta kao cena 
zemlje   je   dohodak   vlasnika   zemlje   i   4)   profit   odnosno   preduzetnicka   dobit   kao   cena   preduzetnika   je 

7

Želiš da pročitaš svih 52 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti