Ekonomska odrednica turističkog tržišta
Visoka Tehnološka Škola Strukovnih Studija
Aranđelovac
SEMINARSKI RAD
Tema:
EKONOMSKE ODREDNICE TURISTIČKOG TRŽIŠTA
Predmet: Ekonomika turizma
Profesor: Ljubomir Jovanović
Student: Ana Gajić
Asistent: Ana Dukić M-03-51/2014
Aranđelovac, 2015.
2
SADRŽAJ
3. Ekonomska aktivnost koja određuje optimalne odnose na turističkom tržištu.....................10

4
1. Pojam i karakteristike turističkog tržišta
Turističko tržište je višeslojna, odnosno, heterogena kategorija, zbog toga što
turističko tržište obuhvata različite kategorije, kao što su: ukupan turistički proizvod,
destinacija, kaostvaralac turističke ponude, pojedine delove sekundarnog turističkog
proizvoda, ali i proizvode tour-operatera, kao npr.paket aranžman i slično. Svaka od ovih
kategorija se posebno vrednuje na turističkom tržištu, u zavisnosti od toga da li se direktno
prodaje turistima, ili preko ovlašćenih posredika, tj.organizatora turističkih putovanja.
U definisanju turističkog tržišta, prvo se polazi od najopštije konstatacije da tržište
predstavlja skup odnosa ponude i tražnje, tj. oblik putem koga se posredstvom novca vrši
razmena materijalnih dobara i usluga. Pri ovome, na strani tražnje se javljaju kupci kao
nosioci raznih potreba i slobodnih novčanih sredstava, a na strani ponude razne vrste
prodavača koji obezbeđuju zadovoljenje potreba kupca. U osnovi, ovakav najopštiji pristup
definisanju tržišta uopšte, može da se primeni i pri definisanju turističkog tržišta. Prema tome,
opšte važeće sveobuhvatne definicije tržišta u osnovi mogu da služe i kao polazna baza za
definisanje turističkog tržišta.
Turističko tržište predstavlja susretanje kupaca i prodavaca, koji razmenjuju:
1.opipljivi, materijalizovani deo turističkog proizvoda. U tom slučaju fizičko prisustvo kupaca
i prodavaca je neophodno, kako bi se na licu mesta, vizuelno utvrdili kvalitet, struktura i
kolacija pojedinih delova proizvoda koji se nudi na turističkom tržištu, i
2.neopipljivi, tj.onaj deo turističkog proizvoda koji predstavlja potpunu uslugu, kreaciju,
delovanje eksternih i internih faktora koji nisu materijalizovani, ekonomsku politiku države,
regiona, lokalnih zajednica, ali i sve normative WTO-a i drugih udružwnja i asocijacija
kojiutču na obim, strukturu i kvalitet turističke razmene.
Razvoj tehnologije i tehnike, a posebno elektronskih medija i informacionih sistema u
savremenim uslovima sveviše omogućavaju da se na turističkom tržištu ne sreću kupci i
prodavci. Ali, tu postoji opasnost da se u potpunosti ne oseti i ne doživi ponuđeni turistički
proizvod, pa može doći do razočarenja kada turisti stupe u određenu destinaciju.
Ekonomski efekti turističkog tržišta proizilaze iz unapređenja troškova i koristi
stvaranja turističkog proizvoda koji su direktno rezultat odnosa cena na turističkom tržištu.
Ako cene ponuđenog proizvoda omogućavaju povećanje tražnje za njima i uspostavljaju
odgovarajuće odnose među konkurentima stvarajući različitte profite, onda se ostvaruje i
dobra elastičnost, kako tražnje u odnosu na dohodak, tako i tražnje u odnosu na cene
turističkog proizvoda.
5
U ekonomskoj stvarnosti pojavljuje se više definicija turističkog tržišta, i svaka
preferira određene prednosti. Danas u turizmu, koji s jedne strane predstavlja masovnu
pojavu, a sa druge strane, sve više selektuje određene grupe potrošača, prema tome imamo
dve grupe prihvaćenih definicija turističkog tržišta, i to:
Prva grupa analizu zasniva na određujućim elementima turističke tražnje i
ponude. To znači da se na strani tražnje analiziraju ekonomske, geografske,
demografske, lične i političke osobenosti potrošača, a na strani ponude kvalitet
turističkog proizvoda višenamenskog karaktera, obučenost kadrova zaposlenih
u turizmu da na najvišem nivou realizuju formirani turistički proizvod i uticaj
na lokalne zajednice da sredi i prilagodi destinaciju svim zahtevima
savremenih turista.
Druga grupa definicija turističkog tržišta stavlja akcenat na njegovu prostornu i
vremensku dimenziju. To znači, da se stalno prati diversifikacija turističkog
tržišta, a naručito u novim regionalnim celinama, s jedne strane, i sa druge
strane, da se tržište sezonalno ujendači, odnosno, da u sezoni i vansezoni bude
približan broj gostiju, kako bise ravnomerno raspodelili i troškovi po mestima i
nosiocima.
Prema teoretičarima svetskog turizma jedna od najprihvatljivijih definicija turističkog
tržišta je: „Celovit odnos ponude i tražnje, koji na određenom mestu i u određeno vreme utiču
na prodaju pojedinačnih proizvoda i ukupan uticaj svih institucija, tj.područja i oblasti u
kojima deluju i omogućavaju organizovani i stabilan kontakt između prodavaca i kupaca
turističkog tržišta“.
Najvažnije u svim definicijama turističkog tržišta je kako odrediti njegovu klasifikaciju prema
određenim kriterijumima. Na osnovu toga, uzimamo u obzir sledeće kriterijume klasifikacije
turističkog tržišta:
Na osnovu
prostorne dimenzije
, na kojoj se susreću ponuda i tražnja.
Ta dimenzija je
internacionalna
, u svim regionima sveta,
nacionalna
, na području
jedne države,
regionalna
, gde treba voditi računa o makroregionima sveta.
Na osnovu
sastavnih delova turističkog proizvoda
tržište može da se podeli na:
tržište
ukupnog proizvoda
, tržište
usluga
koje dopunjuje realizaciju tog proizvoda,
Dragićević A.,
Leksikon političke ekonomije
, Informator, Zagreb, 1965.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti