1. Uvod

Opstanak poduzeća u globalnom okruženju je jedino moguć ako se misija istog 

ostvaruje na efektan i efikasan način. Poduzeće je efektivno ukoliko se bavi pravim 

biznisom tj. ukoliko proizvodi i nudi tržištu prave proizvode i usluge koje tržište traži. 

Efikasnost poduzeća se ogleda u proizvodnji i nuđenju tržištu pravih proizvoda i usluga 

na pravi način tj. po najprihvatljivijim uslovima. Današnje kompanije su prinuđene da 

posluju u globalnoj ekonomiji koja se temelji na širokoj međuovisnosti tržišta, poslovne 

konkurencije   i   snabdijevanja   te   naglašavanju   ekonomskog   razvoja   i   integracije 

pojedinih   regija.   Globalni   razvoj   ispostavlja   specifične   zahtjeve   za   menadžere   i 

pojedince koji žele započeti svoje poslove u drugim zemljama. Globalne tendencije koje 

se manifestiraju u sve većim promjenama na tržištu, tehnologijama, tržištu radne snage, 

sve više utječu na mjesto, ulogu i način odlučivanja menadžera današnjih kompanija. U 

suvremenom okruženju događaju se različite promjene sa značajnim posljedicama na 

ekonomske   ili   socijalne   i   društvene   perspektive   pojedinih   nacionalnih   ekonomija   i 

regionalnih organizacija i asocijacija. Da bi menadžeri uspješno odgovorili na izazove i 

zahtjeve   globalne   ekonomije   potrebno   je   da   budu   informirani,   komunikativni, 

obrazovani, stručni u poslu kojim se bave, tolerantni i spremni da premošćuju kulturne 

razlike i prepreke nastale iz različitosti svijeta i shvatanja. 

2. Ekonomski razvoj u suvremenom društvu

Cilj   ekonomskog   razvoja   je eliminacija   siromaštva,   nejednakosti   i 

nezaposlenosti – što vodi ka unapređenju kvaliteta življenja.  Ekonomski razvoj treba 

donijeti:

Nova radna mjesta,

Zadržavanje postojećeg posla i

Stimulacija industrijskog i komercijalnog rasta.

Ekonomski razvijene zemlje u povijesti nisu slijedile jednaki put ekonomskog razvoja, 

niti   to   moraju   danas   zemlje   u   razvoju.   Britanija   je   postala   svjetski   ekonomski 

predvodnik   orijentiravši   se   na   industrijsku   revoluciju,   izumljujući   parne   strojeve, 

željeznice i naglašavajući slobodnu razmjenu. Japan koji se kasnije počeo intenzivnije 

ekonomski   razvijati   istaknuo   se   imitirajući   inozemne   tehnologije   i   štiteći   domaće 

industrije od uvoza, te zatim razvijajući visoku stručnost u prerađivačkoj industriji i 

elektronici. Proučavajući ekonomski rast utvrđeno ja da se ekonomski rast bazira na 

četiri elemenata bez obzira na to primjenjuje li ih bogata ili siromašna zemlja. 

Ti su faktori rasta:

1. Sposobnost ljudi (ponuda rada, obrazovanje, disciplina, motivacija),

2. Prirodna bogatstva (zemlja, minerali, goriva, kvaliteta okoliša),

3. Tvorba kapitala (strojevi, tvornice, ceste) i

4. Tehnologija (znanost, tehnika, poduzetništvo).

Svaki od navedena četiri faktora rasta na svoj način pridonosi ukupnom ekonomskom 

rastu. Mnogi smatraju da je spretnost, znanje i disciplina radne snage najvažniji element 

ekonomskog   rasta.   Svaka   drugu   sastavnicu   proizvodnje:   kapitalna   dobra,   sirovine   i 

tehnologiju može se kupiti ili posuditi u svjetskoj ekonomiji. Kapitalna dobra mogu 

efikasno upotrijebiti i održavati samo kvalificirani i iskusni radnici. Iz tog razloga se 

ulaže u poboljšanje pismenosti, zdravlja i discipline, što uveliko pridonosi kvaliteti rada. 

Prirodna bogatstva su prirodni izvori koje posjeduje neka zemlja, nafta i plin, voda i 

mineralni izvori. Neke zemlje poput naftom bogatih zemalja bliskog istoka ostvarile su 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti