Poljoprivredni fakultet
Univerzitet Novi Sad
Seminarski rad
Predmet:
Principi ekonomije
Tema:
Ekonomski faktori proizvodnje
Profesor: Radovan Pejanović
Student: Sonja Jakovljević
Decembar 2014.
SADRŽAJ
UVOD……………………………………………………………………………
1.ZEMLJA………………………………………………………………………..
1.1.Bonitiranje i komesacija………………………………………………..
1.2.Pojam zemljišne rente……………………………………………………
1.3.Uslovi nastajanja zemljišne rente…………………………………………
1.4.Oblici ispoljavanja zemljišne rente……………………………………….
1.5. Tržište i cena zemlje…………………………………………………….
2.KAPITAL…………………………………………………………………………
2.1.Pojam kapitala………………………………………………………….
2.2.Kapital u savremenom društvu………………………………………..
2.3.Trgovački kapital……………………………………………………….
2.4.Industrijski kapital……………………………………………………..
2.5.Zajmovni kapital i kamatna stopa……………………………………….
2.6.Akcijski kapital………………………………………………………….
3.RAD……………………………………………………………………………..
3.1.Proizvodni i neproizvodni rad……………………………………………
3.2.Podela rada………………………………………………………………
3.3.Motivisanost radnika za rad……………………………………………..
3.4.Problem nezaposlenosti………………………………………………….
4.PREDUZETNIŠTVO…………………………………………………………….
5.MENADŽMENT………………………………………………………………..
6.HUMANI KAPITAL – LJUDSKI KAPITAL……………………………………
7.ZNANJE I NAUKA……………………………………………………………….
8.ZNAČAJ I ULOGA TEHNIKE I TEHNOLOGIJE………………………………
9.INFRASTRUKTURA……………………………………………………………..
10.EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE……………………………………………..
11. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………
12. LITERATURA………………………………………………………………….
1.ZEMLJA
Zemlja se u ekonomiji javlja kao opšte sredstvo za rad, jer se u njoj obavlja sva
proizvodnja. Ona se javlja u nekim granama (poljoprivreda) i kao predmet rada, jer od njenog
kvaliteta, odnosno plodnosti zavise rezultati same proizvodnje.
Klasični ekonomisti – A. Smit, i D. Rikardo i Dž. S. Mil su poseban značaj pridavali
zemlji i u to vreme dominantnoj poljoprivredi. U neoklasičnoj gubi svoj specifičan značaj koji je
ranije uživala, jer je zemlja izgubila svoj relativni značaj.
Bitna karakteristika zemlje kao i ostalih prirodnih resursa je da su oni retki, a neki od njih
su i iscrpljivu, odnosno neobnovljivi, kao što je na primer slučaj sa rudnim bogatstvom. Zbog
toga ekonomisti odavno skreću pažnju na potrebu racionalnog korišćenja prirode, jer njena
zloupotreba ugrožava budućnost čovečanstva.
Zemlja kao sredstvo za proizvodnju od prirode je data i različita je po kvalitetu. Njena
prostorna ograničenost je omogućila da ona postane objekt privatnog prisvajanja. Zemlja je
osnovni uslov za proizvodnju u poljoprivredi, rudarstvu i građevinarstvu. Kao takva, ona je
postala objekt za unosno plasiranje kapitala. Svojina na zemlju omogućuje dobijanje
poljoprivredne, rudničke ili građevinske rente.
Zemlja kao faktor proizvodnje je dar prirode i prostorno je ograničena. Kao takav
ekonomski faktor, koji daje bitne prednosti onima koji ove prirodne resurse koriste, zemlja mora
imati određenu cenu upotrebe, odnosno novčanu nadoknadu za korišćenje, koja se u ekonomiji
naziva renta. Ovakva cena ne mora uvek imati čisto tržišni karakter, ali se mora platiti. To se
delimično postiže i fiskalnim putem, odnosno ubiranjem poreza preko kojih se deo cene odliva u
državnu kasu iz koje se budžetski finansira reprodukcija retkih i ograničenih faktora kakva je i
zemlja.
Produktivnost zemlje predstavlja odnos između količine proizvedenih dobara i veličine
upotrebljenog zemljišta. Što je veća količina proizvedenih poljoprivrednih proizvoda po jedinici
površine zemljišta, to je veća i produktivnost zemljišta. Njena se produktivnost može dvojako
posmatrati: naturalno i vrednosno. Naturalno se produktivnost zemlje iskazuje u količini
proizvedenih dobara. Materijalni učinak u obradi zemlje zavisi od plodnosti zemljišta, klimatskih
prilika, vlažnosti zemljišta. Zato se različite parcele donose u obradi različite količine dobara.
Vrednoso se produktivnost zemlje izražava u novčanom obliku.
1.1.Bonitiranje i komesacija
Bonitiranje zemljišta je postupak ocenjivanja proizvodne sposobnosti zemljišta, npr.
Sadržaj humusa.
Komesacija je agrarno – tehnička, politička i ekonomska mera kojom se usitnjeni,
rascepkani i razbacani seljački posedi, na teritoriji jedne katastarske opštine, zaokružuju u veće
zemljišne komplekse. Time se smanjuje broj parcela i dobija se komesaciona masa iz koje se
istim vlasnicima dodeljuju novi, zaokruženi posedi. Svrha komesacije je da se stvaranjem većih i
pravilnih zemljišnih poseda omogući njihovo ekonomičnije i racionalnije obrađivanje, kao i
stvaranje uslova za razvoj naselja i savremenog uređenja zemljišnih površina.
1.2.Pojam zemljišne rente
Pod pojmom rente obično se podrazumeva neradi dohotak od iznajmljivanja ali i dohodak
po osnovu nekog osiguranja.
Zemljišna renta se odnosi na plaćanje naknade za upotrebu poljoprivrednog zemljišta
odnosno na dohodak od zemljišta koji pripada zemljovlasniku.
Feudalna zemljišna renta javlja se u tri oblika:
1) radna renta, kada zavisni seljak određeno vreme radi na imanju gospodara
2) naturalna renta, kada seljak svom gospodaru daje određenu količinu proizvoda
3) novčana renta, kada seljak najpre unovči proizvod pa onda daje deo gospodaru.
1.3.Uslovi nastajanja zemljišne rente
Zemljišna renta posebno zahteva objašnjenje dve njene specifične strane koje se odnose
na :
1) prirodnu plodnost zemljišta
2) specifičnosti formiranja cena poljoprivrednih proizvoda.
Karakter ovih cena uslovljen je dejstvom tri faktora:
prirodni monopol koji uslovljava obradu i parcela manje prirodne plodnosti
neophodnih za pokrivanje društvenih potreba koje pri istim ulaganjima ostvaruju niže
prinose po jedinici kapaciteta te otuda slede i viši njihovi jedinični troškovi koji
postaju refulatorni troškovi društvene cene proizvodnje.
monopol privatne zemljišne svojine koji zasnivanje proizvodnje na datom zemljištu
uslovljava plaćanjenjem odgovarujuće rente,
neelastičnost tražnje za poljoprivrednim proizvodima kao proizvodima koji služe
podmirenju egzistencijalnih potreba za koje u principu nema zamene.
1.4.Oblici ispoljavanja zemljišne rente
Zemljišna renta kao opšti oblik dohotka koji donosi poljoprivredno zemljište kao faktor
proizvodnje ima nekoliko posebnih vidova ispolajvanja :
diferencijalna zemljišna renta nastaje po osnovu razlika u plodnosti različitih
parcela zemljišta ili pak po osnovu različite udaljenosti tih parcela od tržišta u
odnosu na regulatornu parcelu uz predpostavku ulaganja jednakih kapitala na
svim parcelama. Ovaj oblik rente u literaturi je poznat kao diferencijalna renta I.
Drugi oblik je dizferencijalna renta II koja nastaje kao rezultat različitih efekata
ulaganja jednakih kapitala na jednakim novim parcelama ili dodajnog ulaganja na
istim parcelama čiji reziltat nije manji od ulaganja istog kapitala na regulatornim
parcelama.
apsolutna zemljišna renta postoji i na najlošijoj i na najudaljenijoj parceli ako su
te parcele date u zakup. Pod predpostavkom da su sve parcele iste plodnosti cena
koštanja na svim parcelama je jednaka. Svaka parcela data u zakup mora svom
