Seminarski rad

 

                   iz  Kompjuterskih tehnologija 2

                                      

Tema:

 

  

                                

Memorije

               

                

1.1 Vrste memorije računara

Memorija računara može biti unutrašnja i spoljašnja. Unutrašnja memorija je 

namenjena privremenom pamćenju podataka i programa i procesor joj može direktno 

pristupiti. Spoljašnja memorija služi za dugotrajno čuvanje programa i podataka.

Podela memorije se može izvršiti i na osnovu drugih kriterijuma:

 Prema fizičkom načinu zapisivanja podataka (elektronski, magnetni, optički)

 Prema metodi pristupa (memorije sa neposrednim pristupom, memorije sa 

direktnim pristupom,  memorije sa sekvencijalnim pristupom, asocijativne 

memorije)

       Prema načinu organizacije (adresne,asocijativne i stek memorije)

        Prema trajnosti podataka po nestanku napajanja (postojane i nepostojane 

memorije)

Najvažnije karakteristike memorije su:

1. Kapacitet- broj bajtova ili bitova koji se mogu zapamtiti u memoriji

2. Vreme pristupa-vremenski interval koji protekne od dovođenja signala za 

definisanje pristupa do završetka upisa ili čitanja

3. Brzina prenosa podataka- broj bitova, bajtova koje uređaj može preneti u jednoj 

sekundi

4. Cena bita memorije-odnos ukupne cene memorije prema kapacitetu memorije

                           

                             1.2  Sistemska (unutrašnja) memorija

 Sistemska, odnosno unutrašnja ili centralna memorija je memorija koju računar 

koristi u radu i  izvršavanju  svih operacija.

background image

se memorisani na nekoj spoljnoj memoriji. Sadržaj RAM-memorije se gubi po 

isključivanju računara. Karakteristike ove memorije bitno utiču na performanse 
računara posebno na brzinu

.

                

        ROM 

(Read-Only Memory)

      Memorija samo za čitanje (ROM-Read Only Memory)  može samo da se čita, dok je 

upisivanje u nju nemoguće. Njen sadržaj  je upisan prilikom fabrikacije; on se stalno 

nalazi u ROM-memoriji, tj. ne gubi se ni prilikom gubitka napona napajanja. Zbog 

osobine da njihov sadržaj ostaje stalno memorisan, tj. trajno je zaštićen, ROM-memorije 

se koriste za smeštaj važnih

 

informacija, podataka i instrukcija koji su neophodni pri 

radu računara.

Međutim, ima i drugih vrsta ROM-a kod kojih je to donekle moguće:

PROM 

(Programmable RAM)

 – mogu se programirati upotrebom posebnog 

uređaja.

EPROM 

(Erasable PROM)

 – njihov sadržaj se može brisati izlaganjem UV 

zračenju.

EAROM 

(Electrically Alterable ROM)

 – može mu se menjati sadržaj deo po deo.

EEPROM 

(Electrically EPROM)

 – u formi 

flash

 memorije; može im se celi 

sadržaj ili samo  deo izbrisati električnim putem.

 

                                                          -3-

BIOS (

Basic Input/Output System

) je vrsta ROM memorije koja kontroliše 

primitivne funkcije računara i svaki put proverava svoje stanje kod paljenja 

računara

 

              

   KEŠ 

(Cash)

 Skrivena ili keš (Cache) memorija je jedna vrsta ultra-brze memorije 

manjeg kapaciteta i postoji kod računara sa glavnom memorijom 

velikog kapaciteta. Ona predstavlja lokalnu memoriju procesora. 

Smisao ove memorije je da se premosti veliki jaz izmedju brzine 

procesora i glavne memorije. Procesor se u toku rada u većini slučajeva 

obraća toj memoriji, pa se na taj način postiže veća brzina rada 

centralne jedinice jer se vreme pristupa glavnoj memoriji efektivno 

smanjuje oko pet puta. Njen kapacitet obično iznosi oko 5% kapaciteta 

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti