2
Uvod
Mala i srednja preduzeća i preduzetnici, naročito proizvodnog tipa, predstavljaju najefikasniji
segment privreda u gotovo svim zemljama svijeta. Pojedinačno posmatrano, ova preduzeća
ostvaruju najveći doprinos povećanju zaposlenosti, bruto dodate vrijednosti i prometa zbog čega
se smatraju okosnicom rasta i razvoja nacionalnih ekonomija. Njihova uloga je posebno značajna
u zemljama u tranziciji koje se suočavaju sa problemima visoke nezaposlenosti, niskog stepena
privredne aktivnosti, nedovoljne konkurentnosti i nedostatka investicija, i u kojima su još uvijek
prisutna velika neefikasna državna preduzeća. Kao stabilan izvor kreiranja novih radnih mjesta,
mala i srednja preduzeća ostvaruju i važnu socijalnu funkciju tako što apsorbuju viškove radne
snage nastale u procesima tranzicije i svojinske transformacije državnih i društvenih preduzeća.
Opstanak, rast i razvoj proizvodnih malih i srednjih preduzeća primarno je determinisan
mogućnostima finansiranja iz povoljnih izvora. Ograničen pristup izvorima finansiranja i na
tržištu novca i na tržištu kapitala, naročito u pogledu cijene i uslova korišćenja, predstavlja
možda najvažniju odliku i najveći problem ovih preduzeća.
Zbog toga je problematika ovog rada i posvećena specifičnostima finansiranja malih i srednjih
preduzeća proizvodnog sektora sa ciljem unapređenja njihovog finansijskog menadžmenta i
podrške u donošenju adekvatnih finansijskih odluka.
4
podjele rada, formalnih procedura i pravila i često sporog i birokratizovanog procesa
odlučivanja.
U EU, pod pojmom MSP se podrazumevaju sva preduzeća koja imaju manje od 250 zaposlenih i
zadovoljavaju barem jedan od sljedeća dva kriterijuma: godišnji prihod koji ne prelazi 50 mil.
eura i vrijednost ukupne aktive koja nije veća od 43 mil. eura.
1
Na osnovu pomenutih kriterijuma
u okviru sektora je izvršena distinkcija na mikro, mala i srednja preduzeća, pri čemu je broj
zaposlenih bazičan i najvažniji kriterijum. Shodno tome, mikro preduzeća su ona koja
zapošljavaju do 10 ljudi, ostvaruju ukupan prihod do 2 mil. eura i/ili vrijednost njihove aktive ne
prelazi 2 mil. eura. Mala preduzeća zapošljavaju između 10 i 50 lica, ostvaruju ukupan prihod do
10 mil. eura i/ili vrijednost njihovih ukupnih sredstava nije veća od 10 mil. eura. Konačno, kod
srednjih preduzeća broj zaposlenih ne prelazi 250 lica, ukupan prihod nije veći od 50 mil. eura
i/ili vrijednost ukupne aktive je manja ili jednaka 43 mil. eura.
Iskustva pokazuju da postoji direktna korelacija između stepena industrijalizacije jedne zemlje i
udjela sektora MSP u njenoj privredi. U bogatim i visoko industrijalizovanim zemljama MSP, po
pravilu, ostvaruju značajno učešće u ukupnom broju privrednih subjekata, ukupnoj zaposlenosti,
kreiranju bruto domaćeg proizvoda (BDP) i generisanju novih radnih mjesta. Opšte je
prihvaćeno stanovište prema kome industrijalizacija predstavlja jedan od osnovnih pokretača
privrednog rasta i razvoja, što posebno dobija na značaju u uslovima aktuelnog stanja u
privredama tranzicionih i zemalja u razvoju. Za zemlje u razvoju, industrijalizacija je osnovni
izvor zaposlenosti, rasta zarada, tehnološkog napretka i kreiranja države blagostanja. Uloga MSP
je značajna na svim nivoima ekonomskog i naročito industrijskog razvoja iz razloga što ova
preduzeća predstavljaju kičmu privatnog sektora svake privrede učestvujući sa preko 90% u
ukupnom broju privrednih subjekata i generišući između 50 i 60% ukupne i 40 i 80%
zaposlenosti u proizvodnji
2
.
U zemljama u tranziciji, u kojima još uvijek dominiraju velika, pretežno neefikasna državna
preduzeća, podsticanje dinamičnijeg razvoja sektora MSP predstavlja možda jednu od najvećih
razvojnih šansi. MSP karakteriše ispodprosječna produktivnost rada iz razloga što su ova
1
Preporuka 2003/361/EC, usvojena 06. maja 2003. godine u vezi sa definicijom malih i srednjih preduzeća, Official
Journal L 124, st. 36-41, 20 maj 2003. godine
2
Ilić, Đ., Ilić, S. (2018). Specifičnosti finansiranja proizvodnih malih i srednjih preduzeća, Trendovi u poslovanju
br.12
5
preduzeća suviše mala da bi ostvarivala efekte ekonomije obima ili ekonomije širine. Pored toga
ona su manje kapitalno, a više radon intenzivna. Međutim, na određenom stupnju razvoja
nacionalne ekonomije, ostvarivanje efekata ekonomije obima što je imanentno velikim
preduzećima, gubi na značaju i javlja se potreba za kreiranjem uslova u kojima će se jedan dio
proizvodnje obavljati izvan kapitalno intenzivnih sektora privrede, što se postiže uključivanjem
manjih radno intenzivnih preduzeća u lance snabdjevanja velikih sistema odnosno formiranjem
mreža dobavljača iz sektora MSP. Strategija uključivanja MSP u lance snabdjevanja velikih
preduzeća posebno dobija na značaju u uslovima globalizacije i outsourcing-a mnogih aktivnosti.
Ostvarivanje jake konkurentske pozicije na globalnom tržištu zahtjeva visoku stopu
produktivnosti što a priori u povoljniji položaj stavlja velika preduzeća koja imaju mogućnost
ostvarivanja efekata ekonomije obima. Međutim, globalni uslovi poslovanja stvaraju i nove
šanse za MSP koja treba za preuzmu ulogu podugovarača odnosno dobavljača velikih preduzeća
i to naročito u onim situacijama kada su transakcioni i transportni troškovi visoki. U domenu
internacionalizacije poslovanja, uspostavljanje čvrste saradnje, kroz podugovaranje, između
velikih preduzeća i MSP sektora postaje izuzetno važno posebno kada su u pitanju proizvodi iz
radnointenzivnih sektora.
Uprkos činjenici da produktivnost radne snage nesumnjivo raste sa povećanjem veličine
preduzeća, doprinos MSP rastu i razvoju privreda postaje sve značajniji. To se posebno ogleda u
pogledu mogućnosti za povećanje zaposlenosti i kreiranju novih radnih mjesta, povećanju
efikasnosti i ravnomernijoj distribuciji dohotka. Manja produktivnost MSP je posljedica uloge
koju ova preduzeća imaju u nacionalnim ekonomijama.
Povećanje zaposlenosti i kreiranje novih radnih mjesta predstavlja jedan od ključnih ciljeva
ekonomskih politika razvijenih zemalja svijeta. MSP su potencijalno značajan generator
zaposlenosti, pri čemu to posebno važi za kreiranje ″pristojnih″ odnosno dovoljno dobrih radnih
mjesta. U EU, MSP kreiraju dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru. Rezultati jednog
istraživanja
3
su pokazali da je 85% novih radnih mjesta u EU uperiodu od 2002. do 2010. godine
kreirano u sektoru MSPP, pri čemu treba imati u vidu da je u pomenutom periodu ostvaren
dinamičan rast neto zaposlenosti od u prosjeku 1,1 miliona novih radnih mjesta godišnje. U
poređenju sa velikim preduzećima, sa izuzetkom sektora trgovine, u sektoru MSP ostvaren je
3
European Commission, (2012). Study on the SME’s impact on the EU labour market
7
preduzeća raspolažu manjim/ograničenim resursima (manji iznos uloženog kapitala i
manji broj zaposlenih). Jedan od najvećih problema MSP vezan je upravo za nedostatak
potrebnog kapitala, što sa svoje strane limitira mogućnosti za dalji rast i razvoj.
Mali broj zaposlenih - usljed čega je vlasnik ujedno i menadžer preduzeća što sa jedne
strane obezbjeđuje stabilnost i dugoročnu orijentisanost u poslovanju, visok stepen
posvećenosti i identifikacije sa preduzećem i odsustvo pritiska za ostvarivanjem
kratkoročnog uspjeha. Sa druge strane ovo indukuje razmišljanje koje je statičko i
ograničeno znanjem i iskustvom vlasnika, poslovanje u uslovima kada vlasnik ne
posjeduje znanja, sposobnosti i iskustva neophodna za upravljanje preduzećem i kada
postoji velika šansa za pojavu konflikata između vlasničkih interesa i interesa menadžera.
Mnogi problemi i uzroci krize kod ovih preduzeća upravo leže u limitiranim znanjima,
vještinama i sposobnostima samih vlanika = menadžera.
Razvijanje bliskog odnosa sa potrošačima i poslovnim partnerima - čime se kreira
stabilna baza za dalje poslovanje preduzeća, otvaraju mogućnosti da se kroz uspješnu
poslovnu saradnju obezbjede brojne pogodnosti kao i sklapaju partnerstva. Isto tako tu
može da leži i opasnost, pošto se fokusiranjem na postojeće poslove mogu propustiti
šanse iz okruženja. MSP su često ugovornim odnosima povezana sa velikim
preduzećima, usljed čega su ponekad veoma zavisna od njih i prinuđena da „dijele“
njihovu sudbinu.
Jednostavna, često neformalna organizaciona struktura - koja je fleksibilna i adaptibilna,
sa mogućnošću brzog reagovanja na prijetnje i izazove iz okruženja i promjene u
zahtjevima potrošača, brzog i jednostavnog donošenja odluka i međufunkcionalne
komunikacije i saradnje između zaposlenih u preduzeću. Ovakva struktura, međutim,
često nije adekvatna za obavljanje složenijih poslovnih poduhvata i donošenje i
realizaciju planova u domenu internacionalizacije poslovanja.
Pored navedenih karakteristika, u kontekstu doprinosa MSP privrednom rastu i razvoju
nacionalnih ekonomija često se ističu i sledeće njihove dimenzije:
4
4
Ilić, Đ., Ilić, S. (2018). Specifičnosti finansiranja proizvodnih malih i srednjih preduzeća, Trendovi u poslovanju
br.12.
