Osnove ekonomije: skripta za studente menadžmenta
SADRŽAJ
PREDGOVOR
....................................................................................................
3
1.
NASTANAK I RAZVOJ EKONOMIJE
.......................................................... 4
2.
PREDMET IZUČAVANJA EKONOMIJE
..................................................... 7
3.
OSNOVNI PRINCIPI EKONOMIJE
............................................................... 7
4.
POJAM MAKRO I MIKROEKONOMIJE
.................................................... 11
5.
NAUČNI PRISTUP I METODE IZUČAVANJA EKONOMIJE
.................. 14
6.
KLASIČNA EKONOMSKA MISAO
............................................................... 17
7.
KEJNSIJANSKA EKONOMSKA TEORIJA
................................................. 18
8.
OSNOVE MONETARISTIČKOG PRAVCA
.................................................
19
9.
TEORIJA RACIONALNIH OČEKIVANJA (NOVA KLASIČNA
EKONOMIJA)
.................................................................................................... 20
10. TEORIJA EKONOMIJE PONUDE
................................................................. 21
11. NOVI PRAVCI KEJNSIJANIZMA
................................................................. 23
12. OSNOVNE EKONOMSKE KATEGORIJE
................................................... 25
13. PONAŠANJE I IZBOR POTROŠAČA
............................................................ 29
14.
PONAŠANJE PROIZVOĐAČA – RACIONALAN IZBOR I ODLUKE
PROIZVOĐAČA
................................................................................................ 30
15. OPŠTE KARAKTERISTIKE SISTEMA NACIONALNIH RAČUNA
........ 31
16. MERENJE BRUTO DOMAĆEG PROIZVODA
............................................ 34
17.
BRUTO NACIONALNI DOHODAK, NETO NACIONALNI DOHODAK
I RASPOLOŽIVI DOHODAK
.......................................................................... 36
18. NOMINALNE I REALNE EKONOMSKE VELIČINE
................................
37
19. DEFINISANJE PRIVREDNOG SISTEMA
....................................................
38
20. OSNOVE PRIVREDNOG SISTEMA
.............................................................. 39
21. KLJUČNI ELEMENTI PRIVREDNOG SISTEMA
......................................
41
22. TIPOLOGIJA PRIVREDNIH SISTEMA
.......................................................
44
23. PRIVREDNI SISTEM I TRANZICIJA
........................................................... 46
24. TRŽIŠTE, VRSTE I FUNKCIJE TRŽIŠTA
................................................... 48
25. KLASIFIKACIJA I MORFOLOGIJA TRŽIŠTA
.......................................... 50
26. OSNOVNA OBELEŽJA SAVRŠENE TRŽIŠNE KONKURENCIJE
.........
52
27. NEPOTPUNA TRŽIŠNA KONKURENCIJA
................................................. 53
28. OSNOVNA OBELEŽJA PONUDE NA TRŽIŠTU
......................................... 56
29. ELASTIČNOST PONUDE
................................................................................ 58
30. OSNOVNA OBELEŽJA TRAŽNJE NA TRŽIŠTU
....................................... 59
31. ELASTIČNOST TRAŽNJE
.............................................................................. 61
32. TRŽIŠNA RAVNOTEŽA (URAVNOTEŽENOST PONUDE I TRAŽNJE)
63
33. KAPITAL KAO FAKTOR PROIZVODNJE I NJEGOVO TRŽIŠTE
........ 64
34. ZEMLJA KAO FAKTOR PROIZVODNJE I NJENO TRŽIŠTE
................ 65
35. RAD KAO FAKTOR PROIZVODNJE I NJEGOVO TRŽIŠTE
.................. 66
36. POJAM, ZNAČAJ I FUNKCIJE CENA
.......................................................... 67
37. VRSTE CENA
..................................................................................................... 69
38. UTVRĐIVANJE CENE KOŠTANJA
..............................................................
70
39. KONTROLA CENA
........................................................................................... 72
40. POJAM PRIVREDNOG RASTA I RAZVOJA
..............................................
73
41. FAKTORI PRIVREDNOG RASTA I RAZVOJA
.......................................... 75
42. OSNOVNE TEORIJE PRIVREDNOG RASTA I RAZVOJA
...................... 80
43. STRATEGIJE PRIVREDNOG RAZVOJA
....................................................
82
44. CIKLIČNI KARAKTER PRIVREDNOG RAZVOJA
..................................
85
45.
MONETARNO-KREDITNA POLITIKA (CILJEVI, VRSTE I
INSTRUMENTI)
................................................................................................
87
46. FISKALNA POLITIKA (CILJEVI I INSTRUMENTI)
................................. 91
47. POJAM STRUKTURE PRIVREDE
................................................................
93
48. SEKTORSKA STRUKTURA
...........................................................................
94
49. GRANSKA I REGIONALNA STRUKTURA
................................................. 95
50. DINAMIKA PRIVREDNE STRUKTURE
...................................................... 96
51. NEZAPOSLENOST – POJAM, MERENJE I VRSTE
................................... 97
52. INFLACIJA – POJAM, MERENJE I VRSTE
................................................ 102
53.
MODEL MEĐUZAVISNOSTI INFLACIJE, NEZAPOSLENOSTI I
PRIVREDNOG RASTA (FILIPSOVA KRIVA)
............................................. 104
54. ŠTEDNJA I INVESTICIJE
............................................................................... 106
55. OSNOVNE KARAKTERISTIKE INVESTICIJA
.......................................... 108
56. VRSTE I STRUKTURA INVESTICIJA
.......................................................... 110
57. PRINCIP AKCELERATORA
..........................................................................
112
58. OSNOVNI KONCEPT EKONOMSKE POLITIKE
......................................
113
59. NOSIOCI, CILJEVI I INSTRUMENTI EKONOMSKE POLITIKE
.......... 114
60. NAJZNAČAJNIJI SEGMENTI EKONOMSKE POLITIKE
.......................
116
61. EFIKASNOST EKONOMSKE POLITIKE
.................................................... 119
62. EKONOMSKE FUNKCIJE SAVREMENE DRŽAVE
.................................. 120
63. ALOKATIVNA FUNKCIJA DRŽAVE
........................................................... 123
64. DISTRIBUTIVNA FUNKCIJA DRŽAVE
....................................................... 124
65. STABILIZACIONA FUNKCIJA DRŽAVE
.................................................... 125
66. GLOBALIZACIJA SVETSKE EKONOMIJE
...............................................
126
67. SUBJEKTI U SVETSKOJ PRIVREDI
............................................................ 128
68. MEĐUNARODNE EKONOMSKE TRANSAKCIJE
..................................... 131
69. SISTEM EKONOMSKIH ODNOSA SA INOSTRANSTVOM
..................... 132
70. DEVIZNO TRŽIŠTE I DEVIZNI KURS
......................................................... 135
71. TRGOVINSKA POLITIKA U MEĐUNARODNOJ EKONOMIJI
.............
138
72.
TEORIJA KOMPARATIVNE PREDNOSTI U MEĐUNARODNOJ
EKONOMIJI
....................................................................................................... 144
LITERATURA
.................................................................................................... 150
2

1. NASTANAK I RAZVOJ EKONOMIJE
Reč “ekonomija” grčkog je porekla. Nastala je kombinacijom reči oikos, što znači kuća,
odnosno imanje i nemo što znači upravljati
. Pod ekonomijom
Ksenofon
je podrazumevao
pravila upravljanja gazdinstvom.
Aristotel
je ekonomiju identifikovao sa veštinom pribav-
ljanja dobara potrebnih za život i korisnih za kuću i državu. Proizilazi da reč ekonomija
doslovno prevedena na srpski jezik znači upravljati imanjem, gazdinstvom.
Od samog nastanka ljudskog društva čovek je nastojao da limitirane resurse što je moguće
racionalnije pretvori u dobra koja će zadovoljavati određene potrebe, potrošne ili proizvodne.
Ukratko, u najopštijem smislu reči ekonomija se definiše kao ljudska akti- vnost kojom se želi
ostvarenje odabranih ciljeva upotrebom ograničenih resursa.
Prvi celoviti sistem ekonomskog razmišljanja nalazimo u delu britanskog klasičnog
ekonomiste
Adama Smita (1723-1790)
pod nazivom
”Istraživanje prirode i uzroka bogat-
stva naroda”
, objavljenom 1776. godine. Premda po mnogim analitičarima Smitovo delo nije
predstavljalo otkriće bilo čega što se nije znalo u samoj zbilji ekonomskog života ili što već
kao zapažanje ili ekonomsko promišljanje činjenica iz ekonomske stvamosti nije bilo
zabeleženo u pojednačnim radovima njegovih prethodnika, ono kao sveobuhvatno i takoreći
enciklopedijsko sistematizovanje dotadašnjih ekonomskih saznanja, sa jasno opredeljenim
uverenjima o prirodi i karakteru ekonomskih zbivanja i sa jasnim preporu- kama šta treba
činiti da bi se ekonomska aktivnost dalje unapređivala, predstavlja prvu veliku inauguraciju
ekonomske nauke i njeno svrstavanje u red do tada već afirmisanih i razvijenih nauka iz
različitih domena prirode i društva.
Adam Smit, u pomenutom delu je pokazao da sve što se dešava u ekonomskom životu ljudi
predstavlja istovremeno i su- prostavljanje njihovih interesa. Kategorije poput, kapitala, rada,
zemlje, zarada, profita, itd. predstavljaju ili osnov za prisvajanje ili samo prisvajanje izvedenih
dobara, logično, izraženih u odgovarajućem cenovnom izrazu.
Karl Marks (1818-1883)
daje ekonomskoj nauci izrazitu ideološku dimenziju. On
političku borbu suprostavljenih klasa tretira osnovnim generatorom privrednog i društvenog
razvoja. Međutim, veliki ekonomisti već tokom druge polovine devetnaestog i čitavog
dvadesetog veka su nastojali da ekonomiju oslobode ideoloških opterećenja, tako da se u
vodećim tržišnim zemljama ustalio naziv ekonomija.
U ovom kontekstu nezaobilazno je ime britanskog ekonomiste
Alfreda Maršala (1842-1924)
i
njegovog dela
”Principi ekonomije”
, izdatog 1890. godine. Iako istraživanja temelji na
pretpostavkama slobodne konkurencije, maršalijanska ekonomija se ne zalaže za nekritičko
vrednovanje tržišnih zakonitosti i apsolutno nemešanje države u privredni život.
Nesumnjivo, centralno mesto u afirmaciji ekonomske nauke pripada
Džonu Majnardu
Kejnsu (1883 -1946)
i njegovom delu
”Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca”
iz 1936.
godine. Od Kejnsa pa sve do današnjih dana ekonomija se grana u dve velike celine:
4
mikroekonomiju i makroekonomiju.
Mikroekonomija proučava ekonomske aktivnosti poje-
dinaca, domaćinstava i preduzeća u korišćenju resursa i upotrebi dohodaka. Njen pred- met
izučavanja je raspodela faktora proizvodnje i proces stvaranja i korišćenja profita
individualnih privrednih subjekata u sistemu tržišne ekonomije.
Makroekonomija je jedan od dva osnovna dela ekonomije, koji se bavi izučavanjem
ponašanja privrede kao celine. Njena preokupacija je istraživanje načina na koji deluje ljudsko
ponašanje na ishode funkcionisanja visoko agregiranih tržišta kao što su tržište rada, tržište
kapitala ili tržište potrošnih dobara. Ukratko, makroekonomija proučava funkcionisanje i
razvoj privrede kao celine.
U procesu izučavanja savremene ekonomije neophodno je utvrditi opšte ekonomske
zavisnosti, svojstva, načine i činioce društvene proizvodnje. ”Svaka ekonomija je struktui-
sana i dinamička razvojna kategorija, proces i sistem, sa određenim konstantama kao
prirodnim zakonima: ekonomija rada, proizvodnja nove vrednosti, podela rada, itd., ali i
promenljivim veličinama: u raznovrsnosti proizvodnje, subjektima prisvajanja, akumulaciji,
nameni društvenog proizvoda itd. Naučno-tehničke inovacije neprekidno, neposredno i
sveobuhvatno presecaju i prožimaju savremenu ekonomiju, koja sve više postaje ekonomi- ja
tehnoloških promena.”
Jedan broj ekonomskih teoretičara pravi razliku između ekonomske teorije i ekonomske
analize. Svaka pojedinačna ekonomska pojava ili ekonomski proces ima svoje specifičnosti.
Te specifičnosti uočavamo čim ekonomske pojave nastanu. Po njima se ekonomske po- jave
i razlikuju. Međutim, određene ekonomske pojave imaju i neke zajedničke osobine.
Uočavanje tih zajedničkih karakteristika svih ekonomskih pojava određene vrste i njihovo
proučavanje omogućuje da se utvrde ekonomske zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava i
procesa. To je zadatak ekonomske teorije. Prema tome, ekonomska teorija uopštavanjem
zajedničkih karakteristika određenih ekonomskih pojava i procesa utvrđuje zakonitosti u
njihovom kretanju
Utvrđivanje zakonitosti u nekom užem skupu ekonomskih pojava i/ili procesa radi rešavanja
nekog ekonomskog problema predmet je ekonomske analize. Ekonomska anal- iza je, dakle,
primena ekonomske teorije u rešavanju određenih ekonomskih problema u određenoj situaciji.
To znači da ekonomska analiza nastoji objasniti određeni ekonomski problem kao posebni
slučaj ekonomske teorije.
Pažnju zavređuje mišljenje R. Lipsija da savremena ekonomija proučava: a) alokaciju druš-
tvenih resursa na altemativne upotrebe i raspodelu društvenog proizvoda na grupe i poje-
dince; b) promene proizvodnje i raspodele u vremenu; c) efikasnost, odnosno neefikasnost
privrednih sistema.
Osnovna odlika ekonomskih resursa je ograničenost.
Resursima
nazivamo sve raspo- ložive,
kako materijalne tako i nematerijalne izvore stvaranja materijalnog bogatstva i ekonomskog
blagostanja. S druge strane, potrebe ljudi su praktično neograničene, što znači da je
5

2. PREDMET IZUČAVANJA EKONOMIJE
Ekonomija kao društvena nauka proučava brojne oblasti i probleme razvijajući teorije
ljudskog ponašanja u donošenju ključnih odluka u korišćenju ograničenih resursa radi
proizvodnje i raspodele vrednih materijalnih dobara i usluga među ljudima. U okviru
istraživanja osnovnih ekonomskih zakonitosti i pojava ukupnu ekonomsku nauku možemo
klasifikovati kao pozitivnu i normativnu ekonomiju.
Pozitivna ekonomija proučava ciljeve i naučno objašnjenje kako privreda funkcioniše. Cilj
pozitivne ekonomije je da prouči kako društvo donosi odluke o potrošnji, proizvodnji,
raspodeli i razmeni dobara i usluga.
Istovremeno pozitivna ekonomija objašnjava i zašto
privreda radi tako kako radi, a dopušta i predviđanje o tome kako će privreda reagovati na
promene.
Pozitivna ekonomija proučava kako privreda radi bez obzira na naše političke nak- lonosti ili
naše moralne kodekse, dakle nema mogućnosti za ličnu promociju rasuđivanja i donošenja
odluka. U ovom osvrtu pozitivna ekonomija je slična prirodnim naukama kao što je fizika,
geologija ili astronomija.
Normativna ekonomija nudi preporuke u funkcionisanju privrede, zasnovane na ličnom
proračunu mišljenja.
Na primer, kada vlada nameće porez na vredna materijalna dobra, cena
tih dobara se povećava. Tada se postavlja pitanje normativa, da li je povećanje cena poželjno
sa ekonomske tačke gledišta. Prema tome, normativna ekonomija je zasno- vana na ličnoj
proceni, a ne na bazi istraživanja za svaku objektivnu istinu.
Odnos pozitivne i normativne ekonomije ilustrovaćemo sledećim primerom: Starije osobe
imaju visoke troškove za lekove i lečenje i vlada bi trebala da dotira njihove troškove. Prvi
deo je „tvrdnja” u pozitivnoj ekonomiji, tj. kako svet stvamo funkcioniše, i to je uopšteno
govoreći tačno. Drugi deo tvrdnje, tj. saveti, šta vlada treba da radi, predstavlja ličnu procenu
mišljenja, zasnovanu na ličnim znanjima i osećanjima.
3. OSNOVNI PRINCIPI EKONOMIJE
Posto je različite teorije i klasifikacije o osnovnim principima ekonomije. Od savremenih
ekonomista najprihvatljivija je ona klasifikacija koju u svom autorskom delu
Principi
ekonomije
navodi Gregori Mankju sa Harvardskog Univerziteta. Može se reći da je
neophodno navesti suštinu deset principa ekonomije koje navodi Mankju, da bi se bolje
razumela problematika kojom se bavi ekonomija kao nauka. Evo tih principa:
Princip broj 1: Ljudi se suočavaju sa izborom.
Mankju navodi izreku “Ne posto ji besplatan
ručak”. Da bismo dobili nešto što nam se dopada, obično moramo da se odreknemo nečeg
drugog što nam se, takođe, dopada. Odlučivanje zahteva odmeravanje vrednosti jednog cilja u
odnosu na drugi.”
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti