1

                                             

SEMINARSKI RAD

Predmet: MIKROEKONOMIJA

 

Škola klasične političke ekonomije

Studenti:                                                                    Mentor:
 
 

Oktobar 2018

   2

SADRŽAJ

UVOD

3

1.

EKONOMSKE ŠKOLE

4

2.

ŠKOLA KLASIČNE POLITIČKE EKONOMIJE

5

2.1 ADAM SMIT

5

2.2 OSNOVNE IDEJE ŠKOLE KLASIČNE POLITIČKE EKONOMIJE

6

2.3 OBJEKTIVNA TEORIJA VREDNOSTI BRITANSKIH NAUČNIKA

7

2.4 ODREDNICE VREDNOSTI ROBE

7

2.5 TEORIJA RADNE VREDNOSTI

8

2.6 TEORIJA TROŠKOVA PROIZVODNJE

10

ZAKLJUČAK

12

LITERATURA

13

  

  

background image

   4

1. EKONOMSKE ŠKOLE

Sa pojavom i razvojem kapitalizma kao novog oblika društveno-ekonomskog uređenja, dolazi i 

do razvoja različitih prirodnih i društvenih nauka. Politička ekonomija je naučna disciplina koja 

je najpre nastala kako bi se bavila ,,istraživanjem prirode i uzroka bogatstva naroda” (Adam 

Smit).   Nakon   što   je  Škot  Džejms  Vat   1764.   godine  otkrio   i   usavršio   rad   parne  mašine, 

kapitalizam počinje svoj neuzastavljiv rast i razvoj, koji i danas traje. Začetke današnje, 

moderne   ekonomije   možemo   tražiti   u   političkoj   ekonomiji,   koja   postoji   još   od   antičkih 

vremena, a svoj procvat doživljava u dobi nastanka modernog kapitalizma. Interesovanje 

javnosti za političku ekonomiju je bitno poraslo tokom XVIII I XIX veka. Tada dolazi i do 

razvoja različitih ekonomskih škola. One su nastajale kao plod težnji naučnika (ekonomista) da 

objasne i razumeju novonastalu situaciju u društvu i privredi. Ekonomske škole se međusobno 

razlikuju po samim pravcima ekonomske misli, koje se opet razlikuju po načinu pristupa 

izučavanju različitih ekonomskih pojava. Izbor same problematike koja je predmet istraživanja, 

kao i metode ekonomske analize takođe su diferencirale veliki broj različitih pravaca u kojima 

se ekonomska misao razvijala. Tako su nastale različite teorije i uopštavanja ekonomske misli. 

Ekonomske   škole   su   sadržale   manji   ili   veći   broj   ekonomista   kojima   su   zajednička   bila 

shvatanja, mada su se i ona mogla razlikovati. Uglavnom je na čelu škole bio jedan, istaknuti 

ekonomist, čije su teorije i poimanja različitih ekonomskih pojava ulazile u suštinu doktrine. 

Sledbenici su u najvećem broju slučajeva bili tu da pristupe i stavove ,,osnivača” prihvate, 

razrade, dopune. 

Jako je važno da shvatimo u kakvom vremenu su živeli dati ekonomisti, kakvo je bilo njihovo 

društveno-ekonomsko nasleđe i okruženje jer oni ,,istražuju i pišu sub specie temporis (s 

pozicije svog vremena)”. 

U okviru izučavanja ekonomskih pojava, izdvojile su se brojne ekonomske škole, a u prvi red se 

ubrajaju: merkantilisti, fiziokrati, klasična škola političke ekonomije, socijalisti, austrijska 

škola, kembrička škola, lozanska škola itd. Kao što se iz priloženog može videti, one su svoj 

naziv dobijale bilo prema svom osnivaču, bilo prema mestu osnivanja i rada većine njenih 

pripadnika, bilo prema glavnim teorijskim koncepcijama. 

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti