1 .KARAKTERISTIKE FINANCIJSKE DJELATNOSTI DRŽAVE
Financijska djelatnost države-javnog sektora bitno se razlikuje od
financijske djelatnosti fizičkih osoba kao i privatnih osoba (privatni sektor). Te
razlike su brojne i mogu se navesti sljedeće:
- Prilikom obavljanja utvrđenih zadataka država se ne rukovodi načelima
rentabilnosti, ekonomičnosti i profitabilnosti. Medutim, to ne znači da se ne vodi
računa o efiksno trošenju javnih prihoda pri financiranju javnih potreba. Broj, vrsta i
opseg javnih potreba koje se financiraju iz javnih prihoda ne ovise o veličini dobiti,
dok je osnovni cilj i motiv financijske djelatnosti privatnih lica ostvarivanje dobiti-
profita.
- Prilikom financiranja najvećeg dijela društvenih potreba država se ne
rukovodi principom protivčinidbe, usluga za protuuslugu, već se veliki dio javnih
potreba pokriva bez neposredne protivčinidbe.
- Zadovoljavanje određenih društvenih potreba u organizaciji države su
uglavnom nematerijalne prirode, teško ih je mjeriti i novčano izraziti. Država je
tijekom vremena na sebe preuzela obvezu podmirenja potreba koje imaju širi opći
karakter i rješavanje onih problema za koje privatni sektor nije uopće ili nije bio u
dovoljnoj mjeri zainteresiran da ih ostvari i riješi. Opseg, vrsta i broj javnih potreba
rezultat su zajedničkog života i stupnja društvenog razvoja kao i saznanja da se one
mogu lakše, brže i cjelovitije zadovoljiti u organizaciji države i njenih organa, nego
od strane privatnih pravnih osoba i gradjana.
Obezbjedjenje nekih potreba zbog same prirode tih potreba, poput obrane,
domovinske sigurnosti, pravde se svakako ne bi moglo prepustiti privatnom
sektoru. Imajući u vidu motiv ostvarivanja profita, za neke potrebe postoji bojazan
da se ne bi financirale u kontinuitetu ili u dovoljnom opsegu i na razini, ako bi se
isključivo pružale od strane privatnog sektora (obrazovanje, socijalno, mirovinsko i
zdravstveno osiguranje, i osiguranje u slučaju nezaposlenosti, izgradnja komunalne
infrastrukture).
- Osnovni princip financijske djelatnosti države nije u pribavljanju koristi
pojedinim privatnim osobama, već podmirenje potreba šireg kruga ljudi, koje imaju
opći duštvenim karakter.
potrošnji, prevashodno iz razloga što ponekad postoji pogrešan izbor ili iracionalna
odluka gradjana uslijed nepostojanja informacija ili pogrešne informacije. Dobra,
čiju korisnost ili štetnost gradjani pogrešno procjenjuju, Musgrave je nazvao
meritorna dobra. Koncept meritornih dobara omogućuje da se opravdaju različite
mjere. Takva su dobra, primjerice, socijalno osiguranje, zbog toga što individualno
preventivno osiguranje ili ne postoji ili je nezadovoljavajuće, pa je potrebno
poduzeti mjere kako bi ispravili učinke kratkoročnih planova. Ako se ne razmotri
problematika meritornih dobara, bitni dijelovi fiskalnih aktivnosti moderne države
ostat neprimijećeni ili se neće normativno obrazložiti.
1.2. Ciljevi, funkcije i sredstva javnih financija
Funkcioniranje ukupne ekonomije odredjuje i ciljeve javnih financija.
Društvene potrebe su u tijesnoj sprezi s ekonomijom poduzeća, kao pokretača
reprodukcije uopće. Izgradnja novih kapaciteta, primjena nove tehnologije i
inovacije u gospodarstvu, modernizacija gospodarskih objekata, doprinosi
povećanju prihoda za financiranje općih potreba. Posredstvom tržišta se ostvaruje
primarna raspodjela novostvorene vrijednosti, putem mehanizama cijena, dok se
ostvarivanjem ciljeva fiskalne politike posredstvom poreza, doprinosa i javnih
rashoda vrši tzv.sekundarna raspodjela nacionalnog dohotka, koja se odvija između
gospodarskih subjekata i građana s jedne i države s druge strane. Država je u svim
zemljama nositelj fiskalne politike. Fiskalna politika je jedno od područja ukupne
ekonomske politike, koja se od ostalih parcijalnih politika razlikuje po
instrumentima koje koristi. Javne financije su jedan od najvažnijih instrumenata
ekonomske
i
socijane
politike
suvremenih
država.
Što se tiče samih funkcija javnih financija one se mogu grupirati u tri temeljne
funkcije:
-alokacijska
-distribucijska
-stabilizacijska
-fiskalna
Alokacijska
funkcija javnih financija ima zadatak da na optimalan način
razmjesti raspoloživa sredstva u državi ili društvu, na onaj dio koji služi zadovoljenju
javnih potreba i na drugi dio koji osigurava ponudu privatnih dobara. U okviru te
funkcije donose se i odluke o alokaciji sredstava za pojedine namjene unutar javnog
