1 UVOD

Predmet   seminarskog   rada   je   odnos   ekonomije   i   prava,   odnosno   ekonomskog   prave   i 

ekonomska analize prava. Ekonomsko pravo se u praksi još zove i poslovno pravo, a kao 

pojam je poprilično mlada teorija.

Na   pravna   i   ekonomska   kretanja   dugo   se   gledalo   kao   na   pokret   koji   je   svojstven   samo 

američkom društvu pa su ga imenovali kao "američki pokret".Ono što je danas evidentno jeste 

to da je u svakom slučaju očigledno da su ta kretanja i međunarodnog karaktera. Poboljšanja 

do   kojih   je   došlo   u   sferi   transporta   i   komunikacijatebrza   difuzija   engleskog   jezika   u 

akademskoj zajednici, dovelo je do brže internacionalizacije prava i ekonomije. Sve navedeno 

je uvjetovalo da dođe do poraste prepoznavanja potrebe da komparativni studij postane nužno 

sredstvo za bolje razumijevanje ekonomske prirode i pravnih posljedica.

Zajedno s internacionalizacijom navedenog došlo je do neviđenog rasta  i širini koje ovo polje 

pokriva, kao i do specijalizacije žarišnih pitanja. Postoji tek nekoliko područja pravne nauke 

koje   ekonomisti   nisu   dotaknuli.   Osim   očiglednih   primjera   kao   što   su   trgovačko   pravo, 

ekonomska analiza prava pronašla je svoje mjesto i u nizu područja u kojima se pravo izravno 

koristi   u   reguliranju   ekonomskih   aktivnosti,   na   primjer   u   obiteljskom   pravu,   ugovornom 

pravu, ustavnompravu, kaznenom pravu, radnom pravu, autorskom pravu itd. Ne samo da se 

povećava  broj pravnih  grana koje se pojavljuju  pod  lupom  ekonomista  nego  se  sve  više 

koriste ekonomske teorije i metode – koje i same postaju polje u okviru ekonomije prava te se 

sve više specijaliziraju – u analizi pravnih pravila kao što je to na primjer s teorijom igara. 

Ekonomska   analiza   prava   odnosi   se   na   primjenjivanje   ekonomskih   metoda   na   pravne 

probleme   i   institucije.   Istraživanja   pokazuju   da   metode   i   analitički   postupci,   Pareto 

efikasnosti, teorije igara, analize transakcijskih troškova, društvenih troškova, javnog izbora 

ekonometrijske   i   statističke   metode   i   druge   primijenjenjljive   metode,   mogu   dati   nove   i 

zanimljive   spoznaje.   Ekonomska   analiza   prava   razvija   se   u   novu   modernu   znanstvenu   i 

nastavnu   disciplinu.   Suvremeni   začeci   datiraju   od   60-ih   godina   i   od   nobelovca   Ronalda 

Coasea. Pravna područja primjene su ne samo oblast

 

ekonomskog i trgovačkog prava već i 

javnog   prava,   kaznenog   prava,   obiteljskog   prava   i   dr.   Ekonomska   analiza   prava   postaje 

background image

Poslovno pravo  

je skup pravnih normi, institucija i principa kojima se regulišu poslovni 

odnosi   koji   nastaju   između   raznih   subjekata.   Ova   grana   prava   je   kod   nas   još   uvijek 

nedovoljno afirmisana i predmet nije u potpunosti definisan. Opravdanje može da bude i 

činjenica da je ova oblast izuzetno kompleksne prirode. Najšire posmatrano, poslovno pravo 

bi   trebalo   da   obuhvati:   trgovinsko,   kompjutersko,   privredno,   obligaciono,   transportno, 

finansijsko, radno, krivično, upravno i neke druge grane prava. Međutim, takvo gledište je u 

ovom trenutku preambiciozno.

Predmet Poslovnog prava 

obuhvata materiju koja je složena, kompleksna i podložna brzim 

promjenama koje su proizvod intenzivnog razvoja poslovanja.

Subjekti Poslovnog prava 

su svi subjekti koji mogu da se pojave u poslovnim odnosima. To 

su država, pojedinci, međunarodne organizacije, privredna društva...

Formalni izvori Poslovnog prava

 mogu da budu domaći i međunarodni.

Nacionalni izvori 

su vezani za domicilno pravo i to su:

Zakoni 

i to oni kojima se direktno ili indirektno reguliše predmetna materija. Najnoviji Zakon 

iz ove oblasti je 

Zakon o privrednim društvima.

Podzakonski   akti  

regulišu   veliki   broj   pitanja   vezanih   za   poslovanje,   poslovne   odnose, 

subjekte i procese. Podzakonskim aktima se regulišu tzv. operativna pitanja ili dopunjuje 

regulisana materija. Ovu vrstu akata može da donese Skupština ili organi lokalne samouprave. 

Podzakonski akti moraju da budu u saglasnosti sa Ustavom i sa zakonima. 

Ugovori 

su dugo predstavljali značajan izvor prava. Ugovorima se prenose i uređuju određena 

prava i odgovornosti. Među ovim izvorima prava, značajno mjesto pripada tipskim ugovorima 

koje donose međunarodna ili nacionalna profesionalna udruženja, savezi, asocijacije i druge 

institucije, kao i komisije i tijela OUN ili EU.

2

2

 Anderson R., Fox I., Twomey D.: Business Law, Cincinnati, South-Western Publishing, Co., 1987., str.2-4.

Pravna pravila  

mogu da se primenjuju pod uslovom da konkretna materija nije regulisana 

pozitivnim propisima i da pravila nisu u suprotnosti sa ustavnim i zakonskim načelima i 

pozitivnim propisima. Međutim, primjena pravnih pravila je minimalna i rijetka. Njihova 

najznačajnija uloga se ogleda prilikom pojave političkog, ekonomskog ili pravnog vakuma, 

kakva je situacija bila posebno uočljiva u periodu prelaska dogovorne ekonomije u tržišnu. 

Transformacija nesvojinskog koncepta i monopola društvene svojine u svojinski koncept, 

prevazilazila je postojeća pravila i zakonske odredbe.

Poslovni   običaji  

su   prijeteča   pisanim   izvorima   prava.   Nastali   su   kao   praksa   i   način 

poslovanja koji su poštovani na nekoj teritoriji, u nekoj struci ili poslovanju i dugo su bili 

glavni izvor prava.

Donošenje zakona potiskuje poslovne običaje, ali se oni i dalje primjenjuju, pod uslovom da 

nisu   u   suprotnosti  sa  propisima  i   da  nisu   isključeni   voljom   stranaka.   Poslovni  običaji,   u 

odnosu na materiju koju regulišu, mogu da budu opšti (važe za sve poslovne struke i sve 

dijelove poslovanja) i posebni (važe za jednu struku i za dio poslovanja). Ako je teritorija 

princip za podjelu, govorimo o opštim ili lokalnim.

Uzanse 

su trgovinski običaji kodifikovani (sakupljeni, sistematizovani i objavljeni) od strane 

nekog ovlaštenog tijela. U našoj zemlji takva ovlaštenja tijela su privredne komore, berze i 

razne   asocijacije   trgovaca.   Uzansa  je  u   suštini  običaj   ali   je   u   odnosu   na   običaj   na   višoj 

hijerarhijskoj lestvici zbog izvršene kodifikacije.

Sudska praksa  

(arbitražna praksa) u našem pravnom sistemu se susreće sa pitanjem-da li 

sudska praksa može da bude izvor prava. Po našim pozitivnim propisima odluke viših sudova 

ne obavezuju niže sudove, ali u radu sudova se dešava upravo suprotno-odluke i stavovi viših 

sudova   upućuju   niže   sudove,   poslovne   i   druge   organizacije   i   obavezuju   ih   na   određeno 

postupanje prilikom ocjene zakonitosti.

3

3

 Anderson R., Fox I., Twomey D.: Business Law, Cincinnati, South-Western Publishing, Co., 1987., str. 5-7.

background image

Karakter suverenosti država je razvojem međunarodnog prava modifikovan, ali države i dalje 

samostalno   odlučuju   u   kojoj   će   mjeri   preuzeti   međunarodnopravne   obaveze.   Nedostatak 

političke   volje   koji   je   često   rezultat   različitih   interesa,   se   ispoljava   kao   sukob   između 

nacionalne   suverenosti   i   međunarodnopravnih   obaveza   što   dovodi   do   ne   primjenjivanja 

međunarodne regulative. Države u svom unutrašnjem zakonodavstvu uglavnom imaju već 

donijete propise, tako da je implementacija međunarodnih odredbi uglavnom usmjerena na 

dopunjivanje i usavršavanje postojećih propisa.

Ustavi savremenih država su različito koncipirani u odnosu na međunarodno pravo, odnosno 

definišu   se   kao   ustavi   koji   primjenjuju   monistički   sistem   i   kao   ustavi   koji   primjenjuju 

dualistička rješenja. Po monističkom sistemu, propisano je da sve ili neke od donijetih normi 

iz međunarodne nadležnosti neposredno važe i iznad su normi domaćeg prava. Dualistički 

sistem pravi strogu podjelu između međunarodnih i domaćih normi. Prema ovom sistemu, 

međunarodna norma može da se primjeni samo ako je na ustavom propisan način unijeta u 

domaće zakonodavstvo.

Konvencije su u domenu ugovornog prava, što znači da tek ratifikacijom od strane država 

članica   dobivaju   punovažnost.   Konvencije   su   važan   izvor   međunarodnog   prava   vezan   za 

poslovanje.   Međunarodna   scena   se   karakteriše   frekventnim   donošenjem   i   međunarodnih 

preporuka,   rezolucija   i   deklaracija.   Aktivnost   EU   u   oblasti   regulisanjaopštihuslova 

poslovanja, utiče u velikoj mjeri i na naše zakonodovstvo bez obzira na to što još uvijek 

nismo članica EU.

5

5

 O.Stanković, M. Orlić,: Stvarno pravo, Beograd 1982., str. 34-37.

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti