I . UVOD
• Proizvod, ukupan prihod i dobit su izrazi rezultata reprodukcije. Za ostvarivanje
rezultata su neophodna ulaganja sredstava i radne snage. Između ulaganja i
rezultata se formira odnos uzroka i posljedica.
• Ekonomski principi poslovanja se najčešće vežu za pojam poslovnog uspjeha.
Poslovni uspjeh preduzeća koja posluju u uslovima tržišne ekonomije mora
biti zasnovan na osnovnom ekonomskom načelu koje glasi: ostvariti što veći rezultat
sa što manjim ulaganjima.
Pri ocjenjivanju postignute uspješnosti treba razlikovati:
• Proizvodni uspjeh (to je uspjeh preduzeća koji je ostvaren bez obzira na
rezultate plasmana učinka, a izražava se u prirodnom obliku, kvantitativno.)
• Poslovni uspjeh (to je uspjeh koji preduzeće ostvaruje u sferi razmjene i na
njega pored ostalog djeluje zakon ponude i potražnje. Iskazuje se samo u novcu.)
Osnovni pokazatelji poslovnog uspjeha ili ekonomski principi su:
• produktivnost (Pr),
• ekonomičnost (Ek) i
• rentabilnost (R).
Preduzeće kao ekonomsko pravni subjekt teži da ostvari što uspešnije
poslovanje. Pri tome preduzeće postavlja svoje poslovne ciljeve. Zatim preko
utvrđene poslovne strategije koristi raspoložive materijalne i ljudske resurse i kasnije
ih potpunije realizuje. U tom procesu glavnu ulogu ima primjena ekonomskih principa
poslovanja. Svi istovremeno predstavljaju mjeru uspješnosti preduzeća.
• Ekonomski principi poslovanja predstavljaju načela, pravila kojih preduzeće treba
da se pridržava. Što je njihova aplikacija potpunija i doslednija, to je veća
garancija za poslovni uspjeh preduzeća. Pravila ponašanja u organizovanju
ekonomskih subjekata zasnivaju se na zakonitostima reprodukcije, a oni se
ispoljavaju u mogućnosti stvaranja veće proizvedene od utrošene vrijednosti .
3
Rezultati reprodukcije i ulaganja u reprodukciju
Da bi se ostvarili ekonomski ciljevi preduzeća radni kolektiv i svaki njegov član
ponaosob, izvršavaju niz pojedinačnih zadataka, do kojih se dolazi primjenom
principa podjele rada. Da bi reprodukcija mogla da se izrazi odnosom između
rezultata ulaganja i samih ulaganja za ostvarenje tih rezultata, potrebno je:
-
sagledati i kvantitativno izraziti rezultate reprodukcije i
-
sagledati i kvantitativno izraziti ulaganja u ostvarenje tih rezultata.
Rezultati reprodukcije
ispoljavaju se u četiri različita vida, i to:
-
u vidu fizički iskazanog proizvoda (Q),
-
u vidu vrijednosti proizvodnje (V) , ili njenog novčanog izraza (C),
-
u vidu dohotka (D), kao društveno priznatog neto rezultata,
-
u vidu proizvodnje, novostvorene vrijednosti , profita.
Proizvod
, kao zbirni pojam, svodi se na masu različitih, komercijalno izdiferenciranih
proizvoda, čiji upotrebni kvaliteti zadovoljavaju određene društvene potrebe, lične,
zajedničke i opšte.
Vrijednosni
izraz proizvodnje je izraz ekonomskog rada u društvenom prometu, te
se izražava svojom cijenom.
U robno-novčanoj privredi rezultati poslovanja, posmatrano sa stanovišta ciljeva
preduzeća, svode se na
dohodak,
tj. razliku između bruto-prihoda koji ostvari
preduzeće, i troškova materijalne reprodukcije.
Kao izraz uspješnosti menadžmenta i radnog kolektiva u korištenju uloženoga
kapitala javlja se
profit
, odnosno dobitak kao oblik rezultata poslovanja.
Ulaganja u reprodukciju
, potrebna za ostvarenje rezultata reprodukcije su:
-
ulaganja u vidu trošenja radne snage (L),
-
ulaganja u vidu troškova elemenata proizvodnje (T),
-
ulaganja u vidu angažovanja sredstava u proizvodnji (S).
Svaki od tih oblika ulaganja određuje izvjesni kvalitet ekonomij epreduzeća, kako sa
stanovišta vrste ulaganja, tako i sa stanovišta obima, te su sistemski povezani i
5
sadržani jedni u drugima, npr. trošak radne snage sadržan je u u ukupnim
troškovima proizvodnje i sl.
Odnos između proizvoda, kao rezultata proizvodnje i društvenog rada (utroška
radne snage (L), troškova elemenata proizvodnje (T) i angažovanog kapitala (S),
izražava određeni kvalitet ekonomije konkretnog preduzeća. Ukoliko se određena
vrijednost društvenog proizvoda proizvede sa manjom sumom kapitala, utoliko je viši
nivo kvaliteta ekonomije. Na osnovu ovoga, zaključujemo da osnovni ekonomski
princip reprodukcije glasi: «osvratiti maksimalan društveni proizvod s minimalnim
ulaganjem kapitala u reprodukciju».
III.
PRODUKTIVNOST RADA
-
Princip produktivnosti
Princip produktivnosti je načelo, odnosno zahtjev , prema kome treba ostvariti
određenu proizvodnju s minimalnim utošcima radne snage. Iz uloge radne snage u
društvenoj proizvodnji jasno proizlazi značaj sprovođenja ovog principa. Naime,
razmjere podmirenja društvenih potreba (pojedinačnih i zajedničkih društvenih), kao i
potreba proširene reprodukcije, zavise od razmjera proizvodnje, a svaka proizvodnja
je uslovljena određenom potrošnjom ljudske radne snage. Iz ovoga jasno proizlazi da
se proširenje podmirenja potreba, a to znači povećanje potrošnje, odnosno
povećanje društvenog standarda, može postići jedino:
povećanjem ukupne mase proizvoda i
povećanjem radnog učinka po jedinici rada, (povećanje količine proizvoda po jedinici
utrošene radne snage), što i podrazumijeva povećanje produktivnosti rada.
Faktori produktivnosti
U faktore produktivnosti spadaju sve one činjenice koje na bilo k oji način mogu
da utiču na radni učinak, tj. na odnos između ostvarenog rezultata proizvodnje i
utroška radne snage u proizvodnji. Faktori koji utiču na produktivnost mogu da se
grupišu u dvije osnovne kategorije:
objektivne faktore i subjektivne faktore.
6
